nataly

Srpski jezik i današnja (ne)pismenost

natasa25 — Mon, 24 Aug 2015 22:03:39 +0200

Jezik je najvažnije sredstvo komuniciranja i osnova je cjelokupnog razvoja kulture i civilizacije. Svako od nas bi trebalo da bude upućen u osnovna pravila svoga jezika, da ih usavršavamo, njegujemo, poštujemo, jer je pismenost suštinska odlika svakog obrazovanog građanina. U današnjem vremenu promjena, stanje u srpskom jeziku nije baš na zadovoljavajućem nivou. Srpski jezik postepeno gubi bitku pod pritiskom sve moćnijih država koje polako uspostavljaju ekonomsku, političku, a prije svega kulturnu hegemoniju i nameću nove standarde, propise, forme izražavanja,obrasce ponašanja. Na djelu su univerzalni procesi globalizacije, akulturacije, koji dodatno prijete očuvanju srpskog jezika i našeg nacionalnog identiteta.
Kad je riječ o obrazovanju u našoj državi, činjenica je da se ono ne sprovodi na adekvatan način. Nije nikakva novost da je više od polovine državljana nepismeno, svi smo svjedoci toga. Neosporna činjenica je da živimo u državi koja ne posvećuje dovoljno pažnje obrazovanju, kulturi, već se sve svodi na sporove oko različitih ideologija, interesa moćnika i elite. A kultura i jezik se stavljaju u drugi plan, tačnije, zanemaruju se. Škola je osnovni faktor čovjekove socijalizacije, učenja, usvajanja vrijednosti, normi, standarda. Ako malo dublje analiziramo školski program, uvidjećemo da on zahtijeva mnogo popravki i promjena. Naime, previše pažnje se posvećuje književnosti, a gramatika se zanemaruje. To za rezultat stvara nepismene ljude. Ko je za to odgovoran? Da li su to nastavnici koji možda nisu dovoljno kvalifikovani za taj posao pa izbjegavaju predavanja posvećena gramatici, ili naša država koja nije uređena na najbolji način?

Istina je da se gramatici ne posvećuje dovoljno pažnje, a učenici i ne iskazuju želju da je uče, jer je, kako kažu, dosadna. Pa i ko bi danas učio gramatiku, kad je dostupno mnogo zanimljivijih stvari, poput interneta!
Sve to prati pojedinca i u daljem obrazovanju, pa na primjer, kod diplomskih radova studenata, profesori srpskoga jezika uočavaju mnoge, neki kažu, čak i neoprostive greške. Ono u čemu se najviše griješi svakako jeste u upotrebi glagola, glasovnim promjenama, zamjeni ''jata''.

Danas većina mladih ljudi formira svoj jezik čitajući žutu štampu, tabloide, raznorazne sajtove, a ne čitajući odgovarajuću literaturu. Lako i bez kritičke distance prihvataju ono što im se ''servira''. Mladi danas skoro i ne čitaju knjige, ne obogaćuju svoj vokabular i ne trude se da poboljšaju svoj način izražavanja. Mediji masovnog komuniciranja, umjesto da promovišu i artikulišu interese svih građana, postaju lovci na brojne senzacije, u potrazi su za trivijalnim informacijama, koje su prosto ''napad'' na ljudsku inteligenciju. Svakodnevno smo izloženi različitim medijskim sadržajima, čitamo, slušamo brojna ogrešenja o norme srpskog standardnog jezika.Nastupilo je doba u kome se svako može nazivati novinarom. Oni koji su zaposleni u medijima, često nisu dovoljno kvalifikovani za taj posao, niti su dovoljno pismeni, pa to dovodi do usvajanja onoga što nam se prezentuje preko sredstava informisanja. Mnogi mediji nemaju lektora, a tamo gdje ih ima, urednici vrlo često zanemaruju njihove riječi i rade onako kako oni misle da je ispravno.

