Imaginarni prijatelj

Imaginarni prijatelji, odnosno izmišljeni prijatelji koji „žive“ u dječjoj mašti, do nedavno su prikazivani u negativnom svjetlu, zbog čega su se roditelji pribojavali da njihovo dijete nije društveno, da ima problema sa komunikacijom ili samopoštovanjem.

Novija istraživanja zapravo pokazuju suprotno. Djeca koja su u svojom mašti stvorila imaginarnog prijatelja zapravo imaju visoku razinu kreativnosti, bogatiji rječnik i bolju interakciju sa vršnjacima. Dokazano je da djeca koja imaju izmišljenog prijatelja nisu ni malo društveno ugrožena ili izolirana, već upravo suprotno. Imaginarni prijatelji pomažu djeci da izraze svoju kreativnost, te da se bolje nose sa emocionalnim situacijama.

Izmišljeni prijatelj zapravo pomaže djetetu da razvije emocionalnu inteligenciju, jer pruža siguran način za djecu da kreativno testiraju svoje emocionalno vođene postupke u različitim scenarijima koji se temelje na pukoj fantaziji, bez ozbiljnih i štetnih posljedica.

Prema do sada urađenim istraživanja, oko 60% djece ima imaginarnog prijatelja. Gotovo u pravilu, izmišljeni prijatelj je istog spola kao i dijete. Djeca koja imaju imaginarnog prijatelja su obično:

- stara između tri i devet godina,
- vjerovatnije djevojčice nego dječaci, kada se radi o predškolskom uzrastu,
- i dječaci i djevojčice podjednako, kada se radi o školskom uzrastu,
- prvorođeni ili jedinci,
- veoma kreativni.

Za roditelja, spoznaja da dijete ima imaginarnog prijatelja može biti zbunjujuća. Mnogi će pomisliti da ne provode dovoljno vremena sa djetetom ili da negdje griješe u odgoju. Slobodno odbacite svaku sumnju da nešto nije u redu i opustite se. Najbolje je jednostavno prihvatiti ovu maštariju bez zabrinutosti.

Vaše dijete kroz imaginarnog prijatelja izražava svoju kreativnost. Izmišljeni prijatelj ne mora biti dijete, to može biti medo, zmaj ili neki drugi lik koji čini da se vaše dijete osjeća ugodnije u određenim situacijama. Bez obzira na uzrast, vjerovali ili ne, i djeca imaju tajne koje ponekad ne žele podijeliti sa roditeljima. Mnogo ih je lakše reći – izmišljenom prijatelju. Posmatrajte svoje dijete: ako za nezgodu koju je skrivio/la krivi imaginarnog prijatelja, to znači da je svjesno svoje krivice, ali nije spremno da preuzme odgovornost. Mnogo možemo naučiti o svojoj djeci prateći njihov „odnos“ sa izmišljenim prijateljem.

Roditelji ponekad nisu sigurni kako da se ponašaju u takvoj situaciji ili koji stav da zauzmu prema izmišljenom drugaru. Evo nekoliko savjeta:

Uključite dijete u predškolske grupe ili ga upišite u vrtić. Važno je da izmišljeni prijatelj ne bude i jedini, te da dijete bude u redovnoj interakciji sa drugom djecom.

Ne opovrgavajte postojanje izmišljenog prijatelja i nikada nemojte reći da on ne postoji. Saslušajte dijete kada vam ga opisuje, pitajte ga koje osobine mu se dopadaju, a koje ne.

Ne dozvolite da dijete krivi izmišljenog prijatelja za svoje greške ili nezgode. Blago insistirajte na djetetovoj odgovornosti, bez izuzetka.

Znajte da većina djece preraste imaginarnog prijatelja do dobi od oko osam ili devet godina (ako ne i ranije). Stoga, shvatite ovu maštariju kao izraz kreativnosti i faze emocionalnog sazrijevanja djeteta. To ne znači da treba ići u krajnost i postaviti tanjur sa ručkom za izmišljenog druga. Umjesto toga, pustite dijete da samo odluči kada će se izmišljeni prijatelj pojaviti i kada će zauvijek otići, a vi budite aktivni posmatrač. Iznenadit ćete se koliko možete otkriti o djetetu kroz njegovo druženje sa imaginarnim prijateljem.

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.

Srećno dijete

Imaginarni prijatelj

Čestitamo