<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Ponoćni Beograđanin</title>
  <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Misli o moći</title>
   <description>&lt;p&gt;&amp;nbsp;Beogradski žanr. Jeste, sutra malo! Taj Nikola Srzentić mi ide na živce vi&amp;scaron;e, sve oko njega se radi, misli da je neko i ne&amp;scaron;to! Ma daj molim te, budi pametan i odupri se toj budali od ljudskog uma! Tako je! Hrabro,Časno,Glasno!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! &lt;/p&gt;</description>
   <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter/generalna/2010/12/29/misli-o-moci</link>
      <pubDate>, 29  2010 22:59:16 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Ponoćni Beograđanin</title>
   <description>Palo je veče. Glupo, Hladno, Trulo, Besmisleno. Tamo je preuzela Beograd u svoj zagrljaj. Hrabre ulične svetiljke se bore protiv nje, ali uzalud sve. Zvala me je Jovana. Rekla je da neće doći kod mene......Ba&amp;scaron; tužno. Iako, mogu primetiti, &amp;scaron;ta će mi ona? Onako mr&amp;scaron;ava, lepa, ja sam samo jo&amp;scaron; jedan bednik ovog velikog grada. Ulazim u autobus na liniji 25. Najveća gužva, toliko velika da me je u jednom trenutku uhvatila muka. Razni ljudi, mali milion priča! Kao i uobičajno, na&amp;scaron;ao sam mesto i pustio sudbinu samoj sebi. Glupa istorija se uvek zavr&amp;scaron;ava lo&amp;scaron;e. Nije ni tako lo&amp;scaron;e, mada je bezveze. &amp;Scaron;ta očekivati od grada koji se pruža i pruža sve do kraja sveta. Lo&amp;scaron;e mi je, u jednom trenutku padam na zemlju, svestan da imam vrtoglavicu i temperaturu.............</description>
   <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter/generalna/2010/12/29/ponocni-beogradjanin3</link>
      <pubDate>, 29  2010 22:49:10 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Ponoćni Beograđanin</title>
   <description>&amp;Scaron;kola je mesto, na kom se, po pravilu, rađa i ispoljava nasilje. Ni&amp;scaron;ta zato, moj drug Filip je isuvi&amp;scaron;e nasilan........ Da stvar bude veća, bije se svaki 2 dan otprilike vi&amp;scaron;e-manje. N</description>
   <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter/generalna/2010/12/29/ponocni-beogradjanin2</link>
      <pubDate>, 29  2010 22:48:34 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Ponoćni Beograđanin</title>
   <description>&lt;address&gt;Dan je bio kao i svaki obični. Ustati prepodne, otići u &amp;scaron;kolu i vratiti se. Prosto, mada, za mene isuvi&amp;scaron;e te&amp;scaron;ko. &amp;Scaron;kola je, naizgled, bila sasvim idiotski sagrađena, pa sam je mrzio i zbog toga. Bio je nažalost ponedeljak, prvi radan dan, kojima svima pada te&amp;scaron;ko, a meni pogotovo, jer sam i&amp;scaron;ao prepodne u &amp;scaron;kolu. Datum je bio 12. oktobar 2010. Bilo je hladno ujutru, ali ni&amp;scaron;ta u poređenju sa decembrom. Moj drug, Filip, ove godine postao je problematičan. Družeći se sa lokalnim momcima (govorim o generacijama 1988,1989,1990,1991,1992). Družeći se sa njima, a i sa &amp;scaron;estacima (generacija 1998), koji su bili ba&amp;scaron; problematični, i on sam je postao problematičan. Roditelju su mu razvedeni, a neki lik iz kraja, čije je ime Zoran, navodi ga postepeno na lo&amp;scaron; put u životu. Dolazi kod njega kući, spava kod njega, čak se jednom predstavio mojoj razredni kao njegov očuh! Međutim, dana&amp;scaron;nji dan će biti poseban. Kako nam je prvi čas bio engleski, na kojem sam i ja nemiran, jer mrzimo nastavnicu (ima 45 godina, i misli da je neko i ne&amp;scaron;to).&lt;/address&gt;&lt;address&gt;On je, čim je u&amp;scaron;ao, počeo da mahnita, da udara glavom od orman, &amp;scaron;utira kantu za otpatke, raspravljao se sa nastavnicom, poku&amp;scaron;ao da izbaci svoju klupu kroz prozor.........&lt;/address&gt;&lt;address&gt;Stvar se pogor&amp;scaron;ala, kada je Jocke (Jovan), inače iz &amp;scaron;estog razreda pobegao sa njegovog časa biologije, koja je bila dva sprata iznad na&amp;scaron;eg kabineta. On je u&amp;scaron;ao u na&amp;scaron;u učionicu i počeo da se dobacuje sa Filipovim rancem, sa Filipom naravno. Nastavnica je ustala i počela da se dere na njega, ali on je rekao samo da smiri živce i da se opusti. Ona ga je upisla u disciplinsku svesku, a on je razbu&amp;scaron;io kantu i oti&amp;scaron;ao sa na&amp;scaron;eg časa. Filip je samo nastavio da divlja, povremeno samo po 2 minuta sedeći, da se odmori. Nakon ovog časa, oti&amp;scaron;ao je do kabineta geografije, gde su braća Stipići (Uro&amp;scaron; i Ivan) imali čas. On se i sa njima družio, a i oni bili &amp;scaron;estaci, jer je Filip bio 1998 godi&amp;scaron;te, a upisao se sa mojom generacijom, 1997. Vi&amp;scaron;e je osećivao pripadnost &amp;scaron;estom, nego sedmom razredu. Danas je bacao petarde po &amp;scaron;koli, na &amp;scaron;ta ga je razredna upozorila, a on je nastavio bez obzira, kao da se ni&amp;scaron;ta nije desilo. Ovo je samo od klasičnih primera divljanja u &amp;scaron;koli, a očekujte jo&amp;scaron; vi&amp;scaron;e blogova!! &lt;br /&gt;&lt;/address&gt;</description>
   <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter/generalna/2010/12/29/ponocni-beogradjanin</link>
      <pubDate>, 29  2010 00:37:36 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Честитамо!</title>
   <description>Уколико можете да прочитате овај чланак, успешно сте се регистровали на Blog.rs и можете почети са блоговањем.</description>
   <link>http://prezviter.blog.rs/blog/prezviter/generalna/2010/12/29/cestitamo</link>
      <pubDate>, 29  2010 00:35:15 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

