Nemirne misli

O moje lude grudi, pa zar vam nebi bilo lakše da se obuzdate, da ne skačete, da ste smirene i pokorene samo meni! Ne slušajte srce, slušajte um! On je taj koji će vas odvesti u polja mašte, sa njim možete da uživate, smijete se, veselite i sve najbolje da doživite! Slušajući srce osjeti ćete, samo tugu, nesreću i samo bol! Grudi moje smirite se, samo me pravite nervoznim, zbog vas ni noći nisu kratke kao nekada, zbog vas moje poznanstvo se svodi samo na jednu osobu! Sve moje misli zaokupljene su njom! Zar vam nije žao! Počele ste da mi zavaravate i um, pa dokle ću stići sa vama, dokle ću se opirati tom srcu, toj duši, zar to ima stvarno toliko veliku ulogu! Ona je obična kao i sve druge! Ne to nikako, pogrješio sam, sve druge su obične ona nije! Zašto svaki put kada sam uz nju, moje grudi, počnete da me sramotite, zašto vam je potrebno više vazduha dok je ona tu! Da možda ona ne uzima vazduh koji je meni potreban!? Ma neka uzme, bar to bih joj dao ako joj je to potrebno! Zbog vas ja samo jednu želju imam! Zbog vas, moje priče, pjesme nemaju smisla, više niko nije siguran o čemu pišem! Oni ne znaju, kako vi reagujete, i šta mi radite! Zar njihove grudi nisu nikada tako disale, tako se bunile, tako boljele! Zar nikada nisu njihove grudi obuzele cijelo tjelo, i zarobile jednu, samo jednu osobu u um! Grudi moje nećete me valjda uništiti, nećete me valjda izdati i prestati da dišete, prestati da postojite! Zar je ona toga vrijedna, vrijedna je mojih neispavanih noći, vrjedna je mojih prijatelja, mojih roditelja, vrijedna? Ne, nije, ali grudi moje vi bi to željele! Željele bi da osim u glavi zadržite je u srcu! Pa pokušajte, samo moraćete da nagovorite i njene grudi da lude, da budu kao vi, da ludi noćima, da sam joj samo ja u mislima, u duši! Dajte joj do znanja da je meni sve, da zbog nje ću ako treba ostati bez vazduha, vode, bez prijatelja, samo da je kraj mene, dajte joj do znanja da je zaljubljenost jača nego bilo koje oružje, da mi ne može ništa uraditi dok god je ona tu, tu u mojim mislima!

Sjetiš li se

Prije bilo kakvih komentara volio bih da uvažite nekoliko stvari, ovo je rađeno sa slušalicama i mikrofonom koji nisu kvalitetni, za snimanje glasa preko instrumentala koristio sam program Audacity te niti jedan efekat nije iskorišten za ovu "pjesmu". Tekst je nastao po uzoru na priču "Znaš sjetim te se nekad'" koju sam napisao nekada davno, uz malo veće ispravke i dodatke dobio se sledeći tekst:

Rado se sjetim onih dana, bila je to lijepa zima, hladna ali lijepa. Znaš, sjećaš li se?

Da smijao sam se i ja, kad' sam se prisjetio toga.
Bila si mi važna, možda važnija od Boga.
Sjetio se tebe i tvog pogleda.
One noći onog časa, i tvoga izgleda.

Tvoj dodir možda brzo je nestao,
osjećaj iz mog' srca još nije prestao
u mome srcu tvoj lik još je ostao.
Da bi me na prvu ljubav vječno sjećao.

Sjetiš li se često onih naših dodira
u hladnim zimskim noćima
Onih snjegova do koljena dubokih
i naših otisaka u snježnoj kori.

Grijala su nas naša sopstvena tijela
ja sam samo tebe a ti samo mene htjela
Svaki dan o drugom nešto novo saznavali
iz dana u dan sve više se voljeli.

Rado se sjetim onih dana, bila je to hladna zima, ili jesen. Ma koga briga?

Tvoje oči tad' su bile sjajne i tamne,
bile su pune sreće crne ili smeđe.
Bio je to hladan proljećni dan,
ruka tvoja objašnjavali mi tvoj sinoćnji san.

Nježno si me glasom jutrima budila
čitavim danom, poljubcima ljubila.
glasom svojim
uspavljivala me noćima
Očarali si me
svojim posebnim moćima.

Često smo snove sanjali iste
htjeli da koračamo na dugačke piste
Pričali smo telefonom verzije duge
malo kad' u našoj vezi bilo je tuge

Jedno o drugom znali smo sve
često ispunjavali samo svoje smo sne
Drugi o našoj ljubavi su vodili sud,
i prvi put na red došao je muk

Nisi htjela reći a ja potajno sam znao
da od tebe skloniće me baš taj glas zao
Čula si o meni ružne riječi
od drugarica drugih. Htjela si raskid pa zato prećutih.

Nismo trajali mi u snovima tvojim,
nismo imali budućnost nismo zvali se svojim.
Nisi ti bila moja a ja nisam bio tvoj.
Dok si pričala, hladna me oblivala znoj.

Nikad razlog za raskid nismo imali
ali svi smo mogli samo naslućivati
Da tebi u snovima neko je rekao
da bi ti ja u životu tvome samo smetao

Možda u pravu je bio to nikad' neću znati
možda bilo bi bolje da se nismo ni znali
al' ni trenutka ne žalim što bili smo mi
samo žao mi je što duže nismo potrajali.

Da bila je to zima, ili jesen ili hladan proljetni dan,
ne tjeraj me da se sjetim, više se ni imena tvog ne sjećam.

Vječno u oblacima

Nemirne misli

Sjetiš li se