<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rss version="2.0" 
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
>
 <channel>
  <title>sanjablog88</title>
  <link>http://sanjablog88.blog.rs/blog/sanjablog88</link>
  <description></description>
  <pubDate>Thu, 14 May 2026 18:26:44 +0200</pubDate>
  <generator>http://www.lifetype.net</generator>
    <item>
   <title>Lica prošlosti</title>
   <description>
    &lt;p style=&quot;text-align: center&quot;&gt;&lt;span style=&quot;text-align: justify&quot;&gt;&lt;span class=&quot;Apple-tab-span&quot; style=&quot;white-space: pre&quot;&gt;	&lt;/span&gt;Jo&amp;scaron; jedna Nova godina je proslavljena na pravi način, onako kako Srbi i znaju. Snažno zagrljani jedan pored drugog stoje, pevaju, piju, igraju i vesele se. Kada bi tako bilo i u buduće, kada bi tako bilo uvek, svaki dan, a ne samo, 31. decemnra i 13. januara, bilo bi nam mnogo bolje. Međutim ,gledajući slike tih nasmejanih i srećnih lica koji svom snagom grabe ka budućnosti, vidim tužna, pokisla lica pro&amp;scaron;losti. Iako ve&amp;scaron;to želev&amp;scaron;i da ih sakriju u tome ne uspevaju. To nisu njihova lica..&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify&quot;&gt;&lt;span style=&quot;white-space: pre&quot;&gt;	&lt;/span&gt;&lt;a href=&quot;http://sanjablog88.blog.rs/blog/sanjablog88/album/generalna&quot; title=&quot;Koristite ovu fasciklu za slanje novih datoteka.&quot;&gt;Generalna&lt;/a&gt;To su lica njihovih očeva koji sa tužnim izrazom lica gledaju svoju kuću dok utabanom snežnom stazom, sa pu&amp;scaron;kom okačenom na ramenu idu TAMO DALEKO... Tamo gde nema njihove dece, žene rodbine, prijatelja. Gde im je jedini prijatelj tama i praznina u du&amp;scaron;i i taj tupi bol koji ih razara svaki put kada su u kaljavom rovu ili na nekoj osmatračnici.&lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify&quot;&gt;&lt;span style=&quot;white-space: pre&quot;&gt;	&lt;/span&gt;To su lica njihovih majki, koje pored &amp;scaron;poreta stoje kuvaju čaj za svoju dečicu i kroz mali prozor čekaju istog onog čoveka koji je odavno oti&amp;scaron;ao sa rečima &amp;quot;Čuvejte se&amp;quot;, a kojeg ni dan danas nema. One majke koja sa mirisom snega oseća i krv na njoj, a ujedno i strah i malu nadu da joj zbog te krvi glava neće biti umotana u crnu maramu. Njihova lica.. Lica.. &lt;/p&gt;&lt;p style=&quot;text-align: justify&quot;&gt;&lt;span style=&quot;white-space: pre&quot;&gt;	&lt;/span&gt;Da li su to zaista njihova lica? Da li su to lica koja kada pevaju, u sebi plaču, kada se smeju u sebi plaču, kada se raduju u sebi tuguju? Možda nisu, možda nije sve onako crno kao &amp;scaron;to je trenutno. Možda će iza ovih velikih, tamnih i olovnih oblaka granuti Sunce, obasjati na&amp;scaron;a lica, izbrisati lica na&amp;scaron;e pro&amp;scaron;losti i biti samo na&amp;scaron;a. Postoji nada. Uvek će postojati. Na%2&lt;/p&gt;
   </description>
   <link>http://sanjablog88.blog.rs/blog/sanjablog88/generalna/2012/01/14/lica-proslosti</link>
   <comments>http://sanjablog88.blog.rs/blog/sanjablog88/generalna/2012/01/14/lica-proslosti</comments>
   <guid>http://sanjablog88.blog.rs/blog/sanjablog88/generalna/2012/01/14/lica-proslosti</guid>
      <dc:creator>sanjablog88</dc:creator>
      
    <category>Generalna</category>
         <pubDate>Sat, 14 Jan 2012 02:50:27 +0100</pubDate>
   <source url="http://www.blog.rs/rss.php?blogId=17805&amp;profile=rss20">sanjablog88</source>
     </item>
   </channel>
</rss>