Oslobađanje

Proslo je dosta vremena

invisiblegirl — Wed, 24 Dec 2014 21:35:00 +0100

Svakim danom se trudim biti manje depresivna. Nekada sebe cak ubjedim da je sve u redu, da sam srecna. Na kraju dana ipak sebi ne mogu poreci da mi nedostaje. Nedostaje mi ta osoba koja bi me zeljela cuti na kraju svakog dana. Proslo je dosta vremena iako ne zelim sebi priznati trebam muskarca pored sebe. Trebam da se osjetim zeljenom. Da li ce se pojaviti uskoro?

Nepravda

invisiblegirl — Wed, 27 Aug 2014 22:57:31 +0200

Zašto postoji tolika nepravda? Tužno je što se jedni bogate na osnovu nečije nesreće. Dok drugi strijepe saznati da su izgubili voljena bića. Tužno je kako jedni iskorištavaju dobrotu da bi samo njima bilo dobro neobraćajući pažnju na druge. Na druge koji možda nemaju krov nad glavom ili nemaju šta da jedu. Na one koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, ali ipak školuju svoju djecu. Vjerujete li vi da će se to promjeniti ? Jer ja polako gubim nadu.

Odupiranje

invisiblegirl — Wed, 27 Aug 2014 12:47:49 +0200

Konačno sam uspjela da se suprostavim sebi. Da, da tačno tako. Prošlo je mnogo vremena ali sam ga i dalje voljela. Voljela ili nisam mogla da ga odgurnem i shvatim da ga ne volim, šta god. Pokušavala sam da ubjedim sebe da mi ne znači ništa ali nije išlo. I evo sad konačno, uspjela sam. Pobijedila sam sebe u ovoj tako dugoj borbi. Uspjela sam da iskontrolišem sebe pred njim. Ne, ne da iskontrolišem sebe nego da se ophodim prema njemu kao nekome koga sam preboljela. Evo desilo se. Sad mogu da nastavim. Živote, vraćam ti se!

Sranje

invisiblegirl — Tue, 19 Aug 2014 00:12:10 +0200

Često se zapitam da li kome zapravo nedostajem. Zapitam se da li ko razmišlja o meni, da li primjeti bilo što u vezi mene. Nekakvu promjenu, moje raspoloženje. Ne mislimo ono da te neko uhodi nego prosto da mu je stalo do tebe i da ti posvećuje određenu pažnju. Znam ne. Džaba se pitam...

Nemam šta za reći

invisiblegirl — Wed, 13 Aug 2014 09:56:14 +0200

Evo blog reče tri dana kako nemam šta da kažem. Možda je to zato jer ne razmišljam uopšte, možda jer nisam prisutna. Možda jer trenutno uživam u blagu sa Monte Krista. Stvarno, izgubila sam svaku želju za daljim životom. Dani se nižu i ne znam tačno koliko ih je prošlo. Ne znam, nisam pametna.

Nedoumice

invisiblegirl — Sun, 10 Aug 2014 00:07:55 +0200

Nekada je potreban samo jedan trenutak da shvatiš da su neke stvari pogrešne. Neke gluposti koje mogu da te povrijede, a u isto vrijeme te nauče. Nauče te snalaženju u takvim situacijama, drugačijem postupanju sledeći put. A isto tako nekada je potreban taj isti tenutak da bismo se osjetili živima, iako znamo da ćemo se kajati zbog toga, potrebno nam je. Možda samo mislimo da nam je potrebno, pa zbog toga ne znamo reći NE. Ako me razumijete...

Uvijek dijete, u svemu

invisiblegirl — Sat, 09 Aug 2014 23:47:22 +0200

Onaj osjećaj kada si ponovo dijete iako ti je ne malo godina. E to je ono kad si na vašaru i isprobavaš sve kao da ti je prvi i poslednji put. I svaki put sve je veće uživanje i veća sloboda. Savršen osjećaj, u momentu vrhunca zaboraviš na sve. Mada tako je i sa nekim drugim okolnostima u životu, što se tiče uživanja i slobode korišćenja nekih stvari, osoba. Čudno je to kako je sve u životu povezano. Ako me razumijete...

Nevidljiva

invisiblegirl — Fri, 08 Aug 2014 09:21:11 +0200

Čudno je to kada odlučiš da uradiš pravu stvar i ugasiš facebook nalog, kao da postaneš nevidljiv. Ljudi zaborave za tebe. Čuj ljudi, prijatelji. I tada rješiš da okreneš broj nekoga od njih, jer tvoj su izgleda svi zaboravili, saznaš da se dosta stvari dešava bez tebe. Brzo se sve promjeni, baš čudno. Da li sam ja gdje napravila grešku? Da li znači da nepostojim jer nemam facebook nalog? O ne, ne želim posjedovati to više ako je to jedini način da budem 'vidljiva'.

Zamisli

invisiblegirl — Thu, 07 Aug 2014 23:22:07 +0200

Zamisli, ljeto je i sve je dozvoljeno. Zamisli, svu tu slobodu u okretanju flaše i iščekivanju koja će koga fota da zapadne. Nema izbjegavanja. A noć i vjetar svo sjećanje odnese, i onda opet kao da se ništa nije desilo. A desilo se, znam to ja a znaju i oni.

Povratak

invisiblegirl — Wed, 06 Aug 2014 11:06:49 +0200

Danas ništa nije lako. Posebno izaći iz ovog svjeta i posvetiti se dobrim navikama. Posvetiti se ustajanju u rano jutro da bi vidjeli izlazak sunca. Potom samo navući na sebe nekakav šorc, majicu i patike i prepustiti se treningu u ovo divno vrijeme uz još divniji prizor. Veliki je plus slušanje prirode i nerazmišljanje potpuno. ZDRAV DUH. Ako me razumijete...