<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>mi</title>
  <link>http://paula.blog.rs/blog/paula</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Drugi o Titu</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span&gt;&lt;strong&gt;WINSTON CHURCHILL
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
˝Veoma vje&amp;scaron;to vođeni, organizirani na principu gerile, partizani su u
isti mah neuhvatljivi i smrtno opasni. Oni se nalaze čas tu, čas tamo;
oni su svuda i na svakom mjestu. Nijemci su protiv njih organizirali
ofanzive velikih razmjera, pa ipak su partizani svaki put, čak i kada
su bivali opkoljeni, izmicali- pričinjavajući mnogo muka i nanoseći
neprijatelju gubitke. Partizanski pokret je ubrzo brojno nadma&amp;scaron;io snage
generala Mihailovića. Ne samo Hrvati i Slovenci, već se i veliki broj
Srba pridružio mar&amp;scaron;alu Titu, tako da on u ovom trenutku ima preko
četvrt milijuna ljudi za sobom i velike količine oružja zaplijenjenog
od neprijatelja ili Talijana; ovi ljudi su organizirani u znatnom broju
divizija i korpusa.
&lt;br /&gt;Čitav pokret je dobio svoj pečat i oblik, a da nije izgubio
osobinu gerile, bez koje svakako ne bi mogao uspjeti. Oko ovih
herojskih snaga, i u okviru njih, razvio se jedan nacionalni i
objedinjavajući pokret. Komunisti imaju tu čast da su njegovi
pokretači; ali kako je ovaj pokret dobivao u snazi i broju, tako se
obavljao jedan proces modifikacije i objedinjavanja na koji su se
nadovezala nacionalna shvaćanja. U mar&amp;scaron;alu Titu partizani su na&amp;scaron;li
istaknutog vođu koji se proslavio u borbi za slobodu. Na nesreću, možda
neizbježno, ove nove snage su do&amp;scaron;le u sukob sa snagama generala
Mihailovića. Aktivnost Titovih snaga otežavana je suradnjom Mihailovića
sa neprijateljem. On ih je poku&amp;scaron;ao svladati i tako su se odigrale mnoge
tragične bitke i izbile gorke rasprave među ljudima iste rase i zemlje,
a jedini vinovnik ovih nedaća je na&amp;scaron; zajednički neprijatelj.˝
&lt;br /&gt;
(Parliamentary Debates(Hansard) House of Commons, Official Report, vol. 399, No 34, February 22, 1944)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
KLIMENT VORO&amp;Scaron;ILOV
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Doći će uskoro vrijeme kada će se svi porobljeni slavenski narodi
dići pod partizanskom zastavom kao &amp;scaron;to su to učinili jugoslavenski
partizani˝
&lt;br /&gt;
(Užička ˝Borba˝, 13.11.1941.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
POOL C. DEWITT
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Kao &amp;scaron;to smo rekli, događaji u Jugoslaviji znatno su doprinijeli
njemačkom porazu: Naredba za pripremanje ofanzive protiv Rusije, koju
je Hitler izdao Vrhovnoj komandi 18. prosinca 1940. predviđala je 15.
