<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>pametan covek zna kada treba da zacuti!</title>
  <link>http://yvessurmare.blog.rs/blog/yvessurmare</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>pitanje 1</title>
   <description>&lt;p&gt;Spadam u onu vrstu ljudi koja jako drzi do toga da ljudi oko nje budu zadovoljni i ne zanemareni. Ekstremno mrzim tu svoju osobinu. Zato sto u par svetlih izuzetaka i pojedinacnih slucajeva se nisam osetila kao magarac.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Nikada nisam podnosila sebicne i egoisticne ljude koji gledaju samo svoje dupe ali kada malo bolje razmislim i oni koji stalno pokusavaju da udovolje ljudima oko sebe nisu nista drugo nego los opozit ovih prvih. Naravno da nisam izmislila toplu vodu ali me svaki put i iznova to iznervira. A posto ima pametnih ljudi koji uce na tudjim greskama, onim malo manje pametnih koji uce na svojim i onih glupih koji ne uce ni na svojim, onda nema sta da se zalim. Glupa sam.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Interesuje me misljenje: da li ljudi karakterno mogu da se menjaju? Imam nekojiko karakternih osobina kojih bih se oberucke odrekla ali ne uspevam. Da ne bi ostalo sve uopsteno konkretizovacu:&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;ul&gt;&lt;li&gt;Gde je granica izmedju postovanja i pozrtvovanosti za svoje najblize prijatelje i porodicu a gde to prerasta u zloupotrebu i bezobrazluk?&lt;/li&gt;&lt;/ul&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://yvessurmare.blog.rs/blog/yvessurmare/generalna/2010/10/03/pitanje-1</link>
      <pubDate>, 03  2010 21:16:53 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Pitam se pitam????</title>
   <description>&lt;p&gt;Negde postoji podebeo problemcic. Ali nikako da lociram... da li je u okolnostima ili je , ne daj Boze, u meni!!!! Pitam se pitam????&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Kao i kod svake solo devojke, koja je nacepila 30 ( i to sa obe noge) javlja se jedna specificna, veoma iritirajuca pojava - da kada got ima malo vremena sedne i razmislja. Imam divnu prijateljicu koja mi je davno rekla : &amp;quot; Kada me vidis da sedim i ne radim nista, obavezno me prekini u neradu jer sedim i mislim. Smislicu neku glupost 100%&amp;quot;. Potpuno je bila u pravu. Ali tada smo nas dve bile cimerke pa je lako bilo tu glupost u najavi prekinuti kafom, partijom jamba, palacinkama ili pivom. U medjuvremenu prestanes da imas cimera, zavrsis fax, zaposlis se, uvalis se u kredit za stan, osamostalis se, imas svoj prostor, mozes da planiras svoje vreme kako hoces i imas vremena da mislis :)))))&lt;/p&gt;&lt;p&gt;I sta onda smislis? Glupost 100%! Nista nisi pametniji nego kad si bio student. Samo imas malo vise briga, malo vise kila, malo vise obaveza. Kada sve to zbrojis tema za razmisljane koliko hoces! Prosta matematika - nadrljao si!&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Tako ja trazim nacine da prekinem glupost u najavi - pocecu da pisem blog. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://yvessurmare.blog.rs/blog/yvessurmare/generalna/2010/09/30/pitam-se-pitam</link>
      <pubDate>, 30  2010 22:11:38 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo!</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://yvessurmare.blog.rs/blog/yvessurmare/generalna/2010/09/30/cestitamo</link>
      <pubDate>, 30  2010 22:07:10 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

