I od tada ništa nije isto...

Ostani

aca3 — Mon, 25 Mar 2013 16:12:12 +0100

Ne pitaj me kako sam saznao sta mislis! Mozda sam ponekad bio ti,mozda si pomalo bio ja,mozda smo zajedno bili ceo svet.

Gledam sve te nasmijane ljude oko sebe.Pjevaju,smiju se na glas,uzivaju,srecni su.Eh kako sam smao ljubomorna.Kako bih zeljela da samo na sekund budem kao oni,da imam taj sjaj u ocima,grimasu na licu,propuh u glavi,Ispunjenost u grudima...A znam da nisam jedina,znam da s e ni on ne smije.Znam da place isto kao ja.Eh sta je taj zivot,dragi moj,igra se sa nama kao sa igrackama.Znam da je ovako bolje za oboje,valjda,ali falila je smao jedna rijec.Ja je znam,znas li ti? Ma znas! Nisi je rekao,valjda to tako treba.Mozda je jendom izgovoris,nada mi nikada nece izumrijeti skroz,jer uvijek se vracamo jendo drugom.Sta god da se desi,uvijek se nadjemo i zapletemo opet.Ali,tada je falila ta smao jedna mala rijec,i sada bih vjerovatno imala i sjaj u ocima,i grimasu na licu,i porpuh u glavi,i ispunjenost u grudima...Al eto,sad sam samo ljubormona i tuzna.

Ostani.

Zasto se nismo kasnije sreli?

aca3 — Tue, 19 Feb 2013 19:36:59 +0100

A taman sam pomislila nasla sam novu srecu.Nasla sam nacin da se smijem sama zbog sebe,bez tebe.I onda,ponovo zavrsim na onoj istoj maloj livadi sa tobom,citavu noc.Pa shvatim,mogu se ja smijati bez tebe,itekako mogu!Ali to nije smijeh,to je grc i laz,losa utjeha.Ponovo osjetim onaj svoj pravi osmijeh,stari,kakav je nekad bio.Samo me ti tako mozes nasmijati.I zasto tek sad dodjes i priznas mi sve?Gdje si bio ranije?Zar si me morao povrijediti da bi vidio koliko ti znacim?Pa mi tek sad kazes da si nekad davno nekom rekao da ces citav zivot provesti samnom,da si svjestan da ne mozes bez mene,da ti previse falim.Tuzni su rastanci,i previse.

I postavis mi pitanje zasto se nismo kasnije sreli?Dragi,ni ne znas koliko puta sam se to pitala.Nisi ni svjestan.To pitanje je tako poznato u meni.Ali polako,ljubav se ne moze tako lako unistiti...

Odlazim

aca3 — Sat, 09 Feb 2013 17:34:47 +0100

A sada nestajem.Odlazim.Brisem svaki trag.Ne mila jer ja tako zelim,vec ti.To ne znaci da te se ne sjecam,da te ne volim.To znaci da zelm da se sredim,da probam dalje.Nemam sta izgubiti,krecem od nule.Ionako nemam nista,izgubila sam sve gubeci tebe.Predugo sam se borila,sebe davala u potpunosti da bi sada neka druga sve to sebi prisvojila.Nije ona nista krva,t si,za sve.Kada te ptam kako si,ne odgovoris.Ne mozes lagati da si dobro,znam da nisi.Sebe uvjeravam da si srecan sa njom,a ko zna,mozda i jesi.Mene sreco ne mozes lagati,nikada nisi mogao.Sve sam ti dala-vrijeme,sebe,nas,sanse,srecu.Sta sam dobila?Da gledam tebe na slikama sa njom,da sve obrisem i samo pobjegnem.A jos nisi svjestan sta si mi bio.Nisam zivot mogla bez tebe zamisliti.Sta sada imam? Veliko nista,samo lazi oko mene,tugu i veliku prazninu u grudima koja uzasno boli.Ako ti je to sto sada imas sreca,onda ni ne znas sta ta rijec znaci.Znaces,ima vremena.Shvatices sve,kad se jendom okrenes pogledas sve oko sebe pa shvatis sta si izgubio.A ovakve vise ne prave.

