Akademija Islama

Skola islama

studentislama — Fri, 14 Nov 2025 16:04:06 +0100

Presli smo na link:

https://skolaislama.blogger.ba/

SIRA – (1. dio) – bilješke sa predavanja – (prvi stepen)

studentislama — Fri, 14 Nov 2025 03:02:20 +0100

Sira dolazi od riječi sare, jesiru, sejren, što znači putovati, kretati se, ići stopama kojima je neko već prošao. Učeći siru, mi, ustvari, idemo stopama kojima je kročio poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Termin sira u našem jeziku koristi se isključivo za životopis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kroz njegov životopis učimo o najboljem uzoru koji je čovječanstvo ikada imalo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdivniji i najbolji uzor, pa nam je upravo zbog toga naređeno da ga uzmemo kao uzora: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.”(El-Ahzab, 21)

Razumijevanjem sire bolje razumijemo Kurʼan, a to nam omogućava da ispravno postupamo i radimo po njemu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života kurʼanske poruke predočio u praktične životne lekcije, pa je zbog toga i kazano da je Kurʼan bio njegov moral, odnosnonorma ponašanja.

Učenjem sire upoznajemo najbolju generaciju koja je ikada živjela – generaciju ashaba.

ovdje ćemo izdvojiti samo neke vrijedne čitanja:

Čovjek kojeg treba voljeti Ebu Bekra el-Džezairija

Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: Prikaz i analiza događaja Alija Muhammeda es-Sallabija

Zapečaćeni džennetski napitak Safijjurrahmana el-Mubarekfurija

TEFSIR – (1. dio) – bilješke sa predavanja – (prvi stepen)

studentislama — Fri, 14 Nov 2025 00:16:23 +0100

Značenje riječi tefsir

Riječ tefsir znači objašnjenje i tumačenje. Izvedena je od riječi el-fesru, koja znači objelodaniti i otkriti.

Definicija tefsira u šerijatskoj terminologiji

U šerijatskoj terminologiji tefsir je tumačenje Allahovog govora. Prema drugoj definiciji, to je nauka pomoću koje se razumijeva i pojašnjava značenje te izvode propisi i mudrosti iz Allahove knjige.

Drugi naziv za tefsir je te’vil. Izveden je iz arapske riječi el-evl, koja znači vraćanje, povratak.

Izvori tefsirske nauke

Tefsir se zasniva na više naučnih oblasti:

1. Kur’an

2. Sunnet

3. Predanja ashaba, radijallahu anhum

4. Arapski jezik, nahv i sarf

5. Retorička nauka bejan

6. Usulul-fikh

7. Kiraeti

8. Povodi objave

9. Nasih i mensuh, derogacija

Nastanak tefsira kao nauke

Tefsir je kao nauka prošao kroz pet faza:

1. Tefsir Kur’ana Kur’anom

2. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, tefsir

3. Tefsir ashaba, radijallahu anhum

4. Tefsir tabina, druge generacije muslimana

5. Tefsir uleme, islamskih učenjaka

Neki od njih su:

1. Muhammed ibn Džerir et-Taberi

2. Husejn ibn Mesud Begavi

4. Ibn Ebi Hatim

5. Ismail ibn Omer ibn Kesir

6. Dželaludin ibn Ebu Bekr Sujuti

7. Muhammed ibn Ali Ševkani

ISLAMSKI ODGOJ (1. dio) – bilješke sa predavanja – (prvi stepen)

studentislama — Wed, 12 Nov 2025 21:07:12 +0100

Hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podsjeća nas na odgovornost prema svima: “Zaista, tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, i tvoje tijelo ima pravo kod tebe, i tvoja porodica ima pravo kod tebe. Zato, svakome daj njegovo pravo.” (Buhari)

Ahlak: Islamski odgoj u skladu s principima islamskog morala i ćudoređa.

Edeb (ponašanje): Odnosi se na svakodnevno ponašanje, kao što su pravila lijepog ponašanja za stolom, bonton u govoru i ophođenju s drugim ljudima.

. Ukoliko bi osoba ispunjavala obaveze u ibadetu, ali na štetu lijepog ponašanja, ne možemo reći da je njeno vjerovanje potpuno. Ili, s druge strane, ukoliko bi pretjerano naglašavala lijepo ponašanje, smatrajući da je ponašanje najbitnije, a zanemarivala ibadete i pokazivala određene nedostatke u njihovu izvršavanju, ni to nije ono što Allah Uzvišeni traži od vjernika.

Međutim, muslimanu je važno i potrebno da razumije da je sastavni dio vjere i ponašanje i ahlak. Ahlak muslimana i muslimanki u neraskidivoj je vezi s njihovim imanom.

Kada je Allah Uzvišeni poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poslao je i posljednju objavu koja je potpuna, jer obuhvata i aspekte ibadeta i međuljudskih odnosa. Jedno bez drugoga je nepotpuno.

Prvi dio, koji obuhvata većinu Kur’ana, jest govor u kojem Allah Uzvišeni govori o Sebi, Svojim lijepim imenima i savršenim svojstvima. Allah Uzvišeni se predstavlja ljudima, opisujući Svoju moć i načine stvaranja svijeta: Sunca, zvijezda, Mjeseca, dženneta, džehennema, meleka, džina itd., uključujući i proces stvaranja čovjeka. Također govori o Svojim djelima i moći, ne uvijek direktnim spominjanjem imena i svojstava, već indirektno, kako bi nam ukazao na Svoje neograničene moći i milost i na sve ono što je stavio na raspolaganje čovjeku radi ispunjenja svrhe postojanja.

Drugi dio, po veličini sadržaja, jeste govor o poslanicima i historiji. Kur’an nas podsjeća na događaje iz života poslanika, njihovu misiju i narode kojima su poslani. Allah Uzvišeni ne spominje ova kazivanja samo radi historijskog pregleda već kako bi nas podučio kako su poslanici pozivali u islam i obožavali Allaha Uzvišenog. Ova kazivanja nas podsjećaju na izazove s kojima su se suočavali,na otpor njihovih naroda i na načine kako su reagirali: sa saburom, blagošću, razumijevanjem i strpljivošću. Poslanici su često nailazili na nerazumijevanje i otpor, ali su ustrajali u svojoj misiji.

Posljednji, treći dio Kur’ana odnosi se na propise o različitim aspektima ibadeta te halalu i haramu. Islamski učenjaci procjenjuju da propisi obuhva taju približno 10% kur’anskih ajeta. Kur’an ima 6236 ajeta, oko 600 govori o propisima, dok ostatak (90%) Allah Uzvišeni posvećuje govoru o Sebi, Svojim imenima i poslanicima.

Naša primarna svrha je, dakle, spoznati Allaha, džellešanuhu, kroz Njegovu knjigu, kazivanja o poslanicima te iskušenja i izazