Isidora Duncan

Matematika!

isidorasergej — Sat, 08 Apr 2017 21:37:26 +0200

Šta je to matematika? Dijete će reći:"Matematika je sabiranje brojeva.", pubertetlija će reći: "Matematika je najgluplji predmet što postoji, šta će meni sinus i kosinus.", a student matematike će reći:"Matematika je svuda oko nas, ona... bla bla" - tako nešto ste očekivali, ali ne, student matematike će vam reći:"Matematika je divna, dok ne upišete taj fakultet." Zašto?

Vrlo jednostavan odgovor je ZATO. Ali potrudiću se da objasnim. Upišete fakultet, oduvate na prijemnom, dođete puni želje za znanjem,a onda upoznate asistente. Gomila iskompleksianih ljudi, koji nisu zadovoljni sopstvenim životima. Više od polovine tih asistenata je bez burme na ruci, što je meni sasvim razumljivo. U svima vama vide prijetnju, jer bi baš Vi mogli da budete taj dobar student koji će imati mogućnost da postane asistent ili profesor. Konsultacije na mom fakultetu ne postoje. Naravno, ima par izuzetaka, ali te kosultacije se svedu na slijedeće: "Aaa, pa kolega, ne mogu ja da Vam radim zadatak, morate sami."
Profesori su divni, ali ne možete do njih doći dok ne prođete kraj asistenata. Voljela bih da neko vidi ovaj članak i da ga objavi u noviine i da napokon ljudi znaju zašto je taj FAKULTET toliko težak.
Da vas utješim za kraj, može se završiti, samo morate imati debele živce(novčanik). <3

Želim da se nasmiješ!

isidorasergej — Thu, 04 Aug 2016 18:25:51 +0200

Živim u malom gradu, u kom svako svakog zna. Znate ono:"A to je praunuk od pokojne babe Živke, što je bila žena pokojnom Radi, što joj sin radi tamo, a ćerka se rastala dva puta već i ima jedno vanbračno dijete isl... "

Ja sam kao i svi drugi zanimljiva tema, svi žele biti upućeni u moj ljubavni život. S kim je Isidora? Da li je još uvijek sa onim mali što je volio malo više popiti ili je sad sa nekim drugim? Zamislite sad ovo. Ja sam sa momkom 3 godine mlađim od sebe. Ja imam 20 on 17. :O
Ono što me u svemu tome boli, je činjenica da narod voli da priča svašta samo da bi povrijedio nekog ili uništio nekome njegovu sreću. Niko nije rekao:"Jao, vidi ih kako su nasmijani i kako se dobro slažu." Već samo spominju kako sam ja "NISKO PALA"

To što neko ima 17 godine, ne znači da je dijete. On je mnogo zreliji, nego mnogi momci koje ja poznaje, a koji su stariji od njega, a druga stvar, ŠTA TEBE BRIGA!!!!
MOJ ŽIVOT, MOJA STVAR! .l.

Znakovi pored puta!

isidorasergej — Tue, 28 Jun 2016 19:14:35 +0200

Prije dvije godine, sveštenik mi je na sahrani ... rekao: "Draga moja, pitaš se, kako i zašto se to desilo tako iznenada. Vjeruj meni, znakovi su tu, samo ih mi ne primjećujemo. Zamisli, kako bi svijet izgledao kad bi svi znali prepoznati znakove koji su nam namjenjeni. Kad bi mogli svi da izbjegnu predstojeću smrt ili slomljeno srce ili loš brak ili izgubljeno povjerenje...Kakvi ljudi bi mi danas bili?"
Još uvijek često razmišljam o tome. Jedno vrijeme sam se trudila da obraćam pažnju na sve oko sebe. Moram da priznam, dešavale su se neke vrlo čarobne stvari, a opet možda je sve to u mojoj glavi. Mogu sad da izađem iz stana, prošetam ulicom, ugledam lika što nosi majicu Riblje Čorbe i kažem sebi:"To je znak, ja moram da idem na njihov koncert sledeće sedmice." Svako može taj "znak" da protumači na svoj način.
Stavite u sobu jednog pesimistu i optimistu i postavite im obična pitanja. Zašto je trava zelena? Zašto muškarac voli ženu? ... Odgovori će se uveliko razlikovati...
Moje pitanje Vama jeste:"Da li vjerujete da mi sami krojimo svoju sudbinu u potpunosti, ili smo mi samo glumci, koji čitaju davno napisan tekst?"

Pokretač svega!

isidorasergej — Sun, 12 Jun 2016 23:57:01 +0200

Često se zapitam, šta je ono što me pokreće. Šta me to gura napred,a ponekad čak i nazad u prošlost? To je muzika.

