<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Radimo, kupujemo, ali da li zivimo?</title>
  <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Gde smo to mi?</title>
   <description>&lt;p class=&quot;MsoNormal&quot;&gt;Ne mogu, jos uvek, da verujem da sam te od samog pocetka
lose procenila, da sam mislila da smo isti, da razmisljamo i zelimo iste
stvari, da gledamo na svet istim ocima.. Ali se ispostavilo da sam pogresila.
Verovala sam ti od samog pocetka, a to si mogao da zakljucis po mnogim
stvarima, ali ti na to nisi obratio paznju ili nisi zeleo da vidis. Par puta si
me bas uvredio, ali sam precutala i presla preko toga, zeleci da shvatis da
imam razumevanja i da u meni, pre svega, imas prijatelja pored sebe. A tebi ni
to ne treba.&lt;br /&gt;
Zelela sam da sve ide spontano, bez pritisaka, molbi, svadja, itd.. Zelela sam
da vremenom steknemo poverenje jedno u drugo, da izgradimo neki nas svet, svet
u kom smo bitni samo ti i ja, nase zelje, snovi, nasi prijatelji.. Ali i tu sam
pogresila.. Pogresno smo tumacili sve, tj. nismo zeleli isto. Ili ti jos uvek
ne znas sta zelis, jos uvek nisi pronasao sebe.. Sta je ono sto te cini
srecnim, sta je ono sto ti treba, sto te ispunjava? Da li znas? Sta
podrazumevas pod &amp;quot;vezom&amp;quot;? Mislis da svaka veza mora da bude pod nekim
pritiskom, da nemas slobodu u njoj? Ako tako mislis, mnogo gresis. A i mislim
da u tome jeste problem, sto mislis da sam ja kao druge, i ne umes da tumacis
stvari na pravi nacin. Znam koliko vredim, i nekom takva bicu jedina.. Davala
sam ti slobodu, davala sam ti vreme za posao, za prijatelje i porodicu, i opet
ja nevaljam.. Verovala sam ti.. Mislis da ja ne bih zelela da se stalno
vidjamo, da smo zajedno i da uzivamo jedno pored drugog? Ne mislis da bi to
bilo sebicno i da bi tako izgubili druge stvari u zivotu, tj. zelje, ciljeve,
posao, prijatelje i svoju slobodu..&lt;br /&gt;
Bojis se da se prepustis, jer mislis da ces tako da izgubis slobodu i da neces
uspeti da se izivis.&lt;br /&gt;
Isto to mozes i u vezi, samo je bitno da nadjes nekog ko misli kao i ti, i ko
je spreman na razne ludosti, a sa druge strane ume da te razume, podrzi, da ti
veruje i da ti da sebe.&lt;br /&gt;
Da li znas sta je ljubav? Je l&amp;#39; ona savrsena?&lt;br /&gt;
Ne, nije.. Ljubav je zivot, ona prolazi kroz razne uspone i padove, a na to mi
uticemo. Da bi stigli do nekog cilja, moramo i da postavimo put ka njemu. Ali
na tom putu cemo naici na razne prepreke, smetnje i &amp;quot;vetrove&amp;quot; koji ce
nas pokusati nate&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/03/03/gde-smo-to-mi2</link>
      <pubDate>, 03  2008 22:51:46 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Ostrvo tuge</title>
   <description>&lt;p&gt;
Blizi se 14. februar, poznat kao Dan zaljubljenih.&lt;br /&gt;Okruzena sam
mnogim parovima, sto u stvarnom zivotu, sto ovde na furci. Posvecuju se
pesme, teme, blogovi.. Sve odise veseloscu, strascu, ljubavlju,
smehom.. &lt;br /&gt;Setam gradom, izlozi prepuni srcima, crvenom bojom, bojom ljubavi, strasti.. ( Ne, ne zalim za poklonima. Nisam neka pristalica slavljenja Dana zaljubljenih. To mi je isti dan kao i svaki drugi. Kad si zaljubljen to je svaki dan, a ne samo praznikom. Zelim paznju svaki dan, zelim sitnice i poklone bez nekog povoda. Praznik je tu samo da se vise vremena provede sa voljenom osobom, mozda da praznikom budete sami. Sami u svom svetu i uzivate zajedno.. ) Svi
srecni, sem mene.. Samo sebe ne vidim u toj prici. Kao da sam sama,
sama protiv svih. Kao da nisam i ja zasluzila da i mene neko voli, da i
ja imam nekog na koga mogu da se oslonim i da mu se predam i dusom i
telom. &lt;br /&gt;Svi mi kazu da ima vremena, da ce se desiti kad se najmanje
nadam, da cu sresti decka koji ce znati da mi pruzi i uzvrati isto sto
i ja njemu, ali ne znam koliko jos mogu da cekam. Koliko jos mora da
sretnem pogresnih osoba, da bih stigla do pravog. Da li postoji pravi?
