<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Biti mama-neizmerna sreća</title>
  <link>http://bubamarica.blog.rs/blog/bubamarica</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Sv. Trifun ili Sv. Valentin</title>
   <description>Za sve pravoslavce danas je Sv. Trifun i mada prihvaćen u celom svetu,Sv. Valentin je za većinu njih samo novotarija,jo&amp;scaron; jedna stvar vi&amp;scaron;e prihvaćena od zapada.Moje mi&amp;scaron;ljenje nije ba&amp;scaron; tako crno-belo. Da,pravoslavka sam ,da po&amp;scaron;tujem Sv. Trifun,ali mi ne smeta da mladi ljudi slave dan zaljubljenih,ako im to pričinjava zadovoljstvo.Po mom skromnom mi&amp;scaron;ljenju,ako se dvoje vole dan zaljubljenih može i treba da bude svaki dan.Male nežnosti,sitnice koje nas uveseljavaju,izjave ljubavi,sve to treba da je deo svakodnevice,a ne,kao neka moralna obaveza,vezano za jedan dan u godini.Ipak,u te&amp;scaron;kim vremenima u kakvim živimo i taj jedan dan nekima puno znači,da zaborave na sve i okrenu se ljubavi,jer ljubav je ono &amp;scaron;to nas pokreće i vodi. Zato volite se ljudi, ne samo danas već svaki dan,odvojte bar malo vremena za svoje voljene i uživajte u svakom tom trenutku!Na kraju krajeva vino i ljubav nekako uvek idu zajedno,zar ne?! &lt;img src=&quot;http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-wink.gif&quot; border=&quot;0&quot; alt=&quot;Wink&quot; title=&quot;Wink&quot; /&gt;</description>
   <link>http://bubamarica.blog.rs/blog/bubamarica/generalna/2014/02/14/sv.-trifun-ili-sv.-valentin</link>
      <pubDate>, 14  2014 10:56:39 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Biti mama-neizmerna sreća</title>
   <description>Prolaze minuti,sati,sekunde...prolaze nekako isto,jednolično,sporo kao 
da je vreme stalo!Posao.stresovi,dana&amp;scaron;nja svakodnevica,teret koji nosimo
 kao naviku,pomireni da tako mora.U mojim mislima sve nijanse sive,boje 
koje inače ne volim,kao tamni oblak koji se nadvio nad mojom glavom.A 
onda zračak sunca u očima mog dečaka,zračak koji topi sve ružno,pogled 
od koga se topi moje srce,jaTako je lepo kad svojim glasićem izgovori tu
 prelepu reč,MAMA,kad osetim ponos i shvatim da je on moj smisao 
života!Samo jedan zagrljaj dovoljan je da se sve lo&amp;scaron;e raspr&amp;scaron;i u prah,da 
zaboravim na sve i budem svesna samo na&amp;scaron;eg postojanja,nesebične ljubavi 
koja nas spaja zauvek!Sve nijanse sive polako prelaze u ružičaste 
tonove,moj svet ponovo dobija boje,moj život smisao!Biti MAMA-neizmerna 
je sreća!</description>
   <link>http://bubamarica.blog.rs/blog/bubamarica/generalna/2014/02/13/moja-oaza</link>
      <pubDate>, 13  2014 11:35:17 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://bubamarica.blog.rs/blog/bubamarica/generalna/2014/02/13/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 13  2014 11:31:12 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

