<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#"
  xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
  xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
  xmlns:admin="http://webns.net/mvcb/"
  xmlns="http://purl.org/rss/1.0/"
>
 <channel rdf:about="http://www.blog.rs/rss.php?blogId=27489&amp;profile=rss10">
  <title>Skrivena Istina</title>
  <link>http://nale96.blog.rs/blog/nale96</link>
  <description></description>
    <dc:creator>nale96</dc:creator>
  <dc:date>2026-05-14T16:59:41Z</dc:date>
  <admin:generatorAgent rdf:resource="http://www.lifetype.net" />
  <items>
   <rdf:Seq>
       <rdf:li rdf:resource="http://nale96.blog.rs/blog/nale96/ljubav/2014/10/14/prvi-deo...." />
      </rdf:Seq>
  </items> 
 </channel>
  <item rdf:about="http://nale96.blog.rs/blog/nale96/ljubav/2014/10/14/prvi-deo....">
  <title>Prvi deo....</title>
  <link>http://nale96.blog.rs/blog/nale96/ljubav/2014/10/14/prvi-deo....</link>
  <dc:description>&lt;p&gt;Pozna je jesen. Vreme je jos uvek toplo za ovo doba godine. Ja sam meteoropata, raspoloženje mi zavisi najvise od vremena. Tako i ovo poslepodne sedim na ljuljasci, koja je ukra&amp;scaron;ena ma&amp;scaron;tovitim radoom na njenom glatkom drvetu. Zagledam &amp;scaron;are i misli mi plove.&amp;nbsp;Sećam se. Bila je zima. Hlaadan vetaar je duvao, dok sam ga cekala na preonu 3, podižući kragnu kaputa. Vozovi su dolazili i odlazili. Ali ja sam uporno čekala ne gubeći nadu.&amp;nbsp;Nakon 2 sata ,promrzla, okrenula sam se i krenula ka izlazu. Iz oka mi je skliznula suza,ali tada sam čula ne&amp;scaron;to. Naglo sam se okrenula. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da. To je bio on. Nepokolebljivo je stajao predamnom, sa ogromnim osmehom na usnama. Potrčalaa sam mu u susreet i čvrsto ga zagrlila. Emocije i uspomene su počele polako da dolaze i da se vracaju. Tu je. Napokon. Oh Dzone. Skoro 10 godina je bio u Americi, dok se u nasim životima sve izmenilo od poslednjeg upamćenog susreta.Dzon je uvek bio nadmen,gord i pun samopuzdanja.Sto me, verovatno kao mladu i naivnu devojku najvise i privuklo.Ostatak tog hladnog dana proveli smo u kafiću, na periferiji grada, gde smo se dugo smejali, pričali i prisećali starih,srećnih dana.Kroz tih dugiih niz godina mnogo sam se promenila.Zavr&amp;scaron;ila sam &amp;scaron;kolu. Na&amp;scaron;la sam dobro plaćen posao. I bila sam verena za čoveka koji me je ludo voleo. On je i dalje ostao sanjar,nije i dalje shvatao život tako ozbiljno kao ja. Oženio se, vi&amp;scaron;e zbog papira, nego zbog ljubavi, ali nije mi izgledao nesrećno.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Bio je to isti onaj stari Dzon, sa par bora na licu, malo osedelom kosom i idalje neverovaatno blistavim osmehom. Ostali smo tako jos dugo u noć da razmenjujemo utiske,nova de&amp;scaron;avanja i iskustva.Setni osmeh mi je prekrio lice dok sam se vraćala u sve te proživljene trenutke.&lt;/p&gt;&lt;p&gt; Iz misli me prenuo jak prasak,okrenulasam i ugledala mog malog sina koji je slomio moju omiljenu vazu. Brzo sam skočila i počela da ga zagledam da se nije posekao. Srećom sve je bilo u redu. Čisteći taj nered mrko, a opet ga s osmeh gledajući...Podsećao me na Dzona.Svakoga dana sam razmisljala o njemu i &amp;scaron;ta je to presudilo da se sve ovako zavr&amp;scaron;i. Bez pozdrava. Bez zbogom,bez ute&amp;scaron;nog zagrljaja i nervoznog poljupca...??!&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</dc:description>
      
    <dc:subject>Generalna</dc:subject>
      
    <dc:subject>Ljubav</dc:subject>
     
    
  <dc:date>2014-10-14T00:23:27Z</dc:date>
    <dc:creator>nale96</dc:creator>
 </item>
 </rdf:RDF>