Prilikom angažovanja novinara, više se ne vodi računa o njihovoj dikciji, artikulaciji, jezičkoj kulturi, sposobnostima..U medijima su zaposleni oni koji nemaju odgovarajuće obrazovanje, stručnost, elementarnu pismenost.
Prosto se zapitamo kako je moguće da u institucijama koje bi trebalo da doprinose obrazovanju, informisanosti, mogu biti osobe koje nisu podobne za bilo kakvo objašnjavanje, a ponajmanje ne za rad u medijima, koji je jako odgovoran posao. Opšte je poznato da ljudi dobijaju posao na televiziji ili radiju po principu rodbinskih veza, a ne na osnovu poznavanja jezika i sposobnosti. Sve to dovodi do mijenjanja našeg jezika i pisma u korist tuđih jezika. Iako su danas ćirilica i latinica dva ravnopravna pisma kod Srba, ipak je ćirilica suštinsko svojstvo našeg nacionalnog i vjerskog bića. Srbi su narod koji već hiljadu godina ima svoje ćirilično pismo. U cijeloj istoriji, podvrgavani su raznim pritiscima od strane velikih sila, sa ciljem da odustanu svoga pisma. I pored najsurovijih pritisaka kojima su bili izloženi, Srbi su čuvali, njegovali ćirilicu i prenosili je na svoje potomstvo. Danas skoro da i ne možemo vidjeti neki ćirilični natpis na ulicama. Ćirilica predstavlja nešto što je ''zastarjelo'', a latinica je ''moderna'', baš kao i upotreba stranih riječi. I na taj način, srpski narod postepeno gubi svoj identitet.

Ako ''Na mladima svijet ostaje'', šta nas očekuje u budućnosti? Za uništavanje jezika svi smo na neki način odgovorni, ne samo država i mediji. Ponašamo se neodgovorno prema svome jeziku i uopšte se ne trudimo da doprinesemo njegovom očuvanju, već potpadamo pod uticaj raznih kultura, prije svega američke. Ne uviđamo negativne strane procesa globalizacije, ne odnosimo se kritički prema raznim vrstama propagande, manipulacije našom sviješću. Kao da ne želimo da prihvatimo činjenicu da gubimo svoj jezik? Dopuštamo da nam drugi diktiraju norme, propisuju pravila, standarde, ne trudeći se da se odbranimo. ''Dokle god živi jezik, dokle ga ljubimo i poštujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo ga, umnožavamo i ukrašavamo, dotle živi narod: može se među sobom razumijevati i umno sjedinjavati; ne preliva se u drugi, ne propada.'' Vuk Stefanović Karadžić

Uticaj televizije i rijaliti programa

natasa25 — Mon, 24 Aug 2015 22:07:29 +0200

Televizija, kao jako moćan medij koji utiče na pojedinca i na društvo u cjelini, počela je biti sastavni dio naših života, čak i više nego što bi trebalo. Ona na svojevrstan način ''edukuje'' publiku kako da se ponaša, pruža nam obrasce ponašanja koji su prihvatljivi za 21.vijek, promoviše razne vrste poruka, predstavlja propagandno sredstvo, kako bi se uticalo na građane , koji lako i bez kritičke distance prihvataju ono što im se servira. Pojedinac postaje utopljen u masu, gdje je vrlo teško zadržati sopstvenu individualnost, a zahvaljujući novonastalim tehnologijama, otuđuje se od drugih, postaje ''čovjek mase''.

Dakle, tehnologija je sredstvo pomoću kojeg se na određeni način kontroliše društvo, predstavlja manipulaciju, a građani se pretvaraju u potrošače, stvara se zavisnost od elektronskih medija. Čak i uz postojanje mnogo vrsta tehnoloških sredstava, pitanje je koliko zaista mediji pružaju adekvatne informacije? Da li postojanje medija znači da smo mi više informisani, ili je samo riječ o nagomilavanju raznih sadržaja, koji nisu ni provjereni, a ni istiniti? Povećanje ponude informacija nikako ne znači i povećanje informisanosti.

U današnjem društvu, najjednostavnije rečeno, mediji predstavlju sredstvo za zabavu. Svakodnevno smo izloženi neprimjerenim sadržajima, stvarima koje nam ne dozvoljavaju da razmisljamo racionalno, postajemo usredsređeni na nebitne stvari. Građanima postaju dostupna djela tradicionalne kulture, ali se zbog specifičnog načina njihove prezentacije, sadržaj izjednačava sa šundom.
Ono što je vrlo popularno i što oslikava razmišljanje našeg društva, jesu rijalitiji poput Farme i Velikog brata. Da li takve vrste emisija zaista odražavaju sliku našeg društva, koje se, kako izgleda, nalazi u velikom nemoralu, odsustvu primarnih vrijednosti i bez imalo razuma? Činjenica je da takve vrste emisija obaraju rekorde gledanosti. Gledanje tog tipa programa, na odredjeni način predstavlja bijeg od stvarnosti našeg napaćenog naroda kojem je draže gledati kako se neko svađa, priča(ili čak samo sjedi i gleda u jednu tačku), nego razmišljati o bitnim egzistencijalnim pitanjima. Pažnja javnosti preusmjerava se sa važnih problema na nevažne.