maj 1941. kao datum početka napada. Državni udar u Jugoslaviji, iz čega
je proiza&amp;scaron;la potreba da se ova zemlja pokori, odložio je njemačku
kampanju sve do 22. lipnja. Karl Biter, koji je izvjesno vrijeme bio
predstavnik ministarstva vanjskih poslova u Vrhovnoj komandi, rekao nam
je, s izvjesnom gorčinom, da je ovo odlaganje prinudilo Nijemce na
zimsku bitku pred Moskvom, a tu je rat bio izgubljen....˝
&lt;br /&gt;
(Foreign Affairs, an American quarterly review, New York, vol. 25, No 1, october 1946.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
NIKOLA TESLA
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Na&amp;scaron; narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam je osvjetlao obraz
pred svijetom. Ono &amp;scaron;to čine na&amp;scaron;a braća u starom zavičaju, dostojno je
duha koji prožima na&amp;scaron;u narodnu pjesmu. Koliko su du&amp;scaron;evne snage,
čvrstine u odluci, neustra&amp;scaron;ivosti i juna&amp;scaron;tva imali oni na&amp;scaron;i jo&amp;scaron; nejaki
dječaci kad su pred njemačkim pu&amp;scaron;kama klicali: ˝Mi smo srpska djeca,
pucajte!˝ Kako se svi mi možemo ponositi, jer znamo da u čitavoj
povijesti svijeta nema tako veličanstvenog primjera! Ovi divni mučenici
živjeti će vjekovima u na&amp;scaron;oj uspomeni, odu&amp;scaron;evljavajući nas za besmrtna
djela. Nemojmo dozvoliti da se ta veličina umanjuje raspirivanjem
mržnje protiv svoje braće. Ma &amp;scaron;to neprijatelj poku&amp;scaron;avao učiniti,
nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u na&amp;scaron;oj staroj
postojbini.˝
&lt;br /&gt;
(Iz proglasa Amerikancima jugoslavenskog porijekla, New York, 1941.)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
                                                       *
&lt;br /&gt;˝&amp;hellip;. Kao &amp;scaron;to groblja u Srbiji nisu dovoljno velika da prime tijela
nevine srpske omladine koju su nacisti ubili iz osvete za gerilsku
borbu, tako ni broj nacističkih ubojica nije dovoljno velik da drži
Jugoslaviju u ropstvu...˝
&lt;br /&gt;
(The Times, Louisville, Kentucky, 24.11.1941.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
HERMANN NEUBACHER
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Tito se ogorčeno i beskompromisno borio za pobjedu u ratu od 1941.
U tom ratu njemu ni&amp;scaron;ta nije bilo poklonjeno. Uz te&amp;scaron;ke gubitke i krvi, a
pod nečuvenim tegobama, njegovi su partizani vodili fantastičnu i
požrtvovnu borbu&amp;hellip;.
&lt;br /&gt;Da bi se pravilno shvatio razvoj događaja u Jugoslaviju, od
presudne je važnosti da se nikad ne zaboravi činjenica kako je Tito sa
svojom partizanskom armijom, pod rukovodstvom Komunističke partije, u
vi&amp;scaron;egodi&amp;scaron;njim krvavim sukobima, postao vojna sila i da njega i njegove
pristalice duboko prožima svijest o ovom uspjehu. Ova činjenica je od
najveće važnosti za obja&amp;scaron;njenje sukoba između Moskve i Beograda, koji
je izbio 1948. poslije perioda napetih odnosa, začetih jo&amp;scaron; u toku rata&amp;hellip;
&lt;br /&gt;Kremlj je položaj ovog čovjeka podcijenio isto onoliko koliko je
to učinio i njemački Glavni stan, koji se godinama nije mogao
osloboditi teze o ˝balkanskim bandama˝. Vrhovna komanda Wermachta bila
je glavni pobornik ove teze. Himmler, koji je na osnovi policijskih
podataka bio bliži ˝političkom problemu Tito˝, prvi je u vrhovnom
vodstvu uvidio izuzetan značaj Titove ličnosti. Jednom prilikom mi je
