Svastara

Bengalski tigar

Bengalski tigar (Panthera tigris tigris) je najbrojnija podvrsta tigra, i druga po veličini poslije sibirskog. Pripada carstvu životinja, razredu sisavaca i skupini mačaka, točnije velikih mačaka. Bijeli tigrovi su obojene varijante bengalskog tigra.

Osobine

Mužjak bengalskog tigra dosiže dužinu od 275 do 295 cm, ali ima i primjeraka koji su duži i od 305 cm. Ženke su manje i duge su između 240 i 265 cm. Težina im se kreće od 130 pa do 265 kg, može biti viših jedinki. U ramenima im je visina od 90 cm pa do 1 m.

Osnovna boja im je crveno zlatna. Donji dio tijela im je bijel. Relativno široke crne poprečne pruge se protežu od glave pa sve do vrha repa, a i noge su im jednako tako prugaste. Zanimljivo je da su Bengalski tigrovi najbrža podvrsta tigrova koja može doseći brzinu od 90km/h.

Rasprostranjenost

Bengalski tigar živi u Indiji i na obližnjim otocima, te u Bangladešu, Butanu, Mianmaru i Nepalu, pa čak i u Kini. U Indiji najveća populacija bengalskih tigrova živi u Sundarbanu, najvećoj šumi manga na svijetu, ali nastanjuje i sjevernu i središnju Indiju.

Veličina populacije od oko 2.500 jedinki pokazuje da je bengalski tigar prilično ugrožen, no ipak nije ni blizu tako ugrožen kao druge podvrste tigrova. Iako postoji međunarodna zabrana, trgovinu tigrovim krznom vode kriminalne organizacije i vrsta je sve bliže istijebljenju.

Lov i prehrana

Potrebno mu je oko 9 kilograma mesa dnevno. On je prašumska životinja, lovi tako da se skrije iza grmlja i gustog lišća, te kad lovina prođe kraj njega, skoči na nju i ugrizom u grlo ili šiju slama joj vrat. Bengalski se tigrovi hrane najčešće bivolima i jelenima, zna pojesti zmije, žabe, miševe, dikobraze, ribe a poneki i ljude.

U normalnim uvjetima, tigrovi ne napadaju ljude, no povremeno se to ipak događa. Poznati su i slučajevi, da neki tigrovi iz nepoznatih razloga postanu gotovo isključivo ljudožderi. Jedna od još nepotvrđenih teorija je, da je u takvim slučajevima riječ o vrlo starim životinjama koje više ne mogu uloviti svoju uobičajenu lovinu. Kako je za njega čovjek laka lovina, nakon prvog uspješnog ulova čovjeka, on ga odabire za svoj stalni izvor hrane.

Razmnožavanje

Nakon skotnosti od 95 do 112 dana, tigrica koti dva do četiri mladunca. Doji ih oko 6 mjeseci, a nakon toga kreću s majkom prvi put u lov. Mladunci ostaju uz majku najčešće dvije do tri godine, iako s 11 mjeseci imaju dovoljno snage i iskustva za samostalan lov.

Od trenutka koćenja, majka postaje krajnje razdražljiva i ne dozvoljava približavanje drugim pripadnicima svoje vrste, čak niti ocu, jer postoji mogućnost da ih pojedu. (Ovo uvriježeno stanovište se u zadnje vrijeme preispituje, jer su primijećeni i slučajevi da otac mladunaca ponekad sudjeluje u njihovom podizanju. Za sad, to je još uvijek u statusu dokazivanja.)

Fauna Afrike

Fauna Afrike izuzetno je raznolika zbog klimatskih kontrasta, od velike vrućine do jake hladnoće, a različitost tamošnje vegetacije omogućuje život cijelom nizu životinja, među kojima su sisavci, ptice, gmazovi, ribe i kukci. Ima više od 40 vrsta primata, od sićušnih galaga do golemih gorila, raznovrsnih antilopa, gazela i ostalih papkara, te 70 vrsta mesojeda. Ptičji svijet je izuzetno bogat, više od 1 500 vrsta živi na jugu Sahare. Osim toga, u Africi živi najbrža kopnena životinja - gepard, najveća ptica - noj, te najveća kopnena životinja - slon.