Kakav bi to svijet bio da ne postoji muzika? Bio bi mračan, tužan i pun nezadovoljnih i nesretnih ljudi. Sjetite se sada jednog momenta kad ste pjevali, plesali ili samo slušali muziku i tako otplovili u neku drugu dimenziju. Ja sviram violinu i klavir, to je ono što sam ja. To je moja duša, tim jezikom ja pričam.
Izlazim u grad, u diskoteke gdje i moji prijatelji, ali ja kad izađem ja plešem. Ja slušam tu muziku, ne obraćam pažnju ni na šta drugo, moje noge se kreću, moje tijelo prati ritam muzike, ja letim.
Mnogi će pomisliti:"Muzika je ta koja me i rasplače." Istina, rasplakala je i mene mnogo puta, ali to je čovjek, on mora da plače. Nije prirodno držati svoje suze i svoja osjećanja sakrivene, suze nam pomažu da nastavimo dalje. Svaka rijeka će jednom da presuši.
Ne znam da li ste gledali film "High Strung", ja sam oduševljena muzikom. Moj savjet, ako želite da pobjegnete negdje, u neki drugi svijet ili samo da uživate u muzici onda ukucajte ovaj link: https://www.youtube.com/watch?v=7rMxbZP6SyU

Kraj.

isidorasergej — Sat, 21 May 2016 23:06:44 +0200

Odlučila sam da odustanem. Mnogi će reći da sam kukavica, neće moći da shvate zašto. Ja sam uvijek vjerovala da su osobe, koje odustaju, slabići i u većini slučajeva glupi ljudi. Ja, bar mi tako drugi kažu, nisam glupa, a definitivno nisam slabić. izborila sam se sa mnogo čim u životu. Odustati,to je nekad najbolje rješenje.

Ja ne volim svoj fakultet. Ne uživam u onome što radim. Ne dajem sve od sebe, nisam najbolja već sam prosjek. Razlog tome je moja nezainteresovanost. Kad nešto ne volimo, ne možemo u tome biti vrlo dobri. Moj problem je bio što nisam znala šta volim, a ne znam ni sad. Odlučila sam da sebi dam vrijeme da razmislim, prvi put ću priuštiti svom mozgu i duši da se odmore i usklade.
Mnogi će se razočarati, to znam. Ali nije me više briga. Želim da mislim na sebe, na svoje zdravlje i svoju sreću. Odlazim negdje sama, ako je moguće negdje na more, idem da radim i da se snalazim sama. Odlazim u novu pustolovinu. Fakultet uvijek mogu da upišem i da ga završim. Matematika jeste teška, ali nije nemoguća.

Rasizam!

isidorasergej — Wed, 18 May 2016 00:19:04 +0200

Sinoć sam gledala film "The help" - Pomoć. Ako ste gledali i vi, znate o čemu se radi. Ja ne znam za vas, ali ja sam plakala kao malo dijete. Priča je vezana za period kad su crnci još uvijek bili "robovi". Žene su bile dadilje, pomoćnice u kuhinji, a muškarci su se bavili zanatima. Film me natjerao da poslije satima surfam po internetu tražeći informacije o njihovim životima. Naišla sam na mnoge strahote i ne mogu da se ne zapitam: "Kako čovjek može da povrijedi drugog čovjeka samo zato što nisu iste boje kože.". Ali nažalost rasizma još uvijek ima. Danas nije problem samo boja kože već i ono što nosiš, te miris parfema, te marke vaših patika, vaša frizura, vaš telefon.... Sve je to rasizam. Otkud nekom pravo da podcjenjuje ljude, samo zato što ne izgledaju kao lutke sa naslovne strane?

Pročitala sam jako zanimljiv monolog jednog crnaca u kom on govori o rasizmu. On kaže ( ne mogu da se sjetim tačno svake riječi) : "Rasizam će da postoji dok god bijela boja predstavlja dobrotu, nevinost i čistotu, a crna boja smrt, ružnoću i tugu. Rasizam će da postoji dok god se na vjenčanjnu nosi bijela haljina, a na sahrani crna. Ali mene neće biti briga sve dok ja svoju crnu guzicu brišem bijelim papirom."

Ukrajina!

isidorasergej — Mon, 16 May 2016 00:18:57 +0200

Upravo slušam pobjedničku pjesmu EVROVIZIJE, jer sam naišla na članak o toj pjesmi i politici. Pročitah ga do kraja. Članak kaže da se politika umješala i u EVROVIZIJU. Ups, ali mislim da se to desilo mnogo pije ove pobjede. Zar nije bila politika sama pobjeda Končite. Ali opet ne mogu da kažem da ovo nisu dve izuzetno dobre pjesme. Nalazim se u dilemi. DA li je ova pobjeda stvar politike ili je to zaista bilo najbolje izvođenje?
Ah, politiko, ideš mi na živce. Gdje god se okrenem tebe srećem, ti si neprijatelj svakog čovjeka, a svi znamo da neprijatelje treba držati blizu. Bar su nas tako učili. Poželim pobjeći od tebe, ali gdje da odem, a da te ne sretnem? Da li postoji takvo mjesto?
Umorila si me politiko, a još sam dijete. Pusti me da slušam i gledam šta želim, ne nameći mi ljude,stranke i dešavanja koja ne želim.
Jamala, ne želim da znam o čemu si pjevala, ne želim da mislim o tome dok slušam tvoju pjesmu. Divna si pjevačica, dobar izvođač i tvoja pjesma u meni budi emocije.