Jos samo nesto,oduvijek sam ti htjela ovo reci ali nisma imala priliku.Ako ikada nadjes neku koja te bude volila ovako kao ja,nikada je ne pustaj.Pregazi sebe,neces se pokajati.Ali cisto sumnjam da ces naci takvu...

Ako me ikada sretnes...

aca3 — Sat, 02 Feb 2013 18:06:01 +0100

Jos uvijek te sanjam.Jos uvijek te volim.Sve bih dala da mogu vratiti vrijeme,da ponovo budemo jedno.Nikada ti to vise necu reci.Nisam ti oprostila nju,nisma ni probala.Niti laz,bol i prevaru koju si mi dao.A jos si ogroman dio mene,jos te zelim i osjecam.Uvijek cu,jer i pored svega ti ces uvijek biti neko poseban u mom bijendom zivotu.Jos osjecam tvoje poljupce,dodire,osmijehe i suze.Svaki datum me podsjeca na tebe.A neces to vidjeti u mojim ocima kad me sretnes,ne.Osjetiti hoces,ali vidjeti neces.Jos uvijek sjedis tu pored mene i drzis me za ruku.Cudna je masta stvar.

A on,on me ponovo cini zivom.Koliko toliko.Sa njim ponovo osjecam sebe.Znam da je los za mene,znam da se sa tobom ne moze porediti,ali daje mi stvari koje ti nikada nisi znao.Daje mi vrijeme.Njegov stan nije uredan kao tvoj,naprotiv,isti je kao moj.Ne hoda sa mnom istim ulicama stalno,vec nalazi nova mjesta,posebna.Nagovara me na lose stvari,ali sa njima se osjecam tako zivo.Ne osjecam nista prema njemu,zaista,ali cini me da se tako dobro osjecam,nakon mnogo vremena.Nije uopste moj tip muskarca,niti se druzi sa ljudima slicnim meni,niti izlazi na mjesta na kakva ja izlazim.Ali,tu je da ponovo barem proba sve u meni pokrenuti,i uspijeva.Opet koliko toliko.

Nikada ovo neces procitati,jer ne zelim da vidis kako mi je.Nikada ti necu reci,iako umirem od zelje.Ti imas nju,ona ima tebe,ili tako barem misli.Nemas ti sa njom ni priblizno onome sto si imao sa mnom.Ne znaci ti,znam,ali ona moze da ti dadne sve.I dalje.Ako me ikada sretnes,osjetices sve,ali vidjeti neces!Jos te volim...

Nocima ja sanjam tvoje tragove..

aca3 — Wed, 05 Dec 2012 22:38:11 +0100

Nocas sam ti opet sam
da me barem nesto udari
bice rata kazu svi
al` ja cu umrijeti od ljubavi...

decembar..

aca3 — Sat, 01 Dec 2012 17:52:46 +0100

Na ovaj dan...sve je bilo tako drugacije.Na ovaj dan prvi put pogledala pravoj sreci i boli u oci.Ni pomislila nisam kako moze stvarno biti.Na ovaj dan rekla 'da'.Predala se nekome u potpunosti.Shvatila da moja sreca lezi u tudjim ocima.Kao da sam postala narkoman ovisan o drogi.Sve se okrenulo,promijenilo.Prvi put vidjela sjaj u tom pogledu,osjetila med na usnama,srce u grudima,toplinu vazduha na vratu iako je vani minus.Prvi put grad zasijao,ulice prestale biti male i mracne,ljudi se poceli smijati od srca.A ja sve te sitnice pocela primjecivati.Prvi put nisam porvela tri sata u toaletu sminkajuci se i pokusavajuci prekriti mane da bih se nekome dopala.Prvi put znala jedinu zelju koju zelim.Prvi put se vidjeh za 20 godina sa tim nekim u zagrljaju.

A sad sjedim u mracnoj sobi,kuckam i placem.Jos uvijek ne smijem otvoriti onu malu kutijicu u kojoj drzim sve poklone,a tik je do mene.Znam da nisam jedina kojoj je tako,znam da i ta neka osoba negdje tamo se isto tako osjeca.Ali,da bar mogu na sekund ponovo vidjeti isti prizor pa shvatiti zasto su svi tako tuzni oko mene.A znam da znas.I stavrno ne mogu docekati da me ponovo ugrije zagrljajem,jer dolazi hladna i duga zima.