Danas neće biti čudno ako neko počne da priča o tome šta je Ekrem izjavio, ko je novi ljubavni par na Farmi ili ne daj Boze, ko se posvađao! Najgore od svega je što se ljudi uživljavaju u taj šou, danonoćno razmišljaju o tome šta je ko rekao, uradio na toj Farmi. Ovo naše društvo, na prvi pogled ogrezlo u rijaliti smeću, podsvjesno traži svoje nove idole, heroje u tim programima. Rijaliti programi nisu suština ni korjen problema, oni su kanali komunikacije, kao i društvene mreže. Običan život ''goes online'' uz učešće cijelog svijeta. Nalazimo se u svijetu u kojem svako može postati zvijezda, nije dovoljno da budeš (ne daj Bože) intelektualac, dovoljno je da si nemoralan, da se skineš gola i da lijepo izgledaš. To je ono što svi vole da vide. Vizuelni doživljaj je primaran faktor (bar tako izgleda). Naše društvo je toliko izgubilo kompas i tako je duboko posrnulo, da je vrlo teško da se oslobodi i odupre svim negativnim sadržajima koji se plasiraju putem medija. Preko ovih programa, neprimjetno se usvaja određeni sistem vrijednosti, a djeci, koja su još uvijek u fazi formiranja svoje ličnosti, rijaliti neće donijeti ništa dobro. Tako da neće biti nimalo čudno ako vam kćerka jednog dana kaže: ''Mama, ja hoću da budem starleta.''

Da li će televizija i njeni sadržaji imati uticaja, individualna je stvar. Možemo prihvatiti ono što nam se nudi ili možemo zadržati svoje mišljenje, odbraniti se od negativnih uticaja, ne dozvoliti da to poremeti naš sistem vrijednosti i naš jedinstveni način razmišljanja. Ne znam za vas, al' ja sam ipak za ovu drugu opciju.

Romantika u modernom dobu

natasa25 — Mon, 24 Aug 2015 22:31:08 +0200

Nepobitna i neosporna činjenica je da ne prepoznajemo romantiku u značenju koje je nekada imala, poprimila je negativno značenje. Nestala su ona stara vremena kada je muški pol otvarao vrata pripadnicama nježnijeg pola, nestalo je ono vrijeme kada je muškarac nudio ruku za lakši izlazak iz kočije, kada je drage volje nudio kaput izabranici njegovog srca kada joj je hladno. Nekadašnje pjevanje ispod prozora i pisanje pisama, ophođenje sa ogromnim poštovanjem, prevaziđeno je.

Današnje kapitalističko i informatičko društvo prezasićeno informacijama, uskraćeno je za draži tajanstvenosti. Moderan čovjek usmjeren je na sebe, nemamo vremena za druge, a pogotovone za romantične postupke.

Da li je istina da je romantika nestala onoga dana kada su žene, umjesto iskrenih stihova i crvenih ruža, počele da se tope kada vide audi a6, kuću od 100 kvadrata i skupe poklone?

Percepcija romantike mijenjala se kroz istoriju.. Svima nam je kristalno jasno da je udvaranje u pravom smislu iščezlo. Niko ni za šta nema strpljenja, a ponajmanje za osvajanje na duže staze. Svako od nas ima svoje shvatanje romantike i postupanje u skladu s tim. Romantika nas danas asocira na nešto patetično, prevaziđeno, ono što je iščezlo i što ne posjeduje nikakvu vrijednost unutar svog ispoljavanja. Pa i kako bi imalo vrijednost kad je konstantno uništavaju besmislenim frazama, izjavama i neobjašnjivim postupcima. Šta je zamijenilo pisanje ljubavnih pisama? Svi već dobro znamo, pisanje na fejsbuku! Društvene mreže, poput fejsbuka, postale su najjače i najefektnije sredstvo djelovanja u savremenom dobu, ne samo kada je riječ o romantici. Danas svako ima priliku da analizira naše ponašanje, djelovanje, osjećanja, putem raznih izjava, statusa i linkova koje objavljujemo. I naravno, poznavaćemo interesovanja našeg potencijalnog partnera, i tako će onaj koji posmatra znati koju metodu da primjeni pri ostvarivanju određenih ciljeva.

