<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Numerologija</title>
  <link>http://maksimus.blog.rs/blog/maksimus</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Ponos i stid</title>
   <description>U mnogim slučajevima viđamo ljude koji ponosno stoje ispr&amp;scaron;eni sa visoko uzdignutim rukama i 
izrazom trijumfa na licu. Sa druge strane, viđamo i one pognutih 
glava. Prema novom istraživanju, emocionalni izrazi ponosa i stida nisu 
naučene, kulturom definisane navike. Ba&amp;scaron; poput osnovnih emocija sreće, 
tuge, straha i gađenja, načini pokazivanja ponosa i stida su urođeni i 
verovatno su tokom evolucije postali sredstvo učvr&amp;scaron;ćivanja na&amp;scaron;eg statusa
 ili izražavanja prihvatanja tuđe dominacije.


&lt;p&gt;Sve osobe, bez obzira na zemlju porekla i bez obzira na to da li 
su bili slepi ili ne, pokazuju svoj ponos (glava zabačena unazad, 
ra&amp;scaron;irene grudi i podignute ruke) i svoj stid (spu&amp;scaron;tena ramena, uvučene 
grudi) na isti način. Postoje izuzeci: Mnogi uspevaju da prikriju svoj sram, 
najverovatnije zbog toga &amp;scaron;to u njihovim kulturama postoji pritisak da se
 održi samopouzdanje bez obzira na okolnosti.To uglavnom uspeva severo amerikancima i zapado evropljanima.&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://maksimus.blog.rs/blog/maksimus/zivot/2010/09/15/ponos-i-stid</link>
      <pubDate>, 15  2010 13:58:39 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Emocije</title>
   <description>&lt;p&gt;﻿
	
Svi ponekada imamo i lepe i ružne emocije. Kada smo srećni često taj osećaj delimo sa najbližim osobama. A kada smo tužni, upla&amp;scaron;eni, depresivni, besni, povlačimo se u sebe i taj osećaj ne delimo ni sa kim. Potreban nam je savet ili mi&amp;scaron;ljenje nekoga ko je stručan da nam pomogne ali se ne usuđujemo ikoga da pitamo. Razlog znamo samo mi. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;Dve najče&amp;scaron;će pozitivne emocije su radost i ljubav. Radost doprinosi 
na&amp;scaron;em organizmu dajući mu elan i pokretačku snagu, može da bude izazvana
 događajem koji se upravo desio ili sećanjem na neki događaj iz 
pro&amp;scaron;losti. Radost je jaka emocija koja, obično, kratko traje. Ljubav ima
 duže trajanje i pod ljubavlju se smatraju emocije koje odražavaju 
pozitivno emotivno stanje u relaciji sa ljudima iz na&amp;scaron;e neposredne 
okoline (između roditelja i dece, partnera ili iskrenih prijatelja). Ovo
 je emocija koja nas &amp;quot;podiže &amp;quot; i daje snagu da činimo i ono &amp;scaron;to nam 
deluje nemoguće.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://maksimus.blog.rs/blog/maksimus/zivot/2010/09/08/emocije</link>
      <pubDate>, 08  2010 22:38:26 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

