Ispod zmajevih krila2014-08-03T18:22:26+0200LifeTypeCopyright (c) ayazmajtag:www.blog.rs,2014-08-03:233386...2014-08-03T18:22:26+02002014-08-03T18:22:26+02002014-08-03T18:22:26+0200 Kažu da je svaki početak težak, pa tako i ovaj je. Ne znam odakle bi počela, da li od svog života, problema ili razloga zašto sam odlučila da pišem ovaj blog. Budući da ...ayazmajhttp://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj
Generalna
<span style="font-size: x-small; font-family: 'times new roman', times">Kažu da je svaki početak težak, pa tako i ovaj je. Ne znam odakle bi počela, da li od svog života, problema ili razloga zašto sam odlučila da pišem ovaj blog. Budući da ne volim da pišem dnevnike iz razloga što me je strah da će ih neko pronaći i pročitati, ovaj način mi je izgledao nekako najbezbolniji za moju okolinu a opet u neku ruku i terapeutski za mene. Pa da počnemo: Zovem se Aya, imam 27 godina i evo tri godine nezaposlena, tačnije rečeno nikad ni nisam radila od diplomiranja, što je itekako uticalo na moj život. Nemam momka, kučeta niti mačeta, znači sama samcata( u poslijednje vrijeme pomišljam da mi je vrijeme da nabavim neku mačku jer sve usidjelice imaju punu kuću mačaka..) što u poslijednje vrijeme i utiče na moje psihičko zdravlje.. Znate u svim onim američkim serijama kako su prijatelji uvijek uz tebe i kako će ti oni uvijek pomoći?? E to je samo laž, bar je tako u mom slučaju a ovo nekoliko ljudi s kojima se družim to je čisto iz interesa, tačnije rečeno što nemamo s kime da se družimo jer svi naši vršnjaci su sada obiteljski nastrojene osobe. A kao da ni to nije dovoljno, od malena muku mučim s kilogramima, i to ne s pet kilograma viška nego trenutno 40... Ali trudim se, i na neki način se ponosim što postepeno uviđam svoje probleme i što se konačno usuđujem da ih riješavam. Prije tri godine zabavljala sam se s jednim momkom, koji me je nakon tri godine veze ostavio jer nije mogao podnijeti moj karakter i moje zahtjeve, naime po prirodi sam svađalica a što se tiče zahtjeva uvijek sam ga tjerala da se bori za sebe i da napreduje ali izgleda da sam ja u svemu tome griješila. Što je najgore, kad me je ostavio nisam ni bila svijesna cijele situacije da bi on nakon samo mjesec dana prekida našao novu djevojku koju je evo i oženio. Taj njegov postupak me je unakazio do kraja života i baš zbog toga sam sigurna da ću život provesti sama, a ne želim. Željela bih opet da se zaljubim, da me neko voli i da ja njega volim, da imamo našu malu kućicu i sve ostale dodatke koji idu uz zajednički život... Zar tražim puno? </span>