Stvarati iluziju je lako.. ziveti iluziju je malo tezi posao.. Osvestiti fantazije je put.. proziveti fantazije je krstarenje..plovidba nepreglednim morem.. jer kada se jednom oslobode, fantazije se same roje.. samooplode i lagano, gotovo neosetno te uvuku u svoj ples..svojim milovanjima i neznim sapatima nacine te zavisnikom, koji omamljen,lebdeci kroz taj svet ,plovi od jedne ka drugoj.....
Без разлога: као да сам на неким дрогама. Заиста! Хиперактивна сам, и срећна, и расположена, и све, све, све тако... И као да ништа не може да ми поквари расположење. Тананана нанана! И слушам панк. И уживам. И не мислим ни...
Управо сам се вратила из шетње са двема другарицама. Обишле смо цео град, мало трчкарале и мало седеле по клупама. Срећом, ово су такве другарице "за добра времена" па ни не причамо о љубавним проблемима и тако. Све...
Неке ствари једноставно буду јаче од мене. Изгубила сам га. Сам ми је рекао да не постоји шанса да покушамо испочетка. Схватила сам то. Једва, али те речи ми одзвањају у глави кад год кренем да смишљам неке измишљене...
Матурско вече генерације '91. У тој генерацији сам имала много пријатеља. Почевши од једне пријатељице која ме је "инспирисана да мислим својом главом и имам своје мишљење", све до дечка у којег се моје срце...
Не знам о чему да пишем тренутно, али осећам да имам много тога за рећи. У мени се дешавају некакве велике промене. У последњих неколико недеља су ми се догодиле неке ствари које су ме бациле са највиших висина на...
http:/ / litlsansajn.blogspot.com/ 2013/ 03/ dijalog.html (ovo je takođe moj blog)
https:/ / www.youtube.com/ watch?v=ElX7x_qNUYQ Hej-ho-vreme-je-da-se-pokrenem! Ne mogu više ležati u krevetu i ništa ne raditi i samo misliti na njega! Vreme je za promenu, sada, odmah, od ovog trenutka kada završim kucanje! Nešto, između svega ostalog što planiram da uradim je da završavam stvari koje započnem. Na primer, danas do 23:59 ću...
ДОСТА ДОСТА ДОСТА СВЕГА МИ ЈЕ ДОСТА МА НИЈЕ МИ СВЕГА ДОСТА САМО МИ ЈЕ ПРЕКИПЕЛО ОД ИСПАЛА КОЈЕ ДОБИЈАМ У ПОСЛЕДЊЕ ВРЕМЕ И У СТАЊУ БУНТА САМ И УПРАВО ЗБОГ ТОГА НЕ ПИШЕМ НИКАКВЕ ЗНАКОВЕ ИТЕРПУНКЦИЈЕ И СВЕ ВЕЛИКИМ...
Znate ono-pocnete da radite (hmm,privremeno) i zaglibite tu nekoliko godina dok vam se ne smuci zivot?! E,pa ja sam u toj situaciji,stim sto ne vidim izlaz iz iste.Nije mi sada cilj da se zalim na posao,platu,drzavu itd....Zelim samo da vam opisem koliko 'gadno' moze da izgleda posao ako dublje zadjete u 'rabotu' :) Elem,radim u jednoj,takozvanoj kladionici/...
До пре недељу дана сам мислила да ћу током прве године факса свакодневно путовати из мог места до Београда. Но, родитељи су ми нашли стан. Још ништа није баш сто одсто сигурно, али највероватније је да ћу већ од прве...
Има тренутака када жалим што не живим свој сан! Иако су моји снови већином неповезани, овај је био веома реалан. Факс и мотор. Као прво, мислим, прва срећа је била у томе што сам уписала факс (без обзира што је он био...
Не могу тренутно да се сетим који је то текст био у коме сам ову реченицу прочитала (не идентично написану, већ по смислу исту). Суштина је у томе што терање, прекоравање и неки блажи обилици овога доприносе повећању...