rekao: ˝To je neslomljiv borac. Želio bih da mi imamo tuce takvih
boraca u na&amp;scaron;im redovima˝. &lt;br /&gt;
Sam Hitler kasno je postao nepovjerljiv prema izvje&amp;scaron;tajima o sve većim
tobožnjim uspjesima u likvidiranju Titovih grupa. Godine 1944. rekao mi
je jednom prilikom: ˝Pa dobro, opet će biti opkoljeno, kao u kotlu,
&amp;scaron;est Titovih divizija, Ali već unaprijed znam kako će se stvari
razvijati. Za nekoliko dana biti će ih samo tri, pa onda jedna, a kad
najzad udarimo na&amp;scaron;im snagama u kotlu će se naći samo nekoliko Talijana
sa zavojima na nogama i nekoliko bolesnih magaraca!&amp;hellip;˝
&lt;br /&gt;Danas, poslije rata i potresnih kriza, Tito nosi jedini oklop koji
može jednog revolucionara za&amp;scaron;tititi od gnjeva njegovih suvremenika. Taj
oklop zove se- uspjeh.˝
&lt;br /&gt;
(Sonderauftrag Sűdost 1940-1945. Bericht eines Fliegenden Diplomaten, Berlin, 1945.)&lt;/span&gt; &lt;/p&gt;&lt;span&gt;&lt;strong&gt;SIEGFRIED KASCHE
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
˝U operacijama Weis imali su Titovi partizani 15 000 mrtvih. Ali oni su
se južno od Konjica i kod Jablanice probili s preko 40 000 boraca kroz
četničke položaje na jugoistok, te&amp;scaron;ko poraziv&amp;scaron;i četnike kod Nevesinja i
Kalinovika, a sada se već nalaze sa znatnim dijelovima u Sandžaku&amp;hellip;
&lt;br /&gt;Zato sam smatrao da bi nas obračun između Tita i Mihailovića, bar
djelomično, oslobodio ovog zadatka, dok bismo mi stajali spremni i
čistili bosanski i slavonski prostor od partizana, koji se jo&amp;scaron; nalaze
tamo. S tim osiguravamo na&amp;scaron;e zadnje linije, koje dosada&amp;scaron;njim
operacijama jo&amp;scaron; uopće nisu osigurane. U međuvremenu, mogle bi aktivne
hrvatske trupe, koje postepeno pristižu, osloboditi na&amp;scaron;e divizije za
upotrebu na drugom mjestu. Ako bi se mogla iskoristiti mogućnost
političkog rje&amp;scaron;enja partizanskog problema, koja je dosad bila
isključivo u fazi razmatranja, moglo bi se ubrzati i olak&amp;scaron;ati či&amp;scaron;ćenje
pozadinskih područja. Osim toga, na ovaj način bi se mogla uni&amp;scaron;titi
politička, a s tim ujedno i moralna osnova partizanske borbe. Ali, s
bezuvjetnom kapitulacijom Tita i njegovih partizana ne može se
računati.˝
&lt;br /&gt;(Telegram Nr. 1333 od 30.3.1943. upućen ministru vanjskih poslova
Trećeg Reicha, von Ribbentropu (Sl. F. Odić: Neostvareni planovi,
Zagreb, ˝Naprijed˝, 1961.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
LUTERS RUDOLF
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Tok borbe je pokazao da su komunističke snage pod Titovom komandom
odlično organizirane, vje&amp;scaron;to vođene i da raspolažu borbenim moralom
koji izaziva čuđenje. Neprijateljevo komandiranje bilo je izvanredno
pokretno i, također, aktivno u obrani&amp;hellip;
&lt;br /&gt;Nesumnjivo je da su komunisti veoma žilav protivnik kojem je
dorasla samo jedinica opremljena i naoružana svim potrebama za vođenje
borbe u planinama i naviknuta na najveće fizičke napore&amp;hellip;˝
&lt;br /&gt;
(20.6.1943. godine. Arhiv VII, mikroteka, film Műnchen 5, br. 1422- or. I)&lt;br /&gt;

&lt;strong&gt;&lt;br /&gt;
JOSEPH GOEBBELS
&lt;br /&gt;&lt;/strong&gt;

&lt;br /&gt;˝Ljeto 1942&amp;hellip;Zabrinjava me situacija u Jugoslaviji, naročito &amp;scaron;to se
partizanska borba rasplamsava i postaje vrlo dobro organizirana&amp;hellip;
&lt;br /&gt;
Ove godine partizani su zadali Nijemcima mnogo nevolja. Ali ni naproljeće neće biti bolje.
