♥♥ Whisper of my heart ♥♥

Savrseno srce...

, 31 2009 15:00:21 +0200

Dragi moji toliko dugo je vremena proslo od kako sam podjelila sa vama koju interesantnu pricicu...nadam se da cete mi uzivati u danasnjoj ugodan vikend vam zelim ...ljubi vas vasa Mia

Neki je mladic imao savrseno srce. Nije bilo oziljaka ni zareza na njemu. Svi su se slagali da je njegovo srce najljepse. Mladic je bio jako ponosan i sve se vise i glasnije hvalio svojim prelijepim srcem.Iznenada se pojavio starac i rekao: - Zasto tvoje srce nije tako lijepo kao moje?Starcevo srce je snazno udaralo, ali je bilo puno oziljaka. Na nekim su mjestima komadici bili premjesteni a na druga stavljeni, ali nisu potpuno odgovarali. A bilo je puno mjesta gdje su cijeli komadi nedostajali.Ljudi su pogledavali starca s nepovjerenjem: kako moze i pomisliti da mu je srce ljepse od mladiceva.Mladic je pogledao u starcevo srce i nasmijao se.- Mora da se salis, rekao je.- Usporedi svoje srce s mojim, moje je savrseno, a tvoje je prepuno oziljaka.- Vidis, svaki oziljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadic srca i dao joj ga. Najcesce su i oni meni poklonili komadic svoga srca koji nije bas savrseno pristao na prazno mjesto u mojem. Kadikad sam poklonio komadic srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine i udubljenja. Iako su otvorene praznine bolne, podsjecaju me na ljubav koju smo dijelili. I za te ljude gajim nadu da ce se jednoga dana vratiti i ispuniti ih. Mladicu, vidis li sada sto je istinska ljepota?Mladic je neko vrijeme uronio u misli. Prisao je starcu, posegnuo za svojim mladim, savrsenim srcem i otrgnuo komadic te ga drhtavim rukama pruzio starcu.Starac je prihvatio komadic mladiceva srca, odlomio komadic svoga i smjestio ga na ranu mladiceva srca.Mladic pogleda u svoje srce, ne vise tako savrseno, ali ljepse nego ikada.

Tuzna prica dvoje mladih

, 07 2008 20:49:52 +0100

Djevojka upita svog decka: Da li si ti zaljubljen u mene?
On odgovori: Ne!
Ona ga upita: Da li mislis da sam lijepa?
On odgovori: Ne!
Ona ga upita: Da li sam ja u tvom srcu?
On odgovori: Ne!
Zatim ga upita: Da umrem bi li plakao za mnom?
On odgovori: Ne!
Okrenula se tuzna da ode od njega, a on je na to zagrli i rece:
Ja nisam zaljubljen u tebe ja te volim, ja ne mislim da si lijepa ja mislim da si ti prekrasna, ti nisi u mom srcu ti si moje srce, ja ne bi plakao kada bi me ostavila umro bih. Znali su se 6 mjeseci prije nego su prohodali. Svadali su se, ali su se tada zblizili jos vise. Jednog dana mu je rekla da ima bolest srca. U tom trenutku ju je zagrlio i poceo plakati. Ubrzo kada je trebala uci u avion da ode na operaciju nije se ni pozdravio s njom. Kada je dosla oporavljena s operacije nije ga ni vidjela. Pitala je mamu gdje je, a ona joj je odgovorila: Zar ne znas tko ti je dao srce…?

Ps. *smrc smrc ovu pricu mi je poslala jedna drugarica preko meila pa eto odllucila sam je danas podjeliti sa vama...nadam se da ce vam se dopasti zelim vam jos ugodan vikend

Zovem se Ljubav....

, 11 2008 18:42:37 +0200

Postojala sam pre nego sto je bilo sta postojalo u Univerzumu, postojala sam pre nego sto je postojala priroda, postojala sam prije nego sto je postojao covjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podjelim sve ovo sto nosim sa sobom kroz nebrojene vjekove i stvorila sam svjet koji sam htjela da se mojim imenom zove.
Uvukla sam se u more i jezera, u rjeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u sume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udisete.
Volim da dodem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moc govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam koljena klecaju, da cesto izgovarate nesuvisle recenice.
Volim da zbog mene radite nepromisljene stvari, da se smijete kao djeca, volim da setate livadama i berete netko cvjece.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pisete, da zbog mene price izmisljate kojima ni jedna bajka ravna nije.

