<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#"
  xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
  xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
  xmlns:admin="http://webns.net/mvcb/"
  xmlns="http://purl.org/rss/1.0/"
>
 <channel rdf:about="http://www.blog.rs/rss.php?blogId=10589&amp;profile=rss10">
  <title>Nasumični vrtovi</title>
  <link>http://ollicca.blog.rs/blog/ollicca</link>
  <description></description>
    <dc:creator>ollicca</dc:creator>
  <dc:date>2026-06-09T22:22:02Z</dc:date>
  <admin:generatorAgent rdf:resource="http://www.lifetype.net" />
  <items>
   <rdf:Seq>
       <rdf:li rdf:resource="http://ollicca.blog.rs/blog/ollicca/generalna/2010/07/10/flomasteri-u-dnevniku" />
      </rdf:Seq>
  </items> 
 </channel>
  <item rdf:about="http://ollicca.blog.rs/blog/ollicca/generalna/2010/07/10/flomasteri-u-dnevniku">
  <title>Svaki umetnik ima svoje sive dane</title>
  <link>http://ollicca.blog.rs/blog/ollicca/generalna/2010/07/10/flomasteri-u-dnevniku</link>
  <dc:description>&lt;p&gt;Lepi su dani kada su misli sređene... Danas nije takav dan. Valjda zbog toga ovo i pisem. Kada mi se misli &amp;quot;srede&amp;quot; da, trezvena, vidim kako je to izgledalo - kao neko sa strane, kao ne-ja.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Uvek sam imala odbojnost prema dnevnicima. I prema pisanju. Volela sam da držim olovke i flomastere u ruci. I njima sam crtala. Jezik izgovoren spojenim glasovima bio mi je stran. Možda je i sada. Ali flomaster... najbolji su novi. Vuče&amp;scaron; liniju po papiru i nije važno da li će predstavljati bilo &amp;scaron;ta. Samo postoji onaj lep osećaj punog zadovoljstva dok papir upija boju koja se čas ravnomerno izliva na papir, čas iscuri preterano izazivajući blago mr&amp;scaron;tenje crtača. Prolazi&amp;scaron; kroz eterično iskustvo nesvesnog postojanja na ovom svetu, kada ti nije važno ni koliko je sati, ni koji je dan, ni koje je godi&amp;scaron;nje doba i da li je napolju toplo ili hladno. Sve to je nevažno. Odlaže&amp;scaron; taj flomaster i uzima&amp;scaron; drugu boju.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sve vreme crtanja gleda&amp;scaron; samo u malecku povr&amp;scaron;inu papira neposredno ispred svoje pisaljke. Pojma nema&amp;scaron; kako cela povr&amp;scaron;ina izgleda, niti da li uop&amp;scaron;te postoji neki smisao onoga &amp;scaron;to je nacrtano ili je sve samo jedna velika žvrlja. Ma koliko da ti pogled beži ka ostatku povr&amp;scaron;ine, ti ga s naporom fokusira&amp;scaron; na vrh flomastera.&amp;nbsp;Samo to je važno. I tako, dok umetnik vežba fokus, umireći od radoznalosti kako to sve u stvari izgleda, uči sebe da se odupre nedobronamernoj kritici na lep način kojim će sačuvati i svoje emocije.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Prilično je kasno. Možda bih mogla da idem da spavam malo... Možda sutra osvane dan u bojama mojih flomastera.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</dc:description>
      
    <dc:subject>Generalna</dc:subject>
     
    
  <dc:date>2010-07-10T00:25:12Z</dc:date>
    <dc:creator>ollicca</dc:creator>
 </item>
 </rdf:RDF>