&lt;br /&gt;
Septembar 1943&amp;hellip;Slaveni su otvoreni buntovnici. Oni masovno prilaze partizanima!˝
&lt;br /&gt;
(The Goebbels Diarielo 1942-1943, New York, Doubleday Company, 1948.)&lt;br /&gt;

&lt;strong&gt;&lt;br /&gt;
LUTERS RUDOLF
&lt;br /&gt;&lt;/strong&gt;

&lt;br /&gt;˝U toku vi&amp;scaron;e mjeseci neprijatelj je stvorio vlastito upravno
područje, organizirao znatan broj boraca i osigurao zauzeto područje sa
svih strana utvrđenjima i jakim razaranjem puteva. Može se računati da
neprijatelj sada raspolaže sa 65 000 aktivnih boraca, naoružanih
automatskim i te&amp;scaron;kim oružjem, kao i artiljerijom i tenkovima. Oni su
bili formirani u korpuse, divizije i brigade. Vi&amp;scaron;e rukovodstvo pokazalo
se kasnije vrlo dobro i pokretljivo. Srednje rukovodstvo bilo je
slabije. Borbena vrijednost komunista djelomično izvanredna, djelomično
potpuno dobra&amp;hellip;˝
&lt;br /&gt;(31.3.1943. Povjerljivo. Komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj,
I-a pov. Br. 1729/43 ˝30 dana˝, Beograd, god. XII br. 84, decembar
1952.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
ADOLF HITLER
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Partizanski pokret dobiva u opsegu i mora zbog toga biti
energičnije suzbijan jer bi mogao značiti veliku opasnost u slučaju
poku&amp;scaron;aja saveznika da se iskrcaju u Dalmaciji ili Albaniji.˝
&lt;br /&gt;
(6.VIII. 1943. Fűhrerov glavni stan, Lothar Rendulic: Gek&amp;auml;mpft Gesiegt Geschlagen, Wels- Heidelberg, Verlag ˝Welserműhl˝, 1952.)&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;&lt;strong&gt;
LOUIS ADAMIC
&lt;/strong&gt;&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Ba&amp;scaron; u vrijeme kada je 1928. godine iza&amp;scaron;ao iz tamnice,
jugoslavenska tajna policija ubila je Đuru Đakovića, bosanskog rudara,
vođu lijevog krila radničkog pokreta. Tako je Broz zauzeo svoje mjesto
uzev&amp;scaron;i ime Tito i dugo vremena 45 000 političkih žbira kralja
Aleksandra nije moglo otkriti tko je on.
&lt;br /&gt;Vijesti, koje su početkom ove godine bile proturane da je Tito
sudjelovao u &amp;scaron;panjolskom građanskom ratu, bile su pogre&amp;scaron;ne. On nije bio
u &amp;Scaron;panjolskoj. On je ilegalno krstario željeznicom preko Italije,
Austrije, &amp;Scaron;vicarske, Francuske kao i mnogi antifa&amp;scaron;isti s Balkana.
Njegov glavni &amp;scaron;tab u periodu 1936-1938 bio je u Francuskoj. Tito je
dvanaest godina rukovodio najuspje&amp;scaron;nijom ilegali u Europi; bila je to
izvanredna obuka za obavljanje funkcije jugoslavenskog partizanskog
vrhovnog komandanta&amp;hellip;.
&lt;br /&gt;Partizani su bukvalno otimali oružje iz ruku neprijatelja da bi ga
upotrijebili protiv fa&amp;scaron;ista. U početku, prirodno, bilo je mnogo
vojničke nevje&amp;scaron;tine. Pod Titom, pak, koji je imao bogato iskustvo iz
rada u ilegali, i partizani su postajali sve efikasniji.
&lt;br /&gt;Sasvim suprotno Mihailoviću, Tito i njegovi suradnici vjerovali su
u uspjeh svog aktivnog otpora ne čekajući anglo-američku invaziju.
Titove taktičke ideje o aktivnoj borbi zahtijevala je i situacija u
kojoj su se sami partizani na&amp;scaron;li kao gerilci&amp;hellip;.
