http://sanjalica87.blog.rs/blog/sanjalica87 <div>Samo dva puta je pala ki&scaron;a za ovaj mjesec - tada i danas. Očigledno da je i ono isto nebo zaplakalo. Tada su udarali i munje i gromovi, pucalo je sa neba, pucalo je iz nas. I puklo je! Danas, nakon petnaestak dana, opet pada ki&scaron;a, ali ona tiha, lagana, koja polako sapira sve tragove koje smo ostavili ovog ljeta. I čini mi se da ih je saprala.</div><div>&nbsp;</div><div>Ti&scaron;ina, muk, stezanje u grudima i lupkanje ki&scaron;e o oluk, to je sve &scaron;to čujem... i osjećam... I apsolutno ni&scaron;ta vi&scaron;e. Nema vi&scaron;e ljeta, sunca i optimizma. Sve je umrlo, umrlo one noći kada su gromovi odjekivali crnim nebom i mojom du&scaron;om. Opet su me ljudi razočarali. Opet sam ispala naivna. Opet su mi ubili osmjeh. A ova ki&scaron;a, meni u inat, i dalje pada... Pada i bri&scaron;e sve &scaron;to smo bili, bri&scaron;e i onaj najmanji trag koji smo ostavili pod ovim, nekada tako vedrim i zvjezdanim nebom. Sve je opet ružno, sivo i mračno. Opet sam, umjesto sreće, produžila trenutke tuge u beskonačnost. To mi tako prokleto dobro ide! Čitav sam život mrzila i jesen, i pastelne boje, i sivilo. A sad imam sve to, i ne znam kako da ga nosim. Nekako mi ne ide uz mene, a moram...&nbsp;</div><div>&nbsp;</div><div>I tako... Sjetih se jednog starog teksta, koji je očigledno pisala neka mudrija ja, da kad umre ljubav i vjera u bolje sutra, ostaje jedna mala, pa makar bila ko zrno soli... nada...</div> http://sanjalica87.blog.rs/blog/sanjalica87/generalna/2011/09/23/ostalo-je-cutanje... , 23 2011 14:12:20 +0200 Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem. http://sanjalica87.blog.rs/blog/sanjalica87/generalna/2011/09/23/cestitamo , 23 2011 13:55:22 +0200