http://idivremeje.blog.rs/blog/idivremeje idivremeje 2026-08-22T16:06:03Z http://idivremeje.blog.rs/blog/idivremeje/generalna/2013/02/28/emocije.-mac-sa-dve-ostrice. <span style="font-size: 11px; line-height: 20px; text-align: justify; font-family: Verdana, Arial, Georgia, Helvetica, sans-serif; color: #333333">Voljeti nekog znači dati mu moć da te uni&scaron;ti. Je li zaista tako? Vjerujem da su emocije najjače oružje, gore od svakog mača i bolje od svakog mača, zavisi &scaron;ta nam urade od života. Najče&scaron;će od njega naprave haos. Emocije nas dižu na nebo i bacaju u pakao i to sve mogu za dan ili noć. Jedna noć nam može promjeniti život. Jer to je posao emocija. Da se igraju čovjekom. Ako tobom upravljaju emocije, neće&scaron; daleko stići. Ali čovjek je biće koje vi&scaron;e voli slu&scaron;ati srce nego mozak, ma koliko ko&scaron;talo. Koga je srce izvelo na pravi put? Malo njih, vjerujem. Kad voli, čovjek pristaje na sve. Kad voli, nije mu važno koje je godi&scaron;nje doba i da li napolju liju ki&scaron;e ili se ru&scaron;i svijet! Kako je samo moćan onaj osjećaj kad ti se čini da može&scaron; sama, sa srcem na čelu, protiv cijelog svijeta. Da si u stanju suprostaviti se svemiru i boriti se za nekoga do poslednje kapi krvi. Emocije uvijek dobijaju bitke, ali nikada rat. Iz toga uvijek izađe&scaron; poražen. Sve su nas vodili osjećaji. Krivim putevima, pogre&scaron;nim ljudima u pogre&scaron;nim trenucima života. I znali smo, duboko u sebi smo znali da niko tim putem dva puta ne ide, ali ona budala u nama bi uvijek nastavila dalje. &Scaron;ta je jedna prepreka, &scaron;ta je jedno upozorenje? Nastavili bismo galopirati u krivom smjeru i da ih je bilo hiljadu. Kažu, kad se vodi&scaron; srcem, ponesi i mozak sa sobom. Mi ga uvijek nekako zaboravimo. Ostavimo ga u pra&scaron;njavoj, poslednjoj ladici i ne marimo &scaron;ta bi on imao da kaže. Jer uostalom, zar je to bitno u onim momentima kad leptiri ple&scaron;u tango u na&scaron;im stomacima. Ti leptiri otple&scaron;u svoje i odu. Brzo, kratko, sa stilom nestanu. Žive i umru za dan. To je valjda ono stanje koje čovjek zove zaljubljeno&scaron;ću. Kad ona prođe, dođe ljubav. Nekako se neprimjetno provuče kroz najtanje pore na&scaron;eg tijela i useli u nas kao vječiti podstanar. I kad ne želimo, desi se. A ljubav... Ljubav je tek ogroman, te&scaron;ko shvatljiv pojam. O tome su pisali najveći umjetnici svijeta i opet bi ispadali budale pred voljenima. Jer nema tu zakona, nema gravitacije, ravnoteže. Ni na nebu, ni na zemlji. I uvijek u neizvjesnosti. Uostalom, kako bi iko mogao znati &scaron;ta ga čeka sutra? Da li će njegova ljubav i sutra biti tu ili će preko noći odlučiti da se iseli, spakuje kofere i iskrade se na sporedni ulaz? Kad ljubav u nama kaže dosta, čovjek nema pravo na žalbu. Sve &scaron;to bi moglo ići u na&scaron;u korist se odbija. Pa onda stisnite zube i podnesite sve &scaron;to emocije donose sa sobom kad dolaze i preživite sve ono &scaron;to odnesu kada odu.</span><img src="http://idivremeje.blog.rs/gallery/21892/tumblr_mgw3e9rIoM1s0glivo1_400_large.jpg" border="0" /> Generalna 2013-02-28T21:18:09Z idivremeje