&lt;br /&gt;&amp;hellip;.Tito je uzalud poku&amp;scaron;avao pomoći Mihailoviću da sačuva svoje
snage za rat protiv okupatora i kvislinga. Ponudio mu je sporazum, ali
su četničke jedinice počele ratovati protiv partizana, zbog čega je u
toku ove dvije tragične godine, unutar općeg pokreta otpora, Tito bio
primoran boriti se također, i u građanskom ratu s Mihailovićem, koji ga
je smatrao- banditom i komunistom.
&lt;br /&gt;
Međutim, Tito je trijumfirao.
&lt;br /&gt;Njegovi vojnici- od kojih su 25% žene &amp;ndash;borili su se i ubijali
tisuće vojnika sila Osovine i kvislinga, ne prezajući od vlastitih
gubitaka. Za dvije godine razbili su pet neprijateljskih ofanziva.
&lt;br /&gt;
&amp;hellip;.Titovi vojnici mrze sile Osovine i sve ono &amp;scaron;to oni čine&amp;hellip;
&lt;br /&gt;
Tako žele novo uređenje Jugoslavije, narodnu vladu poslije rata&amp;hellip;˝
&lt;br /&gt;
(PM Post Meridiem, New York, 21IX.1943.)&lt;strong&gt;&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;
HOWARD SMITH
&lt;/strong&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;˝Ukoliko neki socijalni pokret uopće može biti djelo jednog
čovjeka, partizani su uveliko Titovo osobno djelo. Kažu da je on
predvidio rat i okupaciju Jugoslavije prije vi&amp;scaron;e godina i da je izradio
planove za borbu protiv eventualnog okupatora. Usprkos stra&amp;scaron;nim
te&amp;scaron;koćama, on je uspio organizirati prve trupe partizanskih jedinica u
Srbiji u jesen 1941. Kada ih je prva njemačka ofanziva razbila, on je,
koliko je mogao, prikupio sve preostale borce i vodio ih preko
bosanskih planina dugim mar&amp;scaron;om od 250 milja.
&lt;br /&gt;Titova Vrhovna komanda premje&amp;scaron;tala se prema potrebama&amp;hellip;Donedavno
partizani nisu imali nikakvih činova i sve komandante birale su trupe&amp;hellip;
&lt;br /&gt;Pet puta u toku dvije godine udružene osovinske snage poduzimale
su velike ofanzive da bi uni&amp;scaron;tile partizane. U tim ofanzivama
sudjelovalo je stotine tenkova, bombardera i neizmjerna snaga
artiljerije. Pa ipak, danas su partizani bar četiri puta jači nego &amp;scaron;to
su bili prije dvije godine, i njihov ugled u Jugoslaviji sve vi&amp;scaron;e
raste.˝
&lt;br /&gt;
(Life, New York, september 1943.)&lt;/span&gt;&lt;span&gt;OUIS ADAMIC
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;
˝Ba&amp;scaron; u vrijeme kada je 1928. godine iza&amp;scaron;ao iz tamnice, jugoslavenska
tajna policija ubila je Đuru Đakovića, bosanskog rudara, vođu lijevog
krila radničkog pokreta. Tako je Broz zauzeo svoje mjesto uzev&amp;scaron;i ime
Tito i dugo vremena 45 000 političkih žbira kralja Aleksandra nije
moglo otkriti tko je on.
&lt;br /&gt;Vijesti, koje su početkom ove godine bile proturane da je Tito
sudjelovao u &amp;scaron;panjolskom građanskom ratu, bile su pogre&amp;scaron;ne. On nije bio
u &amp;Scaron;panjolskoj. On je ilegalno krstario željeznicom preko Italije,
Austrije, &amp;Scaron;vicarske, Francuske kao i mnogi antifa&amp;scaron;isti s Balkana.
Njegov glavni &amp;scaron;tab u periodu 1936-1938 bio je u Francuskoj. Tito je
dvanaest godina rukovodio najuspje&amp;scaron;nijom ilegali u Europi; bila je to
izvanredna obuka za obavljanje funkcije jugoslavenskog partizanskog
vrhovnog komandanta&amp;hellip;.
