http://newgirl92.blog.rs/blog/newgirl92 <div align="justify"><span style="font-family: Verdana">Ovo malo suna&scaron;ceta &scaron;to se probija između zgrada i kom&scaron;ijskih kuća, pa ulijeće, čas slaba&scaron;no, čas malo jače u moje odaje, mami mi smije&scaron;ak, onako blesav i dječiji. I ba&scaron; ne&scaron;to razmi&scaron;ljam sija li i kod njega ovo slabo februarsko sunce, tamo negdje s druge strane ove na&scaron;e planete.</span><br /><span style="font-family: Verdana"> </span><br /><span style="font-family: Verdana"> Danas slu&scaron;am samo pjesme koje na njega podsjećaju. A na njega mnoge znaju da podsjete. On je onaj tip &scaron;to vazda ne&scaron;to pjevu&scaron;i. Kad mu se javim na telefon, a on već pjeva. I čim progovori nazove me &quot;dragi moj&quot;, a onda kovitlac emocija uzburka krv u venama, pa sve ne&scaron;to kipi i prelijeva se.</span><br /><span style="font-family: Verdana"> </span><br /><span style="font-family: Verdana"> Bala&scaron;ević. Sa njim je to tako. Slatko, romantično, strastveno, divlje, bolno, pa opet ispočetka. A osmijeh? Ah, taj osmijeh. Čak mu se i oči smiju. Onako blago, a opet vragolasto.</span><br /><span style="font-family: Verdana"> </span><br /><span style="font-family: Verdana"> I evo zađo&scaron;e i ove tanju&scaron;ne zrake &scaron;to su se nejako probijale. Gledam na sat i shvatam da kod njega tek sviće. &Scaron;aljem mu ove moje zrake, neka se probudi sa osmijehom, ovako blesavim, zaljubljenim kao &scaron;to je moj. I neka mu dan počne uz stihove koji ga na nas podsjećaju.</span></div> http://newgirl92.blog.rs/blog/newgirl92/ljubav/2015/02/02/sunce , 02 2015 14:30:22 +0100