<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Depresija i strah od neuspeha</title>
  <link>http://problemi.blog.rs/blog/problemi</link>
  <description>&lt;p&gt;Ovaj blog je za sve one koji imaju,neki strah,ako su bili u depresiji ili jednostavno ako imate potrebu da kazet svoj problem,blog je za sve tinejdžere.&lt;br /&gt;
 Nudim neke savete i delim svoja iskustva sa ostalim.&lt;/p&gt;
</description>
 </channel>
    <item>
   <title>Strah</title>
   <description>&lt;p&gt;Mislim da smo svi prosli i da jos uvek imamo neki strah,koji nas uvek koči i sprečava da pokažemo &amp;scaron;ta znamo ili umemo. Iskreno govoreci ja sam jako pla&amp;scaron;ljiva,brinem &amp;scaron;ta će ko reći o meni,svaki put kad ne&amp;scaron;to uradim,uvek se preispitujem da li sam dobro uradili ne&amp;scaron;to. Ja već 10 godina treniram odbojku,i svaki put kada dođe utakmica ja se nekako upla&amp;scaron;im,ne znam za&amp;scaron;to,valjda zato &amp;scaron;to ne želim da izneverim svoje saigrače i sve ostale koji gledaju utakmicu. Taj se strah nekako posle odrazio na ceo moj život i svaki put se brinem jer se bojim neuspeha,pa sam bila jedno vreme u jako velikoj depresiji,nisam bila u stanju da radim bilo &amp;scaron;ta,oti&amp;scaron;la bih na trening ali ko da nisam tamo,kod kuće ko da sam duh,nisam ni sa kim pričala &lt;img src=&quot;http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-frown.gif&quot; border=&quot;0&quot; alt=&quot;Frown&quot; title=&quot;Frown&quot; /&gt;. To je trajalo jedno 2 meseca i onda mi je jedna rugarica koja mi je postala sada najbolja pomogla da prevaziđem to. Prvo sto mi je rekla jeste bilo da je normalno gre&amp;scaron;iti i sumnjati u sebe,ali da je najvažnija stvar izboriti se sa tim i krenuti dalje. Ako se pitate kako sam to uradila,nećete verovati bilo je lako,ali je trebalo vremena naravno,nije se moglo preko noći. Prvo &amp;scaron;to sam radila jeste ako me je mučilo ne&amp;scaron;to uvek sam je zvala i razgovarale o tome i zajedno bi na&amp;scaron;le re&amp;scaron;enje,ali ono najvažnije jeste da sve to počinje od mene tj. nas. Filmovi su mi dosta pomogli,jer svaki koji sam gledala imao je poruku kao i muzika imam dve vrste muzike ona koja mi pomaže da se fokusiram i skoncentri&amp;scaron;em i ona druga kad imam problem malo bi slu&amp;scaron;ala tu vrstu i posle bi mi bilo bolje jer sve to izbacim iz sebe.. Posle sam shvatila da je normalno pla&amp;scaron;iti se i imati strah ali da je isto tako vazno da se i izborimo sa tim strahom,jer vađno je suočiti se sa strahovima i oni će nestati.Sad kad je to sve pro&amp;scaron;lo ta depresija i strah. Zahvalna sam drugarici jer me je u potpunosti shvatila,prihvatila takvu kakva jesam i &amp;scaron;to mi je pomogla da prevaziđem to. I danas na utakmicama kad mi ne ide uvek bi mi pri&amp;scaron;la i rekla da ja to mogu i da verujem u sebe da je to dovoljno,jer ponekad svima nama je potrebno da nas neko pogura i uputi na pravi put,a sve ostalo dolazi i počinje od nas.&lt;img src=&quot;http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-smile.gif&quot; border=&quot;0&quot; alt=&quot;Smile&quot; title=&quot;Smile&quot; /&gt; &lt;/p&gt;</description>
   <link>http://problemi.blog.rs/blog/problemi/generalna/2015/09/25/strah</link>
      <pubDate>, 25  2015 13:18:09 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://problemi.blog.rs/blog/problemi/generalna/2015/09/25/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 25  2015 13:11:57 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