Strvinari

Afrički travnjaci (savane) omogućuju život više od 20 vrsta biljojeda, od goleme crne antilope do sičušne pigmejske antilope. Krda ravničarske divljači i njihove grabežljivce, uključujući i lavove, progone strvinari kao što su hijene i supovi. Na ovim travnjacima žive i ptice poput biserke i kljunorošca.

Žirafi njezina velika visina - mužjaci dosižu visinu od 5,5m - daje sposobnosti iz velike udaljenosti uočiti opasnost, a potom velikom brzinom umaknuti. Ona žirafi omogućava i da brsti listove akacije koji su izvan dosega većine ostalih savanskih životinja, pa na svoju osnovnu hranu ima gotovo monopol.

Jedna od najživotopisnijih ptica afričkih savana je ptica sekretar sa svojim dugim nogama i perjastom krestom. Rijetko leti, više voli hodati, i koračajući kima glavom. Napada zmije i njihovo tijelo pokriva raširenim krilima da bi se zaštitio od otrovnih ugriza i istovremeno ih nasmrt izudarao nogama. Lav je glavni grabežljivac afričke savane. Lavice love zajedno, vrebajući na velike životinje kao što su bivoli, zebre i gnuovi.

Zebre obično žive u skupinama od 5 do 20 životinja, no za sušne sezone mogu se okupiti u krdima od više stotina životinja, radi zaštite od grabežljivca kao što su lavovi. Ženke se brane ritanjem nogama i kopitama. Zebre se hrane tvrdim vrhovima trave. Kapski termitojed je samotna noćna životinja. Svoje snažne čeljusti koristi za probijanje gnijezda mrava i termita koje izvlači svojim dugim i ljepljivim jezikom. Kapski termitojed može kopati začudnom brzinom - brže nego

Najopasnije životinje na svijetu

Žive kod nas i oko nas i deo su našeg svakodnevnog života. Koliko ih dobro poznajemo ili koliko mislimo da ih dobro poznajemo?

Godišnje milioni ljudi na svetu umru baš od njih. Koje su najopasnije životinje i od kojih treba da se najviše čuvamo?

Čovek se i danas nalazi na jelovniku mnogih životinja. Zaboravite na to da su ljudi na vrhu lanca ishrane… U našim genima još uvek postoji stah od divljih životinja, koji datira još iz vremena kada su naši preci bili lak plen mnogim predatorima.

Iz tog razloga je u genima mnogih životinja informacija o tome da je čovek deo njihovog jelovnika. Ovu činjenicu ne smemo podcenjivati i strogo voditi računa kada se nadjemo u divljini.

10. MEDVED

Težina: do 750 kilograma
Najjače oružje: zubi I kandže
Usmrti ljudi u toku godine: 5-8

09. AJKULA

Težina: do 1500 kilograma
Najjače oružje: zubi
Usmrti ljud u toku godine: 5-10

08. MEDUZA

Težina: do 50 kilograma
Najjače oružje: otrov
Usmrti ljudi u toku godine: 50

07. NILSKI KONJ

Težina: do 3000 kilograma
Najjače oružje: zubi
Usmrti ljudi u toku godine: oko 400

06. SLON

Težina: do 5000 kilograma
Najjače oružje: kljove, surla
Usmrti ljudi u toku godine: 500

05. KROKODOL

Težina: do 1000 kilograma
Najjače oružje: zubi
Usmrti ljudi u toku godine: oko 600

04. LAV

Težina: do 300 kilograma
Najjače oružje: zubi , kandže
Usmrti ljudi u toku godine: 800

03. ŠKORPION

Težina: do 80 grama
Najjače oružje: otrov
Usmrti ljudi u toku godine: oko 1000

02. ZMIJE

Težina: do 20 kilograma
Najjače oružje: otrov
Usmrti ljudi u toku godine: 30.000

I na prvom mestu, verovali ili ne KOMARAC!

Težina: 2-3 mg
Prenosi bolesti: viruse, malariju…
Usmrti ljudi u toku godine: preko 1.000.000

Konji

Sve što je živo, menjalo se kroz istoriju, u stalnom procesu koji se zove evolucija. Od vremena kada je nastala planeta Zemlja do danas, milioni vrsta su nastajale i nestajale sa lica zemlje. Organizmi preživeli do danas predstavljaju samo manji deo organizama koji su nekada živeli na našoj planeti. Evolucija se dešava, uglavnom kao rezultat prirodne selekcije.