Ali sam tuzna kada me se bojite.

Tukli ste me, mucili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i zednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vecne kise i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste cak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmisljali ste strasne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljackali ste, ubijali ste.

Ali sve sam zbog vas izdrzala.

Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrecnu, da vas ne rastuzim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rasterala, neprijemetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Sunjala sam se kao mio lopov oko vasih srca, omeksivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se nece moci nikada vise ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, terala na smjeh kada ste mislili da cete vjecno plakati, terala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vjecno cutanje.

Ne bojte se.

Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vase hramove. Primpremite sudove duse svoje da vam ih napunim radoscu i veseljem. Ja cu biti vasa molitva, ja cu biti vas vid kada ne vidite, ja u biti vas sluh kada ne cujete, ja cu vas nahraniti kada ogladnite, ja cu vas napojiti kada oz-ednite. Ja cu biti vasa svetlost u mraku, ja cu biti put po kojem cete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predelima.

Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.

Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bicu tu.

by Srbo Peuljanac

Ps.dragi moji ova mi se prica toliko svidjela da sam je eto danas odlucila podjeliti sa vama,pricicu mi je poslao rodak preko meila nadam se da ce se i vama svidjeti kako meni...hvala vam iz sveg srca sto vam se dopada moja poezija no roman cu morati zavrsti iako je on pomalo tezi za pisanje potrudicu da svakome da zadovoljim zeljice hvala na razumjevanju

Prica o osjecajima (tako je ljubav postala sljepa)

, 18 2008 10:38:09 +0200

Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
Kada je Dosada zijevnula treci put,
Ludost je, uvijek tako luda, predlozila:
"Hajdemo se igrati skrivaca!
Tko se najbolje sakrije, Pobjednik je medu osjecajima."
Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala:
"Skrivaca? Kakva je to igra?"
"To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "
u kojoj ja pokrijem oci i brojim do sto, dok se svi vi ne sakrijete.
Kada zavrsim sa brojenjem, polazim u potragu, i koga zadnjeg pronadem, taj je Pobjednik."
Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje.
Sreca je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koje nikada nista nije interesovalo.
Ali nisu se svi htjeli igrati.
Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala?
Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadu.
Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj koji se sjetio predloziti igru.
Oprez nije htio riskirati.
"Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost.
Prva se sakrila Lijenost koja se, kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu.
Vjera se popela na nebo,
Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta.
Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje da se sakrije jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja.
Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero,
a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe!
Laz se sakrila na kraju duge (laze, bila je na dnu okeana),
a Pozuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno.
Kada je Ludost izbrojala 99,
Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.
Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima.
"Sto", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena.
Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom,
a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha.
Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh,
a Sebicnost se nije trebalo niti traziti.
Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom.
Od tolikog trazenja Ludost je ozednila,
i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu.
Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve.
Talent u zlatnom klasju zita,
Tjeskobu u izgorjeloj travi,
Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu okeana),
a Zaborav je zaboravio da su se uopce igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci.
Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada se vec razbijesnila, ugledala je ruzicnjak.
Zasla je medu ruze, uzela suhu granu i, bijesna i iznemogla, pocela udarati po prekrasnim ruzinim pupoljcima.
Odjednom se zacu bolan krik.
Ruzino trnje izgrebalo je Ljubavi oci.
Ludost nije znala što da ucini.
Pronasla je Pobjedu, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti
i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj.
Tako je Ljubav postala pobjednik nad osjecajima, ali je ostala slijepa,
a Ludost je prati gdje god ide.

Ps. ovu pricu sam dobila od jednog dobrog prijatelja toliko mi se dopala da sam je odlucila podjeliti sa VAMA nadam se da ce vam se dopasti,i usput zelim da se zahvalim svima vama koji redovno posjecujete moju stranicu i ostavljate vase komentare Hvala vam ....kao zahvalnicu primite ovu ruzu ljubim vas i citamo se dalje...