<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Ispod zmajevih krila</title>
  <link>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>...</title>
   <description>&lt;span style=&quot;font-size: x-small; font-family: &#039;times new roman&#039;, times&quot;&gt;Kažu da je svaki početak težak, pa tako i ovaj je. Ne znam odakle bi počela, da li od svog života, problema ili razloga za&amp;scaron;to sam odlučila da pi&amp;scaron;em ovaj blog. &amp;nbsp;Budući da ne volim da pi&amp;scaron;em dnevnike iz razloga &amp;scaron;to me je strah da će ih neko pronaći i pročitati, ovaj način mi je izgledao nekako najbezbolniji za moju okolinu a opet u neku ruku i terapeutski za mene. Pa da počnemo: Zovem se Aya, imam 27 godina i evo tri godine nezaposlena, tačnije rečeno nikad ni nisam radila od diplomiranja, &amp;scaron;to je itekako uticalo na moj život. Nemam momka, kučeta niti mačeta, znači sama samcata( u poslijednje vrijeme pomi&amp;scaron;ljam da mi je vrijeme da nabavim neku mačku jer sve usidjelice imaju punu kuću mačaka..) &amp;scaron;to u poslijednje vrijeme i utiče na moje psihičko zdravlje.. Znate u svim onim američkim serijama kako su prijatelji uvijek uz tebe i kako će ti oni uvijek pomoći?? E to je samo laž, bar je tako u mom slučaju a ovo nekoliko ljudi s kojima se družim to je čisto iz interesa, tačnije rečeno &amp;scaron;to nemamo s kime da se družimo jer svi na&amp;scaron;i vr&amp;scaron;njaci su sada obiteljski nastrojene osobe. A kao da ni to nije dovoljno, od malena muku mučim s kilogramima, &amp;nbsp;i to ne s pet kilograma vi&amp;scaron;ka nego trenutno 40... Ali trudim se, i na neki način se ponosim &amp;scaron;to postepeno uviđam svoje probleme i &amp;scaron;to se konačno usuđujem da ih rije&amp;scaron;avam. Prije tri godine zabavljala sam se s jednim momkom, koji me je nakon tri godine veze ostavio jer nije mogao podnijeti moj karakter i moje zahtjeve, naime po prirodi sam svađalica a &amp;scaron;to se tiče zahtjeva uvijek sam ga tjerala da se bori za sebe i da napreduje ali izgleda da sam ja u svemu tome grije&amp;scaron;ila. &amp;Scaron;to je najgore, kad me je ostavio nisam ni bila svijesna cijele situacije da bi on nakon samo mjesec dana prekida na&amp;scaron;ao novu djevojku koju je evo i oženio. Taj njegov postupak me je unakazio do kraja života i ba&amp;scaron; zbog toga sam sigurna da ću život provesti sama, a ne želim. Željela bih opet da se zaljubim, da me neko voli i da ja njega volim, da imamo na&amp;scaron;u malu kućicu i sve ostale dodatke koji idu uz zajednički život... Zar tražim puno?&amp;nbsp;&lt;/span&gt;</description>
   <link>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj/generalna/2014/08/03/...</link>
      <pubDate>, 03  2014 18:22:26 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