&lt;br /&gt;Partizani su bukvalno otimali oružje iz ruku neprijatelja da bi ga
upotrijebili protiv fa&amp;scaron;ista. U početku, prirodno, bilo je mnogo
vojničke nevje&amp;scaron;tine. Pod Titom, pak, koji je imao bogato iskustvo iz
rada u ilegali, i partizani su postajali sve efikasniji.
&lt;br /&gt;Sasvim suprotno Mihailoviću, Tito i njegovi suradnici vjerovali su
u uspjeh svog aktivnog otpora ne čekajući anglo-američku invaziju.
Titove taktičke ideje o aktivnoj borbi zahtijevala je i situacija u
kojoj su se sami partizani na&amp;scaron;li kao gerilci&amp;hellip;.
&lt;br /&gt;&amp;hellip;.Tito je uzalud poku&amp;scaron;avao pomoći Mihailoviću da sačuva svoje
snage za rat protiv okupatora i kvislinga. Ponudio mu je sporazum, ali
su četničke jedinice počele ratovati protiv partizana, zbog čega je u
toku ove dvije tragične godine, unutar općeg pokreta otpora, Tito bio
primoran boriti se također, i u građanskom ratu s Mihailovićem, koji ga
je smatrao- banditom i komunistom.
&lt;br /&gt;
Međutim, Tito je trijumfirao.
&lt;br /&gt;Njegovi vojnici- od kojih su 25% žene &amp;ndash;borili su se i ubijali
tisuće vojnika sila Osovine i kvislinga, ne prezajući od vlastitih
gubitaka. Za dvije godine razbili su pet neprijateljskih ofanziva.
&lt;br /&gt;
&amp;hellip;.Titovi vojnici mrze sile Osovine i sve ono &amp;scaron;to oni čine&amp;hellip;
&lt;br /&gt;
Tako žele novo uređenje Jugoslavije, narodnu vladu poslije rata&amp;hellip;˝
&lt;br /&gt;
(PM Post Meridiem, New York, 21IX.1943.)
&lt;br /&gt;

&lt;br /&gt;

&lt;strong&gt;HOWARD SMITH
&lt;br /&gt;&lt;/strong&gt;

&lt;br /&gt;˝Ukoliko neki socijalni pokret uopće može biti djelo jednog
čovjeka, partizani su uveliko Titovo osobno djelo. Kažu da je on
predvidio rat i okupaciju Jugoslavije prije vi&amp;scaron;e godina i da je izradio
planove za borbu protiv eventualnog okupatora. Usprkos stra&amp;scaron;nim
te&amp;scaron;koćama, on je uspio organizirati prve trupe partizanskih jedinica u
Srbiji u jesen 1941. Kada ih je prva njemačka ofanziva razbila, on je,
koliko je mogao, prikupio sve preostale borce i vodio ih preko
bosanskih planina dugim mar&amp;scaron;om od 250 milja.
&lt;br /&gt;Titova Vrhovna komanda premje&amp;scaron;tala se prema potrebama&amp;hellip;Donedavno
partizani nisu imali nikakvih činova i sve komandante birale su trupe&amp;hellip;
&lt;br /&gt;Pet puta u toku dvije godine udružene osovinske snage poduzimale
su velike ofanzive da bi uni&amp;scaron;tile partizane. U tim ofanzivama
sudjelovalo je stotine tenkova, bombardera i neizmjerna snaga
artiljerije. Pa ipak, danas su partizani bar četiri puta jači nego &amp;scaron;to
su bili prije dvije godine, i njihov ugled u Jugoslaviji sve vi&amp;scaron;e
raste.˝
&lt;br /&gt;
(Life, New York, september 1943.)&lt;/span&gt;</description>
   <link>http://paula.blog.rs/blog/paula/generalna/2007/12/17/drugi-o-titu</link>
      <pubDate>, 17  2007 18:44:07 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

