<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>prvi dan</title>
  <link>http://skywarn.blog.rs/blog/skywarn</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Dan Prvi</title>
   <description>&lt;p&gt;Ne ulazeći u tačnost, istorijsku korektnost, egzistencijalne, moralne i druge vrednosti Biblije (Svetog Pisma, Starog i Novog Zaveta), moram da priznam da me odu&amp;scaron;evljava sam početak. Tu mislim na Prvu knjigu Mojsijevu - Postanje: &lt;/p&gt;&lt;p&gt;&lt;em&gt;U početku stvori Bog nebo i zemlju. &lt;br /&gt;A zemlja be&amp;scaron;e bez obličja i pusta, i be&amp;scaron;e tama nad bezdanom;i duh Božji diza&amp;scaron;e se nad vodom. &lt;br /&gt;I reče Bog: neka bude svetlost. I bi svetlost.&lt;br /&gt;I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.&lt;br /&gt;I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć.&lt;br /&gt;I bi veče i bi jutro, dan prvi.&lt;/em&gt;&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Tako lep opis&amp;nbsp; početka.&amp;nbsp;Setite&amp;nbsp;se&amp;nbsp;kako&amp;nbsp;vam je&amp;nbsp;bilo&amp;nbsp;prvi&amp;nbsp;dan&amp;nbsp;negde&amp;nbsp;(u&amp;nbsp;novoj&amp;nbsp;&amp;scaron;koli,&amp;nbsp;na&amp;nbsp;novom&amp;nbsp;poslu,&amp;nbsp;u&amp;nbsp;novom&amp;nbsp;gradu).  &lt;/p&gt;&lt;p&gt;A tako je neobično! Nije izlizano&amp;nbsp;kao &amp;quot;pa da počnemo&amp;quot; koje zvuči kao ne&amp;scaron;to &amp;scaron;to se mora a najradije ne bi smo. Nije negativno kao &amp;quot;svaki početak je težak&amp;quot; kojim kao da predviđamo neuspeh pa se unapred ograđujemo.&amp;nbsp;I&amp;nbsp;nije&amp;nbsp;pomirljivo      kao &amp;quot;i najduže putovanje počinje prvim korakom&amp;quot;.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Sa druge strane, sam prizor: kao da gledate kako nastaje sve &amp;scaron;to postoji. Bez muke, napora, tutnjave i svetlosnih eksplozija. Jednostavno, jednim potezom. Kao da uzmete olovku i nacrtate. PUF i gotovo!&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Ali nije samo to. Uvek sam osećao da iza toga ima jo&amp;scaron; ne&amp;scaron;to &amp;scaron;to se rečima ne može opisati.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Nedavno sam čitao o spekulacijama vezanim za četvrtu dimenziju i sve se lepo povezalo.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Ne mogu da pričam o četvrtoj dimenziji direktno. Ne mogu da ti pokažem njenu sliku. Niko ne može. Jer smo trodimenzioni i to je sve &amp;scaron;to na&amp;scaron;a misao može da pojmi. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Da se razumemo, imamo mi matematički model da je opi&amp;scaron;emo, da po njoj merimo i koristimo je da odemo i dalje u petu, &amp;scaron;estu, ... sve do dvanaeste dimenzije. Možemo i dalje ali to &amp;scaron;to je iza ne možemo da povežemo ni sa čim osim sa apstrakcijom zvanom broj. Ali ne možemo da je zamislimo.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Poku&amp;scaron;aću da objasnim koncept četvrte dimenzije pomoću analogije. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Zamisli dvodimenzioni svet - svet samo sa &amp;scaron;irinom i dužinom. Ravan svet, beskrajno tanak,&amp;nbsp; bez visine. I zamisli bića koja u njemu žive. Njihove kuće su dvodimenzione figure - kada uđu unutra osećaju se spokojno i opu&amp;scaron;teno jer su za&amp;scaron;tićeni od vremenskih prilika i pogleda drugih.&lt;br /&gt;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Kako to nama iz treće dimenzije izgleda?&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;ul&gt;&lt;li&gt;Mi znamo da takvih 2-D svetova može biti vi&amp;scaron;e. Oni to ne mogu da pojme. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Vidimo njihove 2-D objekte jednim pogledom - oni moraju da obiđu oko objekta da bi ga sagledali u celini. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Vidimo ih i kad su zaključali sva vrata i prozore. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Možemo da dodirnemo unutra&amp;scaron;njost 2-D objekta a da ne dodirujemo njegove ivice. Njima je to čudo! &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Ako odlučimo da se spustimo u njihov svet, sve &amp;scaron;to će videti je da se niotkuda pojavljuje ne&amp;scaron;to nalik na krug. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;&amp;Scaron;ta je za nas stvaranje nekog njihovog objekta? Potez olovkom, ni&amp;scaron;ta vi&amp;scaron;e. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Iz na&amp;scaron;e perspektive brisanje jednog od tih bića ili njihovih objekata ima drugačiji smisao od njihovog - da je to tragedija za koju nema obja&amp;scaron;njenja. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Oni bi mogli da diskutuju o nama ali nikad ne bi mogli da nas sagledaju u celini. Iz njihove perspektive nema nikakvog dokaza da 3-D bića uop&amp;scaron;te postoje. &lt;br /&gt;&lt;/li&gt;&lt;/ul&gt;&lt;p&gt;  Ovo se već može    pokazati. Pogledaj &lt;a href=&quot;http://www.youtube.com/watch?v=BWyTxCsIXE4&quot; target=&quot;_blank&quot; title=&quot;2-d svet&quot;&gt;ovde&lt;/a&gt;. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;Ako bi smo želeli da im dokažemo svoje postojanje imamo dve mogućnosti: &lt;/p&gt;&lt;ol&gt;&lt;li&gt;Da jedno od tih bića izvučemo u 3-D svet i pokažemo mu a onda da ga vratimo da priča ostalima. Kako bi ostala&amp;nbsp;bića doživela odlazak  pa povratak? Da li bi  u tu priču poverovala?&lt;/li&gt;&lt;li&gt;Da se spustimo u njihov svet, dopustimo da nam izmere obim prsta, ruke, glave i da računamo na njihovu ma&amp;scaron;tu da nas zamisle.&amp;nbsp;Da&amp;nbsp;li&amp;nbsp;bi&amp;nbsp;mogli?&lt;/li&gt;&lt;/ol&gt;A da li bi smo se uop&amp;scaron;te trudili da ih ubedimo? &lt;p&gt;Na&amp;scaron;a pozicija prema bićima iz četvrte dimenzije  bila bi potpuno ista. Ona bi mogla da stvaraju i uni&amp;scaron;tavaju jednim potezom, da utiču na stvari i bića u zatvorenim prostorijama a da ne prolaze kroz zidove, da nas gledaju i onda kada smo sigurni da nas niko ne vidi...&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Zanimljivo?&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://skywarn.blog.rs/blog/skywarn/generalna/2007/12/28/dan-prvi</link>
      <pubDate>, 28  2007 10:10:50 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