U procesu evolucije, mogućnost dalje reprodukcije imaju one jedinke koje su se bolje prilagodile uslovima života i okruženju od drugih jedinki iste vrste. Svaka priča ima svoj početak, pa tako stoji i sa našom pričom o konjima. Svaki narod je od davnina pokušavao da osmisli i objasni početak i nastanak svega i svačega, pa i konja naravno. Svi se slažu u jednoj stvari - konja je napravio Bog (ma koji da je on i ma kako ga slovili) da bi služio čoveku. Arapi veruju da je konja Bog stvorio tako što je uzeo veliku pregršt vetra i udahnuo joj život. Po Bibliji on je dar čoveku kao odraz božje milosti. Međutim, priča ni izdaleka nije tako idilična...

Kao što je i čovek prošao kroz čitav niz faza u svom evolutivnom razvoju, tako je i konj morao da prođe kroz sito i rešeto evolucije do onog oblika koji je danas nama poznat.

Sa leve strane vidite fosil Eohippus-a (u prevodu - konj praskozorja) najstarijeg nama poznatog pretka konja. Bio je visok neverovatnih 35 - 37cm i težak samo oko 5kg. Živeo je pre nekih 75 miliona godina i smatra se praocem svih kopitara i papkara. Imao je pet prstiju i na vrhovima prstiju snažan i debeo nokat kojim je praktično i gazio (konj, magarac, zebra su primeri kopitara ; svinja, ovca, koza, krava, bivo, kamila, žirafa - što su neki od papkara). Oči su mu se nalazile na sredini glave. Pre 15 miliona godina na scenu stupa sledeći stepenik evolucije - Mesohippus, visok oko 45cm, koji ima nešto savršenije zubalo i tri prsta. Merihippus, sledeća karika u lancu, imao je visinu oko jednog metra kao i tri prsta na nogama, ali je stajao, odnosno gazio samo na jednom prstu. Smatra se da su promene u građi zuba, vilice i prstiju uticali da se svi navedeni preci konja brže kreću, prevaljuju veće udaljenosti u potrazi za boljom hranom, a kad bi je i pronašli mnogo bi je lakše uzimali i koristili.

Ovo je dovelo do postepenog povećanja njihove telesne mase i rasta.

Ocem savremenog konja smatra se Pliohippus, koji je nastao pre oko 6 milona godina. Bio je identične građe, ali nešto niži od konja kojeg mi poznajemo (bio je visok oko 125cm). S`obzirom na ovako dugo evolutivno putovanje sasvim je normalno da se konj raširio po celoj Zemljinoj kugli, osim teritorije Australije, za koju se zna da je odvojena od ostalog dela kopna mnogo ranije od postanka prvih Eohippus-a.

Konj kakvog mi danas poznajemo (Equus cabalus) vodi poreklo od evropskog divljeg konja (Equus Przewalskii Silvaticus - dakle šumski evropski konj, jer je obitavao na severu Evrope) i evroazijskog divljeg konja (Equus Przewaskii Poliakov). Zanimljivo je da je da su upravo ovi divlji konji bili jako interesanti ljudima, ali isključivo kao HRANA!!! To je dovelo do toga da npr. divlji konj u Americi bude potpuno istrebljen, pa su prvi konji posle nekoliko miliona godina u Ameriku došli tek sa španskim konkvistadorima. Upravo saznanje da konja nije bilo u Americi i Australiji prema nekim antropolozima (istražuju poreklo ljudske vrste) ukazuje da tamo gde nije bilo konja ni sama evolucija čoveka nije tekla tako "brzo i lako" kao recimo u Evropi i Aziji. Treba napomenuti da je evolucija proces koji traje. Konji se i danas menjaju, mada ne više pod uticajem prirodnih sila i pojava, već pre svega pod uticajem čovekove volje, potrebe ili hira.

Ovo je dovelo do toga da danas u svetu postoji oko 80 rasa konja svakojakih veličina, boja i građe. Neki služe za vuču tereta, neki za nošenje tereta, za jahanje ili od svega pomalo.

Konj koji živi u prirodi mogao bi da jede 16 sati dnevno! Konji koje hrani čovek dobijaju obrok tri puta dnevno i popije oko 40 litara vode na dan.

