<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>TheGarret</title>
  <link>http://thegarret11.blog.rs/blog/thegarret11</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>JUST FOR MY LOVE.</title>
   <description>&lt;p&gt;Oti&amp;scaron;ao si, pre dva meseca, meni si čini kao da je od tad pro&amp;scaron;lo već 5 godina. Već dva meseca nisi sa mnom, ne može&amp;scaron; da zamisli&amp;scaron; koliko me srce boli. Najgore je kad izgubi&amp;scaron; nekog koga voli&amp;scaron;, jer tada izgubi&amp;scaron; volju za životom. Ljudi kažu da bol vremenom nestaje, ali to je najveća laž, bol je prisutan jo&amp;scaron; uvek, bol je znak da si jo&amp;scaron; uvek živ, ali nauči&amp;scaron; da živi&amp;scaron; sa tim bolom, poku&amp;scaron;ava&amp;scaron; da ga ugasi&amp;scaron; u sebi, ali nije to kao cigareta, da uga&amp;scaron;i&amp;scaron; i sve zaboravi&amp;scaron;, ne... Pitam se koliko ljudi je ostao u sećanju? &amp;nbsp;Ko te je sve zaboravio? Da li se neko seća tebe? Tvoj osmeha, zagrljaja, tvoj način maženja, tvoje reči, kako mirno i tiho &amp;scaron;apuće&amp;scaron;. Boli, jo&amp;scaron; uvek, svaki dan bez tebe. Žalosno je, da su te ljudi zaboravili, ne znaju kome si značio, &amp;scaron;ta si uradio, i ko se pre svega bio, da si se pretvorio u pra&amp;scaron;inu koja je odletela daleko.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Momories never die.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://thegarret11.blog.rs/blog/thegarret11/generalna/2016/02/12/just-for-my-love.</link>
      <pubDate>, 12  2016 10:20:44 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Nešto o životu</title>
   <description>Već kao mala, trebala sam da se suočim sa surovom realno&amp;scaron;ću. Iako sam znala kakav će mi život biti. Snovi su davno propali, kao da ih je ki&amp;scaron;a isprava, moje ciljeve je oduvao vetar, moje uspehe je spržilo sunce, a ostao je prazan hladni kutak u mome srcu. Nikad nisam bila od onih najlep&amp;scaron;ih, iskreno, rođena sam bez talenta, ili imam talenat da sve uni&amp;scaron;tim. Ponekad mi je žao, propalih prilika pisanja, ali nisam ja kriva, samo sam sebi u&amp;scaron;tedila tu bol. Kao &amp;scaron;to i znamo, skoro za sve postoji lek, ali ne postoji ni&amp;scaron;ta protiv ranjene du&amp;scaron;e. Nekad sam mislila, da sve polazi vremenom, ali to je najveća laž, bol je jo&amp;scaron; uvek tu, ali nekad mora&amp;scaron; da gasi&amp;scaron; taj bol u sebi. U životu mora&amp;scaron; a računa&amp;scaron; samo na sebe, jer niko drugi neće ti pomoći, pusti ih, nek ti se smeju, s vremenom na vreme će sve doći na svoje.&amp;nbsp;&lt;img src=&quot;http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-tongue-out.gif&quot; border=&quot;0&quot; alt=&quot;Tongue out&quot; title=&quot;Tongue out&quot; /&gt;</description>
   <link>http://thegarret11.blog.rs/blog/thegarret11/generalna/2016/02/10/nesto-o-zivotu</link>
      <pubDate>, 10  2016 17:16:36 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

