copymouse http://copymouse.blog.rs/blog/copymouse moj grad <p>Zamrznut sam. U polumračnoj ulici, sa uličnim svjetlom toliko prigu&scaron;enim da imam osjećaj da je grad progutala magla i da ce se svakog trenutka pojaviti betmenov znak na nebu. Ne pomjeram se previ&scaron;e. Osjećam se kao spomenik napravljen u čast onih koji su najvažnije lekcije naučili na ulicama ovog grada. Naslonjen na staru i navijačkim porukama ispisanu zgradu kopam po folderu &#39;klo&scaron;arenje&#39; nadajući se da ću pronaći dvocifren broj zadovoljstvom ispunjenih noći, ne bih li sebi dao volju za jo&scaron; jedno besmisleno smrzavanje. Konfuzija koja parali&scaron;e saobraćaj na magistrali razuma nije posledica kratkotrajnih i jakih udara vjetra vec je posledica melanholičnih talasa koji me bacaju na stijene pro&scaron;losti. Ja nisam mator i moja glava nije riznica znanja ali je moje srce kompleksno jedinjenje osjećanja. Navučen na miris grada i linije koje kidaju put od moje zgrade do mjesta gdje živi moje klo&scaron;arsko JA, ne brinem se da li ću zavr&scaron;iti sa upalom pluća i promrzlim prstima. Postoji neka čudna sila koja se noću iskrade iz vlažnih i mračnih podruma tumarajući gradom u potrazi za dru&scaron;tvom. Ta nevidljiva sila je du&scaron;a ovog grada.</p> <p>&nbsp;</p><p>Mom gradu je potrebna ljubav. Posebno zimi, kad padne noć, ulice se stisnu jedna uz drugu&nbsp; nadajući se da ce neko koračati po njima, makar to bio i pijanac koji se u hladnoj noci raspravlja sa svojim odsutnim neprijateljima. I kao da osjecam patnju grada, kao da ga boli to &scaron;to su ulice prazne a noći tihe. Zami&scaron;ljam ga kao starca koji je u mladosti bio srecan, dok ga nisu slomile maglovite godine, pa sad bez ikog u životu, umire pokriven snijegom. Dodirnuo sam ga bezbroj puta, čupao za bradu i vukao za pantalone, budio ga dok je ležao mamuran na zemlji, galamio i vri&scaron;tao dok sam trčao unazad. Moj grad umire i nikog nije briga. Djeca koju je godinama ljuljao u svom krilu su negdje daleko. Ja prkosim zimi, dok slu&scaron;am muziku, pod kapuljačom, na sastanku sa mislima. Dok pogledom tražim njegov osmjeh, jedno obećavam..</p> <p>Starče, ja te nikad neću zaboraviti.</p><p> </p> http://copymouse.blog.rs/blog/copymouse/generalna/2010/10/13/moj-grad , 13 2010 23:50:47 +0200 tabula rasa <p>Nakon mnogo mrachnih godina u kojima smo bauljali kao prljava bozhija djeca, ne znajuci shta treba da radimo i kom zhivotu da se predamo, nalazimo se u dvorcu neznanja, privucheni njegovom spoljashnjom ljepotom i zadovoljstvima koja nam se nude u njemu. U nedostatku genijalnih umova, pokushavajuci da pronadjemo knjigu sa svim odgovorima, josh uvijek kopamo po grobnicama velikih filozofa u nadi da cemo pronaci neku novu mudrost. Zaslijepljeni onim shto trazhimo, kidajuci zemlju lopatama i chupajuci korov rukama, ne obaziremo se na koga bacamo ono shto je prekrivalo satrule drvene sanduke. </p><p>Nemam ja nishta protiv filozofa. Posebno mi je gotivan onaj koji je kulirao u buretu. S obzirom da tada nije bilo puno parkova, stambenih kompleksa sa pokrivenih ulazima, kapiram da je bure bilo jedino dobro mjesto za izblejat&#39;. Medjutim, ne tako sluchajno, u pokushaju da se obrazujemo, naucheni smo da citiramo one, koji su iza svojih stavova stajali, samo onda dok su o njima govorili. U svojim zapisima, redovno su se bavili pitanjima morala i sloboda, dok su mashtali o djechacima i naredjivali robovima. Sasvim sluchajno, svojim postojanjem i postupcima, najvishe su nas nauchili o licemjerstvu. Posmatrajuci danashnje drushtvo, chini mi se da u tom &#39;sportu&#39; briljiramo... </p><p>&nbsp; </p> http://copymouse.blog.rs/blog/copymouse/generalna/2010/10/10/tabula-rasa , 10 2010 02:04:09 +0200