Savremena tehnologija i otuđenje

natasa25 — Mon, 24 Aug 2015 22:38:52 +0200

Globalne elektronske mreže su omogućile milionima ljudi koji su međusobno udaljeni desetinama hiljada kilometara da na jednostavan i ekonomski isplativ način uspostave komunikaciju. Ali, istovremeno se stvorila jedna paradoksalna situacija – uporedo sa sve većim umrežavanjem i povezivanjem, ljudi su postali otuđeniji.

Jedna od najpopularnijih društvenih mreža današnjice je Fejsbuk. Bez obzira na to što nam Fejsbuk pruža korisne mogućnosti, njime se otuđenost povećava, jer stvara iluziju ljudske povezanosti.

Savremene informaciono-komunikacione tehnologije se od rudimentarnih tehničkih sredstava suštinski razlikuju po mogućnosti kreiranja virtuelnog svijeta koji ima sopstvenu logiku i težnju da zamjeni realno okruženje.Otuđenje čovjeka od čovjeka i čovjeka od samog sebe može biti posljedica lošeg korištenja interneta. To što mladi, ili dobar dio njih, više vremena provode za kompjuterom, internetom i društvenim mrežama nego u društvu porodice i prijatelja, znak je da su se našli na putu otuđenja, koji može voditi u tzv. cyber zavisnost. Tehnički način komuniciranja postao je kao neka vrsta mode, takmičenja i društvenog prestiža.

Prekomjerno korištenje Facebooka, odnosno komjutera, ostavlja vidne posljedice na razvoj “identiteta”. Osobe koje počinju gubiti kontakt s realnošću postepeno odbacuju životne probleme i tako stiču iluziju da je bolje živjeti u virtualnom nego u realnom svijetu. Kod njih se javlja tendencija da se realni svijet zamijeni fikcijom, javljaju se i problemi vezani za komunikaciju u realnom životu

Virtualnost stvara iluziju. S druge strane, iz dana u dan, sve veće je ugrožavanje ljudske privatnosti. To su opasnosti koje se kriju iza zamjene pravog druženja s prijateljima druženjem na društvenim mrežama s virtualnim prijateljima. Radi se o sveopštoj ugroženosti ljudske privatnosti. Pomoću današnje informatičke i komunikacijske tehnologije može se provjeravati svaka komunikacija, vršiti nadzor naših života. To se radi pomoću servisa kojim se svakodnevno koristimo. Iz dana u dan sve više se razvijaju programi za nadziranje čovjekove privatnosti. Bez puno muke mogu se prisluškivati mobitlni telefoni, može se ući u e-mail poštu, u kućne bežične sisteme. Današnje generacije s lakoćom otvaraju Facebook profile i svakodnevno usavršavaju ove sposobnosti. Na tim profilima razmjenjuju fotografije, informacije, pišu gdje su, s kim su i šta rade. U toj razmjeni mnogi zaboravljaju svoju privatnost. Tako svoju privatnost stavljaju na tacnu. Ako tome dodamo rad hakera, koji skoro svaku stvar mogu uspješno odgonetnuti, onda, faktički, privatnosti u današnjem svijetu skoro da više i nema. U opštoj poremećenosti vrijednosti i pravila, “biti na Fejsu” postao je svojevrsni kriterij normalnosti, a oni koji ne koriste ovu društvenu mrežu postali su “čudaci”.

Nove tehnologije i internet pružili su nam niz pogodnosti i donijeli nam mnoge olakšice u životu. Tehnologija širi iluziju da sama nudi odgovore na sva pitanja i rješenja za sve probleme. Umjesto da ljudi upravljaju tehnologijom, imamo obrnutu situaciju: tehnologija upravlja ljudima.
Pomoću klika na tastaturi kupujemo i prodajemo, učimo i studiramo, oglašavamo i predstavljamo, prikazujemo poslovni i privatni život; umjesto djece, na krilu držimo laptop, odmaramo se s laptopom i mobilnim telefonom, pohvaljujemo sami sebe i kritikujemo druge, zaljubljujemo se, postajemo moralni i humani. Komunikacija sa mašinom postaje važnija od one s ljudima.