Ishrana konjaKonj koji živi u prirodi mogao bi da jede 16 sati dnevno! Konj u prirodi jede raznu biljnu hranu, travu, cveće, lišće, korenje ako nema trave, vodene biljke...

Jede polako i bira šta jede brzim pokretima usta.

Konji imaju mali želudac i to jedan, za razliku od krava koje imaju dva želuca. Konji jedu, grickaju travu, žvaću je, gutaju, a onda vare i izbacuju je malo po malo u vidu balege.

Jedan od nedostataka u ishrani konja je taj da ne mogu izbljuvati ono što pojedu, jer u jednjaku imaju specijalne ventile koji se okreću samo u jednom smeru. Zato se konji moraju oprezno hraniti, jer loša i neredovna ishrana mogu dovesti do zaustavljanja rada creva, poznatog po nazivu kolika, koja se u nekim slučajevima završava i uginućem konja.

Konji se hrane tri puta dnevno. Veliki deo vremena provode u boksovima ili zatvorenom prostoru, gde iz dosade počinju razvijati loše navike kao što su: grickanje jasli, gutanje vazduha, jedenje balege...

Kada su smešteni u boksovima (štali) hrane se uglavnom baliranom suvom detelinom i senom, zobi, kukuruzom, manjim količinama sveže trave i briketima, posebno spravljenim za konje, adekvatno raznim životnim dobima i vrsti aktivnosti za koju služe. U ishranu se konjima, s vremena na vreme, radi unošenja prirodnih vitamina, može dodati razno voće i povrće, med, jaja i mekinje.

Prirodno je i najbolje za konja da što više vremena provodi na otvorenom prostoru, izložen suncu. Na taj način mu omogućujemo slobodnu kretnju i kvalitetnu hranu (sveža trava).

Naravno, konji piju vodu, i to oko 40 litara dnevno!

POSLASTICE ZA KONJE

Ishrana konjaKonji obožavaju poslastice kao što su jabuke, šargarepe, šećerna repa, lubenice i kocke šećera.

Posle dobro obavljenog treninga ili pokazane poslušnosti u radu, najbolja nagrada za konja je kockica šećera.

Međutim, ova, iako najomiljenija poslastica, više šteti nego što koristi našem ljubimcu.

Lubenica, takođe omiljena poslastica za konje, nije štetna ali konju pravi probleme nakon jela, jer dok jedu, rasipaju slatke sokove lubenice po okolini, koji su "lepak" za muve i ostale neželjene insekte.

Zato Vam preporučujemo, najviše zbog samih konja, da kao poslastice i nagrade za konje koristite jabuke, šargarepe, šećernu repu i cveklu.

Kako pravilno odgajati psa

Odgoj psa

Danas se odgoj mladog psa najčešće prepušta slučaju, a odgajivačima nisu poznate ni najosnovnije činjenice o psećem svijetu. Ono što moramo stalno držati na umu jeste da će pas razviti svoju sposobnost kombinacijom genotipa (gena naslijeđenih od roditelja) i uticaja okoline kroz odgoj, socijalizaciju i školovanje.

Kada jednom imamo štene ili odraslog psa gene ne možemo zamijeniti. Ono što možemo jeste uticati na pseću okolinu, dakle specifično raditi na iskorištavanju genetskog potencijala kroz smišljenu manipulaciju psećom okolinom. Magične riječi kojima se stalno vraćamo jesu odgoj, socijalizacija, školovanje.

Pas koji je kao štene pravilno socijalizovan može savladati i loša iskustva te se opet normalno ponašati što mu ne bi uspjelo bez uspješno proživljenih dana u ranoj mladosti. Da bi se se narav šteneta potpuno i pravilno razvila potrebno je od najranije mladosti sa štenetom postupati na određen način prateći faze razvoja šteneta:

Prva razvojna faza (do treće nedjelje):

Štene spava, siše i izlučuje izmet. Ta faza se zove neonatalna faza i predstavlja neku vrstu produženog nošenja izvan tijela majke. Dokaz tome je da kod štenadi koja je nošena u maternici duže od 63 dana ova neonatalna faza traje kraće.

Druga razvojna faza (do sedme nedjelje):

Munjevito nastupa 21. dan. Čula sada normalno rade i primljeni podražaji izazivaju reakcije. Štene se više kreće, ne puže kao prije, javlja se i manje spava. Sve vanjske pojave na njega ostavljaju snažan utisak. ŠTENE JE U OVO VRIJEME POSEBNO OSJETLJIVO!

