<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rss version="2.0" 
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
>
 <channel>
  <title>Ispod zmajevih krila</title>
  <link>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj</link>
  <description></description>
  <pubDate>Wed, 17 Jun 2026 09:13:00 +0200</pubDate>
  <generator>http://www.lifetype.net</generator>
    <item>
   <title>...</title>
   <description>
    &lt;span style=&quot;font-size: x-small; font-family: &#039;times new roman&#039;, times&quot;&gt;Kažu da je svaki početak težak, pa tako i ovaj je. Ne znam odakle bi počela, da li od svog života, problema ili razloga za&amp;scaron;to sam odlučila da pi&amp;scaron;em ovaj blog. &amp;nbsp;Budući da ne volim da pi&amp;scaron;em dnevnike iz razloga &amp;scaron;to me je strah da će ih neko pronaći i pročitati, ovaj način mi je izgledao nekako najbezbolniji za moju okolinu a opet u neku ruku i terapeutski za mene. Pa da počnemo: Zovem se Aya, imam 27 godina i evo tri godine nezaposlena, tačnije rečeno nikad ni nisam radila od diplomiranja, &amp;scaron;to je itekako uticalo na moj život. Nemam momka, kučeta niti mačeta, znači sama samcata( u poslijednje vrijeme pomi&amp;scaron;ljam da mi je vrijeme da nabavim neku mačku jer sve usidjelice imaju punu kuću mačaka..) &amp;scaron;to u poslijednje vrijeme i utiče na moje psihičko zdravlje.. Znate u svim onim američkim serijama kako su prijatelji uvijek uz tebe i kako će ti oni uvijek pomoći?? E to je samo laž, bar je tako u mom slučaju a ovo nekoliko ljudi s kojima se družim to je čisto iz interesa, tačnije rečeno &amp;scaron;to nemamo s kime da se družimo jer svi na&amp;scaron;i vr&amp;scaron;njaci su sada obiteljski nastrojene osobe. A kao da ni to nije dovoljno, od malena muku mučim s kilogramima, &amp;nbsp;i to ne s pet kilograma vi&amp;scaron;ka nego trenutno 40... Ali trudim se, i na neki način se ponosim &amp;scaron;to postepeno uviđam svoje probleme i &amp;scaron;to se konačno usuđujem da ih rije&amp;scaron;avam. Prije tri godine zabavljala sam se s jednim momkom, koji me je nakon tri godine veze ostavio jer nije mogao podnijeti moj karakter i moje zahtjeve, naime po prirodi sam svađalica a &amp;scaron;to se tiče zahtjeva uvijek sam ga tjerala da se bori za sebe i da napreduje ali izgleda da sam ja u svemu tome grije&amp;scaron;ila. &amp;Scaron;to je najgore, kad me je ostavio nisam ni bila svijesna cijele situacije da bi on nakon samo mjesec dana prekida na&amp;scaron;ao novu djevojku koju je evo i oženio. Taj njegov postupak me je unakazio do kraja života i ba&amp;scaron; zbog toga sam sigurna da ću život provesti sama, a ne želim. Željela bih opet da se zaljubim, da me neko voli i da ja njega volim, da imamo na&amp;scaron;u malu kućicu i sve ostale dodatke koji idu uz zajednički život... Zar tražim puno?&amp;nbsp;&lt;/span&gt;
   </description>
   <link>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj/generalna/2014/08/03/...</link>
   <comments>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj/generalna/2014/08/03/...</comments>
   <guid>http://ayazmaj.blog.rs/blog/ayazmaj/generalna/2014/08/03/...</guid>
      <dc:creator>ayazmaj</dc:creator>
      
    <category>Generalna</category>
         <pubDate>Sun, 03 Aug 2014 18:22:26 +0200</pubDate>
   <source url="http://www.blog.rs/rss.php?blogId=26405&amp;profile=rss20">Ispod zmajevih krila</source>
     </item>
   </channel>
</rss>