<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Stvarnost i iluzija</title>
  <link>http://kingjulian.blog.rs/blog/kingjulian</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>SRBIN JE BOG</title>
   <description>&lt;p class=&quot;MsoNormal&quot; style=&quot;text-align: justify&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; line-height: 115%; font-family: &#039;Times New Roman&#039;, serif&quot;&gt;&amp;#39;&amp;#39;Ja sam Bog&amp;#39;&amp;#39; naslov
je nove knjige Đorđa Faletija koju sam skoro pročitao.&amp;nbsp; Knjiga govori o momku koji se nakon rata u
Vijetnamu vratio u rodni SAD. Nakon trauma koje je poneo iz Vijetnama, postaje
ubica u svojoj zemlji. Ubica svojih sunarodnika. Druga knjiga, &amp;#39;&amp;#39;Prokletstvo
nacije&amp;#39;&amp;#39; Milo&amp;scaron;a Bogdanovića, koju trenutno čitam je drugačijeg žanra ali poenta
se svodi na isto. Ljubav prema državi u kojoj živi nacija ali ne i prema samoj
naciji. Ne prema ljudi koji tu naciju čine. Faleti govori da je serijski ubica
ratovao za svoju zemlju a na kraju počeo da ubija pripadnike svog naroda.
Bogdanović navodi da Srbi kroz čitavi istoriju ratuju za teritoriju ali ne i za
narod. Zapitao sam se koliko tu ima istine, da ne ostane mrtvo slovo na papiru.
Istine ima dosta. Možda čak i previ&amp;scaron;e za nas &amp;#39;&amp;#39;neosve&amp;scaron;ćene&amp;#39;&amp;#39; Srbe. Prvi srpski
ustanak, Drugi srpski ustanak, Balkanski ratovi, svetski ratovi... Srbi su
učestvovali u svakom od ovih. Slali cele generacije mladića i mu&amp;scaron;karaca
(ponekad čak i dece) u ratove i pu&amp;scaron;tali ih da ginu. Boreći se za teritoriji ali
ne i za narod jer koliko je samo majki ostalo bez svojih sinova, ćerki bez
očeva, sestara bez braće. Srbiju trese bela kuga. Naravno da je tako kad su nam
čitave generacije ginule ne ostavljajući potomstvo. Dragan Marković &amp;ndash; Palma
navodi kao razlog bele kuge gej paradu. Ta parada je novijeg datuma, &amp;scaron;ta je sa
srpskom istorijom?&amp;nbsp; Da li se ikad
zapitamo da je problem u tim masovnim pogibijama na&amp;scaron;ih predaka, ili čak na&amp;scaron;e uže
rodbine u ratovima devedesetih. Svakodnevno osećam iskreno žaljenje jer mladi
ljudi u ovoj državi to ne shvataju. Borimo se za lažne ideale, idole, kultne
ličnosti, političare. A dok svi oni sede u kožnim foteljama mi ginemo. Pona&amp;scaron;amo
se kao Bogovi Olimpa žrtvujući svoj narod zarad nekih &amp;#39;&amp;#39;vi&amp;scaron;ih&amp;#39;&amp;#39; ciljeva. Zar
nije čovekoljublje vi&amp;scaron;i cilj? Zar nije ljubav prema svom ocu, sinu, kom&amp;scaron;iji,
prijatelju ideal kome treba da težimo a ne da ih &amp;scaron;aljemo da ginu? Nisu iscrtane
granice koje nas vekovima dele cilj kome treba da težimo. Treba težiti ru&amp;scaron;enju granicu
i građenja du&amp;scaron;tva u kome čovek voli čoveka a ne u kome čovek &amp;scaron;alje drugog
čoveka da gine za njega.&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://kingjulian.blog.rs/blog/kingjulian/generalna/2012/01/26/srbin-je-bog</link>
      <pubDate>, 26  2012 02:17:56 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

