Drugi o Titu

, 17 2007 18:44:07 +0100

WINSTON CHURCHILL

˝Veoma vješto vođeni, organizirani na principu gerile, partizani su u isti mah neuhvatljivi i smrtno opasni. Oni se nalaze čas tu, čas tamo; oni su svuda i na svakom mjestu. Nijemci su protiv njih organizirali ofanzive velikih razmjera, pa ipak su partizani svaki put, čak i kada su bivali opkoljeni, izmicali- pričinjavajući mnogo muka i nanoseći neprijatelju gubitke. Partizanski pokret je ubrzo brojno nadmašio snage generala Mihailovića. Ne samo Hrvati i Slovenci, već se i veliki broj Srba pridružio maršalu Titu, tako da on u ovom trenutku ima preko četvrt milijuna ljudi za sobom i velike količine oružja zaplijenjenog od neprijatelja ili Talijana; ovi ljudi su organizirani u znatnom broju divizija i korpusa.
Čitav pokret je dobio svoj pečat i oblik, a da nije izgubio osobinu gerile, bez koje svakako ne bi mogao uspjeti. Oko ovih herojskih snaga, i u okviru njih, razvio se jedan nacionalni i objedinjavajući pokret. Komunisti imaju tu čast da su njegovi pokretači; ali kako je ovaj pokret dobivao u snazi i broju, tako se obavljao jedan proces modifikacije i objedinjavanja na koji su se nadovezala nacionalna shvaćanja. U maršalu Titu partizani su našli istaknutog vođu koji se proslavio u borbi za slobodu. Na nesreću, možda neizbježno, ove nove snage su došle u sukob sa snagama generala Mihailovića. Aktivnost Titovih snaga otežavana je suradnjom Mihailovića sa neprijateljem. On ih je pokušao svladati i tako su se odigrale mnoge tragične bitke i izbile gorke rasprave među ljudima iste rase i zemlje, a jedini vinovnik ovih nedaća je naš zajednički neprijatelj.˝
(Parliamentary Debates(Hansard) House of Commons, Official Report, vol. 399, No 34, February 22, 1944)

KLIMENT VOROŠILOV

˝Doći će uskoro vrijeme kada će se svi porobljeni slavenski narodi dići pod partizanskom zastavom kao što su to učinili jugoslavenski partizani˝
(Užička ˝Borba˝, 13.11.1941.)

POOL C. DEWITT

˝Kao što smo rekli, događaji u Jugoslaviji znatno su doprinijeli njemačkom porazu: Naredba za pripremanje ofanzive protiv Rusije, koju je Hitler izdao Vrhovnoj komandi 18. prosinca 1940. predviđala je 15. maj 1941. kao datum početka napada. Državni udar u Jugoslaviji, iz čega je proizašla potreba da se ova zemlja pokori, odložio je njemačku kampanju sve do 22. lipnja. Karl Biter, koji je izvjesno vrijeme bio predstavnik ministarstva vanjskih poslova u Vrhovnoj komandi, rekao nam je, s izvjesnom gorčinom, da je ovo odlaganje prinudilo Nijemce na zimsku bitku pred Moskvom, a tu je rat bio izgubljen....˝
(Foreign Affairs, an American quarterly review, New York, vol. 25, No 1, october 1946.)

NIKOLA TESLA

˝Naš narod pokazuje toliku moralnu snagu da nam je osvjetlao obraz pred svijetom. Ono što čine naša braća u starom zavičaju, dostojno je duha koji prožima našu narodnu pjesmu. Koliko su duševne snage, čvrstine u odluci, neustrašivosti i junaštva imali oni naši još nejaki dječaci kad su pred njemačkim puškama klicali: ˝Mi smo srpska djeca, pucajte!˝ Kako se svi mi možemo ponositi, jer znamo da u čitavoj povijesti svijeta nema tako veličanstvenog primjera! Ovi divni mučenici živjeti će vjekovima u našoj uspomeni, oduševljavajući nas za besmrtna djela. Nemojmo dozvoliti da se ta veličina umanjuje raspirivanjem mržnje protiv svoje braće. Ma što neprijatelj pokušavao učiniti, nerazdruživa je sudbina Srba, Hrvata i Slovenaca u našoj staroj postojbini.˝
(Iz proglasa Amerikancima jugoslavenskog porijekla, New York, 1941.)

*
˝…. Kao što groblja u Srbiji nisu dovoljno velika da prime tijela nevine srpske omladine koju su nacisti ubili iz osvete za gerilsku borbu, tako ni broj nacističkih ubojica nije dovoljno velik da drži Jugoslaviju u ropstvu...˝
(The Times, Louisville, Kentucky, 24.11.1941.)

