<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>The Skin I Live In</title>
  <link>http://ajurveda.blog.rs/blog/ajurveda</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>A dan je tako lepo počeo</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span class=&quot;Apple-tab-span&quot; style=&quot;white-space: pre&quot;&gt;	&lt;/span&gt;Često me obuzme osećaj beznađa i naizgled bezrazložne tuge koj me preplavi i ne pu&amp;scaron;ta da di&amp;scaron;em. Jedini izlaz iz toga čini se plakatati, ugu&amp;scaron;iti se u suzama i čekati da prođe. Nisam sigurna kako ni za&amp;scaron;to se ti de&amp;scaron;ava, male stvari mogu da pokrenu lavinu osećanja koja u lančanoj reakciji pokreće drugu lavinu i tako u nedogled, dok iz mene ne izađe i posednji atom snage i dok ne zaspim od iscrpljenosti ili se jednostavno nateram da prestanem, jer bi čini se to moglo da traje zauvek. Elem, nisam sigurna ni da li ovo neko uop&amp;scaron;te čita i nisam sigurna ni da li me ba&amp;scaron; briga. Uvek sam volela da pi&amp;scaron;em, dnevnike pogotovu. ovo se čini kao dosta lak&amp;scaron;a varijanta s obzirom da ne iziskuje napor ručnog pisanja.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://ajurveda.blog.rs/blog/ajurveda/generalna/2014/02/15/a-dan-je-tako-lepo-poceo</link>
      <pubDate>, 15  2014 18:50:28 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://ajurveda.blog.rs/blog/ajurveda/generalna/2014/02/15/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 15  2014 11:59:37 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