Nema te.

aca3 — Tue, 13 Nov 2012 21:07:43 +0100

Da si bar tu samo veceras.Bilo bi puno lakse,ili gore.Umorna sam od tuge,od praznine i tame.Cujes li?Rekao si vremenom sve prolazi.I evo proslo ga je i previse,a ja sve gora i gora.I ti si,samo ne zelis priznati,prejak si za to.Soba te zove,jastuci vriste,a ja trazim bar tracak nade.Kapi padaju,ali ne brze od mojih suza dok ovo pisem.Trebas mi samo malo.Dovoljno za onaj dugi pogled u tami.Da mi ponovo jendim pogledom vratis svu potrebnu nadu,a ja te ponovo osvojim samo za sebe.Dovoljan je minut za to.Zamisli samo,ja i ti.Sve ponovo,novo.Osmijeh i sreca.Znam da zelis.Znam da bi sve dao da si tu.Znam da znas.

A opet,predaleko si.Dovoljno daleko da jos uvijek sama sjedim u ovoj groznoj,pustoj sobi.Nema te.

Crno-bijeli vasar u mojim ocima

aca3 — Wed, 24 Oct 2012 22:33:21 +0200

I stvarno ne mogu docekati da ovaj jesenji vasar ode iz mog malog grada.Previse sarenila,previse vremena za cekanje,previse tuge u tim svim bojama.Muzika glasna odjekuje u usima,a ubija u dusi.Previse djecijih osmijeha,previse nasmijanih ljudi,a ja sama.Hodam u krug i sve gora i gora pocinjem shvatati kakav zivot stvarno imam.

A cim zaveju snjegovi,i pahulje krenu padati na rumeno lice,na mjestu sarenog vasara stize bijeli led i hladna zima.Tad u moj mali gradic,na moju malu scenu dolazi neko ko me vise nece ciniti usamljenom.On.Kad krenu pjesmice i ukrasi po tom gradicu,ja ponovo dobijam neku nadu.Nadu da necu biti sama?Pa da opet na tom ledu i pahuljama stanes pored mene,cvrsto me zagrlis i nedas nikome.Kako ce to sve izgledati nakon toliko vremena?

Ah a ko ce to docekati.Sareni vasar se tako oduzio.

On nije sve moje?

aca3 — Mon, 22 Oct 2012 23:07:03 +0200

I mrzim kada kazu "on je sve moje".Znam,i sama sam to govorila nekada,kada sam bila slijepo zaljubljena.Sada nakon dosta vremena sve vidim.Nije on sve moje.Moji najdrazi,ljudi koji me vole i dali bi zivot za mene,su moji.Samo moji.Moje uspomene nisu njegove.Mogu me vezati za njega,ali nisu njegove.Moje srce sto pati je samo moje,i nicije vise.Ali,on je neko ko je imao kljucic od tog mog srca i mogao ga je razgledati.On nije sve moje,ali ima nesto sto nijedno bice nece imati za mog kratkog malog zivota.Ljubav na nacin na koju sam njemu pruzila.U potpunosti.Niko nikada nece takvim koracima koracati mojim snovima.On zauvijek ima nesto moje,nebitno koliko godina daleko.On nije sve moje,ali ja nikada necu prestati vjerovati i nadati se.Jer to je nesto sto je stvoreno da se desi jedanput.

On nije sve moje,ali i dalje bih dala i ovaj zivot za njega.

Ne volim

aca3 — Wed, 19 Sep 2012 16:11:23 +0200

Ne volim septembar, hladne noći, ni početke jeseni... Uvijek vrate stare uspomene, sjećanje na rastanke, na ono što je moglo biti, a nije bilo. Bezbroj pitanja, razloga, starih ljubavi i prijatelja koji su postali stranci. I opet lutaš ulicama davne prošlosti, tražeći odgovore. I po navici, uvijek ostaneš bez njih. Ne, ne volim septembar...Nikako.