4. sedmica - u ovom razdoblju života štene ne odvajamo od majke, a odgajivač mora nastojati da su svi podražaji koji dolaze do šteneta što pozitivniji. Strogo pazimo da djeca prema štencima postupaju što obzirnije tako da u budućnosti psi ne zaziru od djece (izbjegavati druženje s malenom djecom koja još uvijek nemaju kontrolu nad vlastitom motorikom). Na isti obazrivi način odrasli i djeca moraju postupati sa psom i u ostalim razvojnim fazama.

5. - 7. sedmica - štene se sve više budi i stalno povećava pozornost prema okolini. Mozak postaje sposoban učiti i svi utisci se duboko usađuju u psa. Nikada u kasnijem životu pas neće biti tako prijemčiv za utiske kao u ovom periodu.

Sada se postavljaju temelji za kasnije dobro ili loše ponašanje životinje. U petoj sedmici započinjemo intenzivniju socijalizaciju sa čovjekom - neka se pas druži s odgovornom djecom, a druženje neka bude što pozitivnije, bez vrištanja, navlačenja i sl. Psa moramo upoznati sa što više situacija na što pozitivniji način... npr. jedan krug automobilom po parkingu, jači zvukovi koji dolaze iz daljine, livada, igračke koje se miču uzicom i koje često mijenjamo. Sve doziramo ne vremenski dugo i na prikladan način. Radeći na taj način polažemo čvrste temelje za kasniju vrhunsku saradnju s partnerom druge vrste - čovjekom.

Treća razvojna faza (do 12. sedmice)

Na početku ove faze štene se predaje novom odgajivaču.

Ako štene ostaje duže u leglu, specifična socijalizacija ide dalje i u 11. sedmici dolazi do borbi za položaj u leglu, no borba ne mijenja narav šteneta ako se i dalje bavimo štencima na kvalitetan način. Bavljenje štencima je vrlo važno i osnova je kvalitetnog legla sve do trenutka kada pas odlazi novom odgajivaču.

Četvrta razvojna faza (do 16. sedmice)

Dokazano je da ako se štene redovno ne izvodi iz legla (ako je ostalo u leglu) i da ako se s njim ne radi, pas se lišava mogućnosti da se razvije u dobro socijalizovanog psa.

Nužno je poštovati faze razvoja šteneta kako bi kasnije dobili što kvalitetnijeg psa. Ako se ne bavimo psom na pravi način, vjerovatno ćemo imati puno više problema nego što bismo imali sa psom iz pravilno odgojenog legla.

Pravila za bavljenje sa štencima:

S pojedinim štenetom smiju se baviti samo osobe (odrasli i djeca) koje su primile upute od odgajivača, a po potrebi i pod njegovim nadzorom. Pri bavljenju štenetom, štene odvojite od majke i braće i od predmeta i situacija koje bi mogle odvratiti njegovu pažnju na vodiča. Štene vodite na različita 'igrališta'. Ove ,,časove obuke'' ne treba održavati prije pete sedmice.

Frekvencija održavanja može biti jedanput dnevno, a vrlo dobri rezultati se postižu čak i kod obuke dvaput sedmično. Svakako je korisnije redovno vježbati. Igra neka ne traje duže od 15 do 30 minuta i tada štene vratite u leglo. Zabranjena je bilo kakva prisila. Odustanite od svega što ne uspije pobuditi zanimanje šteneta. Ako je štene neraspoloženo, odmah prekinite igru. Pazite da predmeti koji se upotrebljavaju za igru sa štenetom ne mogu nanijeti bol ili ga povrijediti. Pazite da predmeti za igru osim vidnih i opipnih izazivaju i slušne nadražaje. Obuka traje sve do predaje šteneta novom vlasniku.

Pas dolazi u novi dom

Ukoliko morate svakodnevno provoditi određeno vrijeme izvan kuće i ostavljati psa samog, moramo spomenuti još nekoliko vrijednih savjeta kako bi vam prva druženja sa psom bila što lakša.

