<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#"
  xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
  xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
  xmlns:admin="http://webns.net/mvcb/"
  xmlns="http://purl.org/rss/1.0/"
>
 <channel rdf:about="http://www.blog.rs/rss.php?blogId=26220&amp;profile=rss10">
  <title>Jos uvek verujem u nas...</title>
  <link>http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti</link>
  <description></description>
    <dc:creator>nikokaoti</dc:creator>
  <dc:date>2026-08-21T17:19:44Z</dc:date>
  <admin:generatorAgent rdf:resource="http://www.lifetype.net" />
  <items>
   <rdf:Seq>
       <rdf:li rdf:resource="http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/jos-uvek-verujem-u-nas...." />
       <rdf:li rdf:resource="http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/cestitamo2" />
      </rdf:Seq>
  </items> 
 </channel>
  <item rdf:about="http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/jos-uvek-verujem-u-nas....">
  <title>Još uvek verujem u nas....!</title>
  <link>http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/jos-uvek-verujem-u-nas....</link>
  <dc:description>&lt;p&gt;&amp;quot;Odraste&amp;scaron; tek kada oseti&amp;scaron; da se slama&amp;scaron;, da te srce boli, kada padne prva ljubavna suza&amp;quot;, tu rečenicu sam čula jako davno, tada nisam ni shvatala njeno značenje,a i nije me puno ni zanimalo.... Tek sada posle dosta godina, osetila sam to na svojoj koži...i pravo da vam kažem, ne znam da li da se radujem &amp;scaron;to vi&amp;scaron;e nisam dete ili da plačem &amp;scaron;to sam povređena uprkos mom zalaganju, trudu, ljubavi....&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;Desilo se iznenada,brzo....desilo se tako lako! Desilo se pre 5 godina...&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Posle niza neuspelih i lo&amp;scaron;ih veza,upoznala sam njega....Dragana.Posle par meseci zabavljanja,postao je moj svet,moja ljubav,moje sve....Zavolela sam ga...bar sam tako mislila tada. Na&amp;scaron;a veza je bila divna,puna ljubavi,pažnje,podr&amp;scaron;ke...Pazio me je,mazio,voleo...držao kao malo vode na dlanu...uživala sam,sve dok ta ljubav nije pre&amp;scaron;la u opsesiju,praćenje,proveravanje,svađanje i prebacivanje malih i nebitnih stvari. Da bih izbegla sve to prestala sam da izlazim,da se družim...prestala sam da živim. Zaprosio me je...odbila sam. Jednostavno nisam želela takav život,bila sam mlada,puna života,želja,ambicija...tek sam upisala fakultet...nisam mogla da ostavim sve i odem unjegovo selo...jednostavno sebe nisam vide u svemu tome.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Posle toga,nismo raskinuli ali smo se udaljili,ohladili,na&amp;scaron; odnos vi&amp;scaron;e nije bio isti...nije mogao,ili nije hteo da me razume. Sticajem okolnosti,morao je da ode na par dana iz zemlje...Već prvog dana od njegovog odlaska pozvana sam na žurku. Brat moje najbolje drugarice,sada već kume, Milan pravio je žurku u svom stanu. Oti&amp;scaron;la sam i provela se kao nikad pre,osećala sam se slobodno,živo....osećala sam se prelepo. PIli smo,igrali,pevali...sve do jutra. To druženje sa nastavljalo iz dana u dan. POčela sam drugačije da gledam Milana,iako sam ga znala i pre toga,bilo je drugačije...počela sam da se zaljubljujem u njega... Posle flertovanja pao je i poljubac....Bila sam u dilemi,nisam znala &amp;scaron;ta dalje,kako,sa kim.... Nisam mogla da povredim Dragana a isto tako nisam mogla da se vratim na staro... Dragan se vratio u Srbiju...Konfuzija je trajala 2 nedelje i re&amp;scaron;ila sam da mu priznam sve. Shvatio je,hteo da mi oprosti,da nastavimo dalje,ali....nisam mogla. Ostavila sam ga i uni&amp;scaron;tila 2 godine veze,uni&amp;scaron;tila sam nas....Ostala sam sa Milanom... Posle mesec dana uznemiravanja,moljenja...odustao je...Sve je stalo...&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Nedugo zatim saznala sam da ima novu devojku i od tada ga nisam videla,evo pro&amp;scaron;lo je 3 godine... Ostavila sam ga da bi meni bilo bolje...a on je sada oženjen,ima sina...srećan....a ja? ja sam i dalje na mestu gde smo nekada zajedno stali...&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Vučem se i dalje sa Milanom koji neće da se potrudi,kojem ni&amp;scaron;ta ne značim,koli me ne ceni i ne voli... Za ove 3 godine sam pretrpela,prećutala i oprostila sva&amp;scaron;ta....Čekala sam da se promeni,da me zavoli...ali nisam dočekala.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sada odustajem,umorna sam,iscrpljena,ponižena...Dalje nastavljam sama i molim Boga da mi da snage da mu se ne vratim... Svako veče me muče ona pitanja na koja nikada neću dobiti odgovor. Za&amp;scaron;to? Kako sam mogla? &amp;Scaron;ta bi bilo da ono veče nisam onako odlučila? Sada je kasno za sve...jako kasno... sve &amp;scaron;to mogu jeste da njemu poželim sreću a sebi snagu da sama sebi oprostim sve...&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Svim devojkama bih poručila da ako imaju nekoga pored sebe koji ih pazi,ceni,po&amp;scaron;tuje i voli da ga ne pu&amp;scaron;taju....sreća je retka,jako retka... Nemojte dopustiti da se posle kajete,osećate i pitate....kao ja sada! &lt;/p&gt;</dc:description>
      
    <dc:subject>Generalna</dc:subject>
     
    
  <dc:date>2014-07-04T14:27:15Z</dc:date>
    <dc:creator>nikokaoti</dc:creator>
 </item>
  <item rdf:about="http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/cestitamo2">
  <title>Čestitamo</title>
  <link>http://nikokaoti.blog.rs/blog/nikokaoti/generalna/2014/07/04/cestitamo2</link>
  <dc:description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</dc:description>
      
    <dc:subject>Generalna</dc:subject>
     
    
  <dc:date>2014-07-04T00:25:36Z</dc:date>
    <dc:creator>nikokaoti</dc:creator>
 </item>
 </rdf:RDF>