Gde je granica mog strpljenja? &lt;br /&gt;Zelim samo paznju, ljubav, nekog
kome je iskreno stalo do mene i mojih osecanja.. Zelim samo jednu sansu za to? Zar previse trazim???
Zasto nijedan decko ne moze da veruje da sam i ja ljudsko bice, kome su
potrebne paznja, razumevanje, podrska.. Necu da molim za to, zelim da
mi on sam to da. Da mi veruje i ucini da i ja njemu verujem! Ocigledno
za to mora da se moli, ponizava! E, to necu nikad! Pa makar ostala sama
ceo zivot!&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/02/12/ostrvo-tuge</link>
      <pubDate>, 12  2008 23:50:38 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>U ljubavi jedino pocetak nije tezak</title>
   <description>Na pocetku, sve je lako - zaljubljeni ste, nista lose ne postoji, iz
prostog razloga sto nista lose ne zelite da vidite. Partner je idealan,
najverovatnije zato sto ga jos uvek ne poznajete dobro, samo zelite da
ga uklopite u svoju malu viziju princa na belom konju. &lt;br /&gt;Zaljubljenost
je kao droga, opija vas i zamagljuje vam um. Ali kada prevazidjete te
izluzije pocetka i pocnete da se uskladjute jedno sa drugom, onda se
tek stvari pokazuju u pravom svetlu. Ako imate razliciti ritam zivota
ili razlicite poglede na svet, buducnost, vasa veza je osudjena na
propast. Zaljubljenost ce izbledeti, a njeno mesto nece zauzeti prava
ljubav, kao sto se nadali kada ste prvi put videli tu osobu.&lt;br /&gt;Teskoce
na pocetku mogu da se pojave samo ako ste u vezu usli hladne glavem
promisljeno i odlucno u nameri da konacno i vi imate nekog. U tom
slucaju cete imati dovoljno razuma da te teskoce i registrujete. Ali za
poverenje je potrebno vreme. Postoje osobe koje se sporo otvaraju i kod
kojih se emocije sporije rasplamsavaju, gore znatno intenzivnije i duze
nego kod onih koji se pale odmah na pocetku. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;U svaku vezu bi trebalo ulaziti hladne glave, a samim tim cete smanjiti razocarenja, bice manje suza i tuge.</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/02/12/u-ljubavi-jedino-pocetak-nije-tezak</link>
      <pubDate>, 12  2008 23:46:45 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Prava ljubav</title>
   <description>&lt;p&gt;Znas da kada u vodi vidis biser da moras da zaronis i da razgrnes svu
onu vodu da bi stigla do bisera, pa i onda ako ima mulja i on se
podigne ali ga na kraju ipak uzmes... &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;E
ta voda to su ti muskarci, a taj biser to je tvoja prava ljubav, a
mulj... mulj su sve one sitne duse koje pokusavaju biti na smetnji... &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Dakle znas i sama kako se do prave ljubavi stize... neko ima manje muke a neko vise , vazno je da ne klones i ne odustanes... &lt;br /&gt;Na kraju ces i ti u moru budala naci svoj biser ... &lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;Koliko je od vas spremno da pronadje svoj biser? ;) &lt;/p&gt;</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/02/12/prava-ljubav</link>
      <pubDate>, 12  2008 23:42:50 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Zar je nemoguce?</title>
   <description>Zar je tesko naci nekog ko zna sta zeli? Nekog ko ume da pruzi ljubav,
paznju, neznost , sigurnost, poverenje, iskrenost, da veruje u ljubav i
svoje snove? Da trazi od svega po malo i da stvori neku celinu..&lt;br /&gt;Da
bude svestrana licnost i da zeli celovitost u svemu. Dakle da zeli da
se smeje i da place sa nekim, da mu kazes svoje zelje, fantazije bez