HERMANN NEUBACHER

˝Tito se ogorčeno i beskompromisno borio za pobjedu u ratu od 1941. U tom ratu njemu ništa nije bilo poklonjeno. Uz teške gubitke i krvi, a pod nečuvenim tegobama, njegovi su partizani vodili fantastičnu i požrtvovnu borbu….
Da bi se pravilno shvatio razvoj događaja u Jugoslaviju, od presudne je važnosti da se nikad ne zaboravi činjenica kako je Tito sa svojom partizanskom armijom, pod rukovodstvom Komunističke partije, u višegodišnjim krvavim sukobima, postao vojna sila i da njega i njegove pristalice duboko prožima svijest o ovom uspjehu. Ova činjenica je od najveće važnosti za objašnjenje sukoba između Moskve i Beograda, koji je izbio 1948. poslije perioda napetih odnosa, začetih još u toku rata…
Kremlj je položaj ovog čovjeka podcijenio isto onoliko koliko je to učinio i njemački Glavni stan, koji se godinama nije mogao osloboditi teze o ˝balkanskim bandama˝. Vrhovna komanda Wermachta bila je glavni pobornik ove teze. Himmler, koji je na osnovi policijskih podataka bio bliži ˝političkom problemu Tito˝, prvi je u vrhovnom vodstvu uvidio izuzetan značaj Titove ličnosti. Jednom prilikom mi je rekao: ˝To je neslomljiv borac. Želio bih da mi imamo tuce takvih boraca u našim redovima˝.
Sam Hitler kasno je postao nepovjerljiv prema izvještajima o sve većim tobožnjim uspjesima u likvidiranju Titovih grupa. Godine 1944. rekao mi je jednom prilikom: ˝Pa dobro, opet će biti opkoljeno, kao u kotlu, šest Titovih divizija, Ali već unaprijed znam kako će se stvari razvijati. Za nekoliko dana biti će ih samo tri, pa onda jedna, a kad najzad udarimo našim snagama u kotlu će se naći samo nekoliko Talijana sa zavojima na nogama i nekoliko bolesnih magaraca!…˝
Danas, poslije rata i potresnih kriza, Tito nosi jedini oklop koji može jednog revolucionara zaštititi od gnjeva njegovih suvremenika. Taj oklop zove se- uspjeh.˝
(Sonderauftrag Sűdost 1940-1945. Bericht eines Fliegenden Diplomaten, Berlin, 1945.)

SIEGFRIED KASCHE

˝U operacijama Weis imali su Titovi partizani 15 000 mrtvih. Ali oni su se južno od Konjica i kod Jablanice probili s preko 40 000 boraca kroz četničke položaje na jugoistok, teško porazivši četnike kod Nevesinja i Kalinovika, a sada se već nalaze sa znatnim dijelovima u Sandžaku…
Zato sam smatrao da bi nas obračun između Tita i Mihailovića, bar djelomično, oslobodio ovog zadatka, dok bismo mi stajali spremni i čistili bosanski i slavonski prostor od partizana, koji se još nalaze tamo. S tim osiguravamo naše zadnje linije, koje dosadašnjim operacijama još uopće nisu osigurane. U međuvremenu, mogle bi aktivne hrvatske trupe, koje postepeno pristižu, osloboditi naše divizije za upotrebu na drugom mjestu. Ako bi se mogla iskoristiti mogućnost političkog rješenja partizanskog problema, koja je dosad bila isključivo u fazi razmatranja, moglo bi se ubrzati i olakšati čišćenje pozadinskih područja. Osim toga, na ovaj način bi se mogla uništiti politička, a s tim ujedno i moralna osnova partizanske borbe. Ali, s bezuvjetnom kapitulacijom Tita i njegovih partizana ne može se računati.˝
(Telegram Nr. 1333 od 30.3.1943. upućen ministru vanjskih poslova Trećeg Reicha, von Ribbentropu (Sl. F. Odić: Neostvareni planovi, Zagreb, ˝Naprijed˝, 1961.)

LUTERS RUDOLF

˝Tok borbe je pokazao da su komunističke snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vođene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje. Neprijateljevo komandiranje bilo je izvanredno pokretno i, također, aktivno u obrani…
Nesumnjivo je da su komunisti veoma žilav protivnik kojem je dorasla samo jedinica opremljena i naoružana svim potrebama za vođenje borbe u planinama i naviknuta na najveće fizičke napore…˝
(20.6.1943. godine. Arhiv VII, mikroteka, film Műnchen 5, br. 1422- or. I)

JOSEPH GOEBBELS

˝Ljeto 1942…Zabrinjava me situacija u Jugoslaviji, naročito što se partizanska borba rasplamsava i postaje vrlo dobro organizirana…
Ove godine partizani su zadali Nijemcima mnogo nevolja. Ali ni naproljeće neće biti bolje.
Septembar 1943…Slaveni su otvoreni buntovnici. Oni masovno prilaze partizanima!˝
(The Goebbels Diarielo 1942-1943, New York, Doubleday Company, 1948.)