Motivacija.

isidorasergej — Tue, 19 Apr 2016 23:43:18 +0200

Prvi put u životu, imala sam priliku da slušam Nika Vujičića. Kupila sam kartu jer moja prijateljica nije imala s kim da ide, pa sam se smilovala. Čula sam za njega, znala sam ko je on. Ali mislila sam,da ne mogu na mene da utiču riječi nekog stranca. Nikad do sada i nisu. Sjedila sam 10ak metara udaljena od bine, i slušala. To su bile sve rečenice koje sam ja već čula mnogo put. Stvari koje i sama znam. Znam da ne radim nešto kako treba, znam da ne smijem da odustajem lako... isl..
Ali nije bila stvar u tome šta je rečeno, čak ni ti na koji način je to rečeno, već ko te riječi izgovara. To je činjenica koja je mene prodrmala.Jer:"Ko sam ja, da mislim da sam nesrećna i baksuz i razočarenje i neuspjeh, da mislim da ne mogu!" Jer ako taj,naizgled,mali čovjek može da postigne tako mnogo, onda mogu i ja. Zato hvala ti Nik,hvala ti od srca. Ti si jedan odnajvećih ljudi koje znam!

Ništa prije braka!!

isidorasergej — Thu, 07 Apr 2016 23:49:12 +0200

Sjećam se svog ulaska u pubertet, imala sam možda 12ak godina. Bila sam uvijek nervozna, nove bubuljice su nicale svakog sata, galamila sam po kući, bila sam anoreksicna, narasla sam 10ak cm za manje od godinu. Bila sam kao štapić. Naravno već sa nekih 15 godina, morala sam da slušam jedan od mnogih maminih govora. Ovaj je bio o seksu. Rekla mi je sve o zaštiti, o samom odnosu, i kako je bolje da se u te vode ne ulazi jako mlad. Ali nikad mi niko nije rekao: "Moraš da se čuvaš do braka!". Ja sam uvijek mislila da je to moralo tako da bude u prošlosti, takvi su bili običaji isl...
Upoznala sam jednu divnu djevojku na faxu, družimo se već mjesecima. Prije par dana, došli smo na temu: seks. Ja sam otvoreno pričala o tome, imala sam 18 i po godina kad sam prvi put spavala sa momkom, bilo je .... isl.
Onda sam čekala da ona kaže svoja iskustva, međutim doživjela sam šok. Rekla mi je: "Ja se nikad nisam ni poljubila, ja čekam onog pravog, čekam brak." Ja nisam mogla da vjerujem. Nije stvar u tome da sam pomislila, kako je ona staromodna ili nešto tako, već KAKO MOŽEŠ?
Kako možeš da riskiraš da čitav život budeš sa čovjekom koji možda uopšte nije dobar u tim stvarim, a druga stvar čak i da je najbolji, kako ćeš ti to da znaš, kad nemaš s čim da uporediš.
Ne mogu, a da se ne zapitam: "Da li, bez obzira na svu tehnologiju i sav uticaj medija,koji više ništa ne cenzurišu, pojedini još uvijek mogu da zadrže požudu i radoznalost u sebi i čekaju na brak?" Izgleda da žene mogu. A muškarci?

Stjuardesa :)

isidorasergej — Mon, 04 Apr 2016 23:45:47 +0200

Danima razmišljam, koji je posao idealan za mene? Nastavnica matematike - puno slobodnog vremena, puno djece, mnogo stresa, mala plata, kratko radno vrijeme...
Radnica u nekoj banci - dosta dobra plata, solidno radno vrijeme, dosta stresa i nervoze, šef koji svakodnevno zvoca...
Konobarica- jako zanimljiv posao za mladu osobu ako se radi o nekom "boljem" kafiću, mnogo zabave i druženje, slaba plata ali može biti dobar bakšiš, malo slobodnog vremena ...
Asistent na faxu - mnogo učenja, konstantno vježbanje i konstantan rad, dosta slobodnog vremena, mala plata, mnogo bačenih živaca...
A onda mi je sinula ideja: STJUARDESA - mogu da putujem bilo gdje, solidna plata,malo slobodnog vremena ali pruža mnoge opcije. Mogu da putujem, da obilazim gradove, o kojima sanjam od malih nogu. Mogu da upoznam ljude širom svijeta, njihove kulture, jezike i običaje. Naravno, ne bih željela da radim to čitav život, ali neke 3-5godina. Zašto da ne?
Mnogi su mi rekli:"Ženoo, zar ti studiraš matematiku da bi bila stjuardesa?" isl. Ne, naravno da ne, studiram matematiku jer želim imati neku sigurnost. Ali definitivno ne želim da se bavim matematikom čitav život, ooo ne, to bi bio za mene tmuran, sumoran i dosadan život. Život brojeva, teorema i aksioma. Ako neko zna nešto o poslu stjuardese, molim Vas da mi napišete u komentar. Hvala