ustrucavanja i stida.. ali i da ides sa tom osobom i na koncerte i u
pozoriste, bioskop, izlete, more, diskoteke, da ti priredjuje luda
iznenadjenja, itd. ali i da budes sam kad treba.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Ma sta znam, ja
tako zamisljam neku vezu koja je jaka recimo, ali u isto vreme zbog te
jacine toliko oslobodjena nekih pritisaka. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Zelim da budem
knjiga koju moze sam da cita. Da izabere poglavlje koje je najlepse i
da uziva u njemu, kao i ja u njemu.. A ne da mora da mu sve govorim po
sto puta, znaci da cita izmedju redova..&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Zar ne postoji takav neko??? Zar sam ja samo duh, laz? Zar nema niko slican meni? :(</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/02/12/ljubav</link>
      <pubDate>, 12  2008 23:12:33 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Radimo, kupujemo, ali da li zivimo?</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-family: arial,helvetica,sans-serif&quot;&gt;Zivimo u vremenu gde se sve ogleda kroz materijalne stvari. Gde se samo
radi, radi i radi, da bi se stvorilo sto vise sredstava da se kupuje.&lt;br /&gt;Ne
mislim da je lose da se radi, da stvoris svoj novac i da ga potrosis na
nesto sto zelis. Ali da je potrebno bas toliko stvari? Svake godine
izadje brdo novih stvari, novih automobila, mobilnih telefona,
kompjutera, itd.. Da li je potrebno da radimo samo zbog toga, da kupimo
novo i odnesemo kuci i &amp;quot;uzivamo&amp;quot; u tome. Da li imate dovoljno mesta za
sve te stvari, a nemate mesta i vremena da prosetate po prirodi, a ne
od prodavnice do prodavnice; nemate vremena da popijete kafu sa
prijateljima, deckom/devojkom, a imate vremena da sedite kuci i gledate
u novi televizor?&lt;br /&gt;&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;&lt;span style=&quot;font-family: arial,helvetica,sans-serif&quot;&gt;
Danas ljudi vise i ne posmatraju svet oko sebe,
vec samo obilaze prodavnice, butike, trose novac za razne sitnice koje
nisu toliko bitne, a udaljavaju se od prijatelja, svoje okoline i ne
vide sve njene lepote i na kraju ostaju sami, sami sa svojim
materijalnim &amp;quot;prijateljima&amp;quot; i posle su nezadovoljni, nesrecni i krive
druge sto nemaju srece, a sami su krivi za to! &lt;br /&gt;
Danas ljudi rade i
vise nego sto je dovoljno, gledaju da rade i prekovremeno da bi
zaradili sto vise novca i kupili sto vise stvari.&lt;br /&gt;
Ali nama nije
potrebno toliko stvari da bi ziveli i bili srecni, zar ne mislite tako?
Da li ste stvarno srecni sa brdom tehnike, garderobe, nakitom oko sebe?&lt;br /&gt;
Zar
nebi bilo lepse da se posle posla sretnete sa prijateljima, umesto da
odjurite kuci da gledate televizor ili u neku prodavnicu, da odete da
prosetate po prirodi, vidite ljude, decu, osetite svezinu, zrake sunca
koji mame osmeh, itd.&lt;br /&gt;
Znam da se to ne moze bas puno izmeniti, ali mozemo makar pokusati da se ne gubimo toliko u svom tom materijalnom svetu.&lt;br /&gt;
Tada
cemo mozda i primetiti kako je sve to ipak prirodnije i kako nas vise
ispunjava od tolikog druzenja sa kojekakvim aparatima.&lt;br /&gt;
A vremenom ljudi mozda i shvate da nije bas sve u poslu vec da ima i nesto sto se zove zivot!&lt;/span&gt;</description>
   <link>http://maycat.blog.rs/blog/maycat/generalna/2008/02/12/radimo-kupujemo-ali-da-li-zivimo</link>
      <pubDate>, 12  2008 23:08:03 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