1. Nabavite box - box nam služi kao sredstvo kojim ostvarujemo nekoliko vrijednih ciljeva:

a) učimo psića da ostaje sam u stanu bez zavijanja i uništavanja: Velika većina pasa burno reaguje kada vlasnik napusti stan. Vrhunac uznemirenosti nastupa oko 30 minuta nakon napuštanja. Javlja se tzv. separacijska anksioznost gdje pas počinje zavijati, lajati i uništavati sve što mu se nađe na putu.

Jedini lijek jest na vrijeme naučiti psića da ostaje sam i da će se njegov vlasnik vrati. Sredstvo koje to omogućava jest box.

Preporučuje se da prvi obrok koji će psić dobiti u svojem novom domu bude upravo u boxu. Ono što nam je na početku cilj jest da mladi pas doživljava box kao nešto jako pozitivno i zanimljivo... u boxu psić jede, u boxu spavaju i njegove omiljene igračke - jednom riječju, box je super!

b) omogućava nam bolju kontrolu kretanja psa: kada je pas u boxu nije negdje gdje ne bi trebao biti... npr. poštaru na nogavici ili u blizini plašljivih gostiju - ovo vrijedi za kratke periode kada stvarno ne možete dovoljno kvalitetno nadzirati kretanje vašega psa.

c) omogućuje nam da pas ne cvili po noći i da imamo miran san: psić odvojen od majke i braće po noći cvili i plače ako ne spava u blizini novog odgajivača često predstavlja veliki problem. Maleni psić se stavi u box i pored uzglavlja novog vlasnika i tada svi imaju mirnu noć. Pas sigurno spava i ne hoda po sobi, a i manje urinira i defecira te se ne penje na krevet, jer je jednostavno onemogućen boxom. Dakle, boxom izbjegavamo i mogućnost da nam se pas uvuče u krevet što nije dopustivo ne samo iz higijenskih razloga nego i zato jer podčinjeni član čopora (u pravilnom rasporedu snaga to je svakako pas) nikada ne spava u istoj razini kao alfa čopora, tj predvodnik (što bi svakako trebao biti vlasnik).

Box služi kao pseća 'privatna sobica', sigurno sklonište koje psi i inače traže u prirodi. Psi u prirodi nikada ne žive cijelo vrijeme na otvorenom kao npr. goveda nego odaberu jedno područje u kojem ima i podzemnih jama ili sličnih skloništa gdje ženke rađaju, sklanjaju se od nevremena ili jednostavno sigurno odmaraju. Idealno sklonište je ono koje je dovoljno da pas može udobno ležati i ustati i da bude zaštićen s tri strane, dok je na četvrtoj strani smještena pseća glava koja će reagirati u slučaju opasnosti.

Box u biti imitira prirodno sklonište kojem su psi nagonski skloni. Preporučujem box pokriti prekrivačem s tri strane i postaviti ga tako da ne smeta, ali da se pas ipak ne osjeća izoliranim - ne zaboravimo da pas najviše uživa u društvu, jer je pas biće čopora, skupine koja mu omogućava život. Pas bez čopora, bilo ljudskog ili psećeg, je nesretan i izgubljen pas.

Važna napomena: box je boravište psa samo dok nema nikoga u stanu, a nikako ne bi smio biti stalno mjesto gdje će se pas držati zatvoren!

2. Obavezno napravite plan hrana / voda / šetnja

Ono što je ljudima veliki problem na samome početku jest to što psić nekontrolisano obavlja nuždu.

Malo ljudi shvata da i njihovo ponašanje još doprinosi pogoršavanju problema, zato jer većina ljudi nema dobro organiziran plan hranjenja, pojenja i šetnje. Velika je greška malenom štenetu ostaviti cijelo vrijeme vodu i hranu na raspolaganju, jer tako ne možemo uspostaviti ritam koji će nam znatno olakšati odrastanje psa.

Važna napomena: Kada pas obavi nuždu na krivom mjestu, a mi to ne vidimo i nismo reagirali u samom trenutku kada se to dogodilo, tada moramo reagirati tako da sve počistimo bez ikakve buke i dernjave, jer pas ne može povezati nešto što se desilo prije npr. dva sata s onim što se dešava sada.

Psiću nikada ne guramo nosić u izlučevine nego kada se to počne dešavati glasno povičemo NE i iznesemo psića na livadu. Kada psić obavi nuždu na livadi - pohvalimo ga i nagradimo!

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.