Autentičnu komunikaciju, “licem u lice”, komunikaciju pogledom, gestom, šutnjom, ponašanjem uopšte, ne mogu nadomjestiti Fejbuk i druga virtualna ćaskanja. Dakle, savremeni način života otuđuje ljude, a Internet i druge moderne tehnologije sastavni su dio tog načina života.

(Ne)perspektiva u bosansko-hercegovačkom društvu

natasa25 — Mon, 24 Aug 2015 22:44:27 +0200

Visoka stopa nezaposlenosti, loša ekonomska situacija, migracija stanovništva, svakako predstavljaju osobine naše države koja je odavno u stagnaciji. Kada prosječan građanin čuje za BiH, odmah pomisli na ono uređenje u kojem niko ne može ostvariti istinski potencijal, u kome nosioci političke i ekonomske vlasti zloupotrebljavaju svoju moć zbog realizacije sopstvenih ciljeva. Društvo u kojem živimo utemeljeno je na taj način da se unapređuju interesi ekonomski vladajuće klase, a zanemaruju interesi naroda.

Iz godine u godinu, uvjeravaju nas da će biti bolje, obećavaju prosperitet društva, veću zaposlenost, ali svi već dobro znamo da su to samo govori koji se koriste u predizbornim kampanjama, sa ciljem da se održe na vlasti i da prikupe što više profita. Svjedoci smo brojnih sporova oko ideologija, sukoba političkih stranaka, koje se međusobno bore i koegzistiraju, konkurišu.. Taj sukob i borba za vlast kao da predstavljaju primarni interes političara, a ne angažovanje radi ostvarenja boljeg života. Dok su građani u antičkom polisu živjeli za politiku, danasnji političari žive od politike.

Svjedoci smo brojnih talenata, obrazovanih ljudi nevjerovatnih sposobnosti koji su i dalje na birou. Iz godine u godine čekaju posao koji će im obezbjediti egzistenciju i normalan zivot. Nasuprot tome, sve je više onih koji dobijaju posao po principu rodbinskih veza. Sve se više prosiruje uvjerenje da ćemo, samo uz pomoć odredjene ''veze'' uspjeti da se zaposlimo. Zapošljavanje na osnovu ''veza'', demotiviše sve nas koji se školujemo da bismo postigli nesto u životu, izaziva ogorčenje, revanšizam, revolt kod svih nas koji se trudimo da stvorimo sebi bolji život. Veliki pesimizam je prisutan kod mladih ljudi, a to i ne bi trebalo da nas cudi, jer bismo svakako trebali uzeti u obzir negativnu ekonomsku i političku situaciju koja nas okružuje.To izaziva nesigurnost u realizaciju sopstvenih ciljeva, nedostatak želje za promjenu, angažovanost..

Naravno, postoje i pozitivni primjeri ostvarenja ciljeva, uspjeha. Prethodni rat iz 90-ih ostavio je velike posljedice po građane Bosne i Hercegovine, kako u privrednom, tako i u duhovnom smislu. Svjedoci smo brojnih nepravdi koje zahvataju naše čitavo područje, mnogih malverzacija na samom vrhu civilne vlasti, svjedoci smo unapređivanja interesa, licne imovine onih koji su na vlasti, a zanemarivanja mladih ljudi slijedeci lične ciljeve. U ovom društvu u kojem borba za vlast predstavlja kljucni faktor opstanka i lijepog zivota, mladima i nije pruzen veliki izbor. Vladajuce elite, mocnici na vrhu politicke vlasti zapravo slijede vlastite interese ne trudeci se da doprinesu rastu ekonomskog standarda, vecem zaposlenju, privrednom rastu, vec se trude da se sto vise bogate i da manipulisu narodom koji im je dao mandat.

U ovom drustvu, prosto smo sputani da izrazimo vlastito misljenje, jer kod nas nije dozvoljeno da se misli drugacije od onog kako drzava nalaže. Da li ce ikada doci do spoja humanisticke ideje i efikasne realizacije, svi se mi pitamo? Da li ce doci ono vrijeme kada ce mladi, koji su buducnost ove zemlje, imati priliku da slobodno iskazuju svoje znanje i sposobnosti i da doprinesu prosperitetu drustva?