A da neko podnese ostavku?

Je li bilo kome iz Vlade Republike Srpske, ne daj Bože, nakon stravične katastrofe koja je zadesila nekoliko opština u RS ovih dana, palo na pamet da podnese ostavku? U civilizovanim društvima, od kojih smo, očigledno, svjetlosnim godinama daleko, to je normalna pojava.

Ne reagovati pravovremeno, ne reagovati trezveno, ne napraviti plan, ne ponuditi rješenja, ne znati kako dalje, dopustiti opšti haos u državi - zaslužuje sankciju. Najstrožu.

Posljedica su ljudske žrtve, unesrećeni narod koji je ostao bez krova nad glavom - prepušten milosti dobrih i humanih ljudi; uništena infrastruktura, fabrike, domovi zdravlja, rudnici, poslovnice, farme, apoteke, kancelarije, radnje, brojna pokretna i nepokretna imovina; ogromna šteta koja će biti procijenjena u milijardama...

Da vojsci i civilnoj zaštiti proteklih dana, u pomoć nisu pritekle samoorganizovane grupe dobrovoljaca, rafting centri, studenti, sportisti i dobre komšije, te humani sunarodnici iz svih dijelova svijeta, jednom rječju- heroji iz naroda, šteta bi bila trostruko veća.

Istina je da se sa prirodnim silama i katastrofama čovjek teško može boriti, ali umanjiti katastrofalne posljedice jedne nesreće ovakvih razmjera - svakako može.

Ko može?

Glavni. Najmoćniji. Onaj koji se pita i onaj čija je to dužnost i obaveza. Onaj koji je izglasan da to radi.

Mnogo je pitanja... - Zašto nije proglašeno vanredno stanje u Republici - odmah i zašto se na to čekalo 4 dana? Zašto vlastodršci gube vrijeme na višesatne presskonferencije iz kojih ne saznajemo apsolutno ništa, baš u vrijeme kad želimo vidjeti i čuti o situaciji na terenu i u vrijeme kada i oni mogu biti aktivniji, operativniji, korisniji svom narodu? Zašto se u toku vanrednog stanja ne da nalog da se pod hitno moraju angažovati svi privrednici i privatnici cijele Srpske koji posjeduju bagere, rovokopače, kamione i ostale mašine koje mogu biti od pomoći u spašavanju onoga što još nije, ili danas u čišćenju onoga što jeste uništeno? Zašto se ne izda nalog za zatvaranje svih ugostiteljskih objekata u poplavljenim područjima i nalog za mobilizaciju svog nezaposlenog - fizički sposobnog stanovništva (čak i onog zaposlenog, koje ništa korisno ne radi) te ga rasporediti po opštinama kako bi se pomoglo ugroženom narodu? Zašto predsjednik države, dok jedna od najvećih prirodnih katastrofa pogađa njegovu državu, ulazi u rasprave sa novinarkom privatne televizije i nasjeda na provokacije, pokazujući koliko nije intelektualno jak i koliko ne umije da se iskontroliše? Zašto vlast misli da je odogovor poput "Vlast je preduzela sve što je mogla da učini. Organizovani su obilazak terena, koordinacija, donošenje odluka…" u toj situaciji za narod prihvatljiv?! Zašto mislite da mi kao narod ne zaslužujemo nešto više od te naučene fraze? Nešto konkretnije? A da ni ne pitamo zašto se od 2010.godine ništa nije uradilo na sistemu odbrane od poplava... Zašto 5 dana nakon užasne katastrofe za stanovnike Republike Srpske koriste medijski prostor za stranačka previranja i međustranačke optužbe? Zar je ovo vrijeme za puč? Zašto ovu situaciju koriste za promociju i sakupljanje političkih poena kod neukog, neobrazovanog, sluđenog i naivnog stanovništva?

Ovo su samo neke situacije gdje je vlast podbacila. Pogriješila. Nije dorasla zadatku. Nije uspjela. Nije znala.

"NIJE BITNO."

Moralno, ljudski i očekivano, bilo bi, nakon ovakve nesreće za jedan narod, otići. Povući se. Prepustiti mjesto nekom ko je bolji, dorasliji, sposobniji, odgovorniji, savijesniji, odlučniji, osjećajniji, ko želi i zna načine da pomogne svom narodu...

Idite, dostojanstveno, gospodski, nećemo vas pokušati zadržati.