Не знам шта ми је ових дана, али много сам се улењила! Само спавам по цео дан, гледам серију и ништа не радим. Учим само за пријемни, а школу ко шиша. И сутра имам (тј. данас) два одговарања, а ништа нисам пипнула. Морам да...
Ето свратих мало на блог после мале паузице. Имам времена, али и немам. Ево, субота је увече а ја седим изморена кући, јер ми се није излазило у град. Мислим да ми је било довољно вуцарање лап-топа са једног краја града...
Blog. Jedini "sajt" ili licni dnevnik koji je u jednom momentu tako prerastao u biznis, da ljudi koji su izmislili blog, nisu ni znali kakav su preokret nacinili. Danas je blog podeljen na licni i poslovni. Drzacu se vise poslovnog bloga, jer smo ovde da probamo, iskusimo i naucimo nesto novo u smeru da zaradimo. Cak su licni blogovi danas postali najpoznatiji blogovi i ostvaruju...
Meni se ne sviđa moj stil bloga i videla sam da su neki blogovi ukrašljeni njihovim fotografijama i sve to... Je l' možda znate kako to mogu uraditi? Jer ovde kada menjam izgled bloga vidim samo ono što je već ponuđeno, ali nigde ne vidim opciju da napravim svoj originalni izgled bloga. Bila bih vam zahvalna ako mi možete pomoći.
Alex i ja sedimo na mansardi -koja uopste
nije to, vec obican krov, ali je naziv ostao greskom nekih gluvih telefona-
pijemo kafu i igramo jamb. On je nacisto sjeban jer se prvi put zaljubio i ne
moze da se kontrolise. Ja konstatujem da smo oboje blizanci tako da ne bi bilo
lose da se pravi da ga zabole svaki put kad je vidi jer smo dobri u glumatanju
ravnodusnosti. Uvek dajem mudre...
Dugo nisam pisala. Možda zato što sam počela da čitam one koji su više napisali nego što su pročitali. Onda sam i sama počela da se pitam da li smem da pišem. Kao da neko za to treba da mi izda dozvolu. Možda zato što sam sebe ubedila da sam dovoljno srećna ili dovoljno zauzeta ili dovoljno nema pred današnjicom da bih pisala. Sada...
Nebitno je ko sam ja, bitno je ono što piše i što će ubuduće biti napisano na ovom blogu. Ovde se osećajte kao kod kuće. Komentarišite bez suzdržavanja, očekujem sve i dobro i loše, tako da, bez straha. :) xoxo
Iskoristiću ovu priliku da se zahvalim svim prijateljima sa Blog.rs koji su pratili moje pisanije a nadam se da sam uspeo i neku korisnu informaciju da vam prosledim. Uskoro ću morati da prestanem sa pisanjem kao mrchazz ali možete pratiti moje tekstove na sledećoj adresi : http:/ / cazimsalihi.blogspot.com/ koji je malo vidljiviji na internetu a pokušaću da širim...
Šta mislite o Josipu Brozu Titu?
Можда сте чули за сајт srpskibre.com можда не, није много ни битно али почињемо да правимо блог о Србији. Схватили смо да има баш мало сајтова који приказују Србију у лепом светлу и из угла обичних људи а поготово их има мало...
Kad prestaje detinjstvo? Da li je to onog dana kad napuniš 18? Onda kad se prvi put zaljubiš? Kad prvi put poljubiš? Onda kad igračke proslediš mlađim generacijama na čuvanje? Gde je ta granica deteta i čoveka? Priznajem, kupuju me šarene varke današnjice. Priznajem, usvajam glupave navike savremenosti. Priznajem, robujem pomalo...
Ima nešto beskrajno tužno u putovanjima autobusom.
Nekako... Svet prolazi kraj mene, nižu se njive pšenice i suncokreta, nižu se kuće, bela žuta, crvena, zelena, bela - a po kućama i okućnici znaš jesi li u srpskom ili manjinskom selu (obično totovskom ili madžarskom).
Nižu se ljudi koje autobus obilazi.
Koliko li je samo tu različitih lica i kako su se samo izrazi na tim...