LUTERS RUDOLF

˝U toku više mjeseci neprijatelj je stvorio vlastito upravno područje, organizirao znatan broj boraca i osigurao zauzeto područje sa svih strana utvrđenjima i jakim razaranjem puteva. Može se računati da neprijatelj sada raspolaže sa 65 000 aktivnih boraca, naoružanih automatskim i teškim oružjem, kao i artiljerijom i tenkovima. Oni su bili formirani u korpuse, divizije i brigade. Više rukovodstvo pokazalo se kasnije vrlo dobro i pokretljivo. Srednje rukovodstvo bilo je slabije. Borbena vrijednost komunista djelomično izvanredna, djelomično potpuno dobra…˝
(31.3.1943. Povjerljivo. Komandant njemačkih trupa u Hrvatskoj, I-a pov. Br. 1729/43 ˝30 dana˝, Beograd, god. XII br. 84, decembar 1952.)

ADOLF HITLER

˝Partizanski pokret dobiva u opsegu i mora zbog toga biti energičnije suzbijan jer bi mogao značiti veliku opasnost u slučaju pokušaja saveznika da se iskrcaju u Dalmaciji ili Albaniji.˝
(6.VIII. 1943. Fűhrerov glavni stan, Lothar Rendulic: Gekämpft Gesiegt Geschlagen, Wels- Heidelberg, Verlag ˝Welserműhl˝, 1952.)

LOUIS ADAMIC

˝Baš u vrijeme kada je 1928. godine izašao iz tamnice, jugoslavenska tajna policija ubila je Đuru Đakovića, bosanskog rudara, vođu lijevog krila radničkog pokreta. Tako je Broz zauzeo svoje mjesto uzevši ime Tito i dugo vremena 45 000 političkih žbira kralja Aleksandra nije moglo otkriti tko je on.
Vijesti, koje su početkom ove godine bile proturane da je Tito sudjelovao u španjolskom građanskom ratu, bile su pogrešne. On nije bio u Španjolskoj. On je ilegalno krstario željeznicom preko Italije, Austrije, Švicarske, Francuske kao i mnogi antifašisti s Balkana. Njegov glavni štab u periodu 1936-1938 bio je u Francuskoj. Tito je dvanaest godina rukovodio najuspješnijom ilegali u Europi; bila je to izvanredna obuka za obavljanje funkcije jugoslavenskog partizanskog vrhovnog komandanta….
Partizani su bukvalno otimali oružje iz ruku neprijatelja da bi ga upotrijebili protiv fašista. U početku, prirodno, bilo je mnogo vojničke nevještine. Pod Titom, pak, koji je imao bogato iskustvo iz rada u ilegali, i partizani su postajali sve efikasniji.
Sasvim suprotno Mihailoviću, Tito i njegovi suradnici vjerovali su u uspjeh svog aktivnog otpora ne čekajući anglo-američku invaziju. Titove taktičke ideje o aktivnoj borbi zahtijevala je i situacija u kojoj su se sami partizani našli kao gerilci….
….Tito je uzalud pokušavao pomoći Mihailoviću da sačuva svoje snage za rat protiv okupatora i kvislinga. Ponudio mu je sporazum, ali su četničke jedinice počele ratovati protiv partizana, zbog čega je u toku ove dvije tragične godine, unutar općeg pokreta otpora, Tito bio primoran boriti se također, i u građanskom ratu s Mihailovićem, koji ga je smatrao- banditom i komunistom.
Međutim, Tito je trijumfirao.
Njegovi vojnici- od kojih su 25% žene –borili su se i ubijali tisuće vojnika sila Osovine i kvislinga, ne prezajući od vlastitih gubitaka. Za dvije godine razbili su pet neprijateljskih ofanziva.
….Titovi vojnici mrze sile Osovine i sve ono što oni čine…
Tako žele novo uređenje Jugoslavije, narodnu vladu poslije rata…˝
(PM Post Meridiem, New York, 21IX.1943.)

HOWARD SMITH

˝Ukoliko neki socijalni pokret uopće može biti djelo jednog čovjeka, partizani su uveliko Titovo osobno djelo. Kažu da je on predvidio rat i okupaciju Jugoslavije prije više godina i da je izradio planove za borbu protiv eventualnog okupatora. Usprkos strašnim teškoćama, on je uspio organizirati prve trupe partizanskih jedinica u Srbiji u jesen 1941. Kada ih je prva njemačka ofanziva razbila, on je, koliko je mogao, prikupio sve preostale borce i vodio ih preko bosanskih planina dugim maršom od 250 milja.
Titova Vrhovna komanda premještala se prema potrebama…Donedavno partizani nisu imali nikakvih činova i sve komandante birale su trupe…
Pet puta u toku dvije godine udružene osovinske snage poduzimale su velike ofanzive da bi uništile partizane. U tim ofanzivama sudjelovalo je stotine tenkova, bombardera i neizmjerna snaga artiljerije. Pa ipak, danas su partizani bar četiri puta jači nego što su bili prije dvije godine, i njihov ugled u Jugoslaviji sve više raste.˝
(Life, New York, september 1943.)OUIS ADAMIC

˝Baš u vrijeme kada je 1928. godine izašao iz tamnice, jugoslavenska tajna policija ubila je Đuru Đakovića, bosanskog rudara, vođu lijevog krila radničkog pokreta. Tako je Broz zauzeo svoje mjesto uzevši ime Tito i dugo vremena 45 000 političkih žbira kralja Aleksandra nije moglo otkriti tko je on.
Vijesti, koje su početkom ove godine bile proturane da je Tito sudjelovao u španjolskom građanskom ratu, bile su pogrešne. On nije bio u Španjolskoj. On je ilegalno krstario željeznicom preko Italije, Austrije, Švicarske, Francuske kao i mnogi antifašisti s Balkana. Njegov glavni štab u periodu 1936-1938 bio je u Francuskoj. Tito je dvanaest godina rukovodio najuspješnijom ilegali u Europi; bila je to izvanredna obuka za obavljanje funkcije jugoslavenskog partizanskog vrhovnog komandanta….
Partizani su bukvalno otimali oružje iz ruku neprijatelja da bi ga upotrijebili protiv fašista. U početku, prirodno, bilo je mnogo vojničke nevještine. Pod Titom, pak, koji je imao bogato iskustvo iz rada u ilegali, i partizani su postajali sve efikasniji.
Sasvim suprotno Mihailoviću, Tito i njegovi suradnici vjerovali su u uspjeh svog aktivnog otpora ne čekajući anglo-američku invaziju. Titove taktičke ideje o aktivnoj borbi zahtijevala je i situacija u kojoj su se sami partizani našli kao gerilci….
….Tito je uzalud pokušavao pomoći Mihailoviću da sačuva svoje snage za rat protiv okupatora i kvislinga. Ponudio mu je sporazum, ali su četničke jedinice počele ratovati protiv partizana, zbog čega je u toku ove dvije tragične godine, unutar općeg pokreta otpora, Tito bio primoran boriti se također, i u građanskom ratu s Mihailovićem, koji ga je smatrao- banditom i komunistom.
Međutim, Tito je trijumfirao.
Njegovi vojnici- od kojih su 25% žene –borili su se i ubijali tisuće vojnika sila Osovine i kvislinga, ne prezajući od vlastitih gubitaka. Za dvije godine razbili su pet neprijateljskih ofanziva.
….Titovi vojnici mrze sile Osovine i sve ono što oni čine…
Tako žele novo uređenje Jugoslavije, narodnu vladu poslije rata…˝
(PM Post Meridiem, New York, 21IX.1943.)

HOWARD SMITH

˝Ukoliko neki socijalni pokret uopće može biti djelo jednog čovjeka, partizani su uveliko Titovo osobno djelo. Kažu da je on predvidio rat i okupaciju Jugoslavije prije više godina i da je izradio planove za borbu protiv eventualnog okupatora. Usprkos strašnim teškoćama, on je uspio organizirati prve trupe partizanskih jedinica u Srbiji u jesen 1941. Kada ih je prva njemačka ofanziva razbila, on je, koliko je mogao, prikupio sve preostale borce i vodio ih preko bosanskih planina dugim maršom od 250 milja.
Titova Vrhovna komanda premještala se prema potrebama…Donedavno partizani nisu imali nikakvih činova i sve komandante birale su trupe…
Pet puta u toku dvije godine udružene osovinske snage poduzimale su velike ofanzive da bi uništile partizane. U tim ofanzivama sudjelovalo je stotine tenkova, bombardera i neizmjerna snaga artiljerije. Pa ipak, danas su partizani bar četiri puta jači nego što su bili prije dvije godine, i njihov ugled u Jugoslaviji sve više raste.˝
(Life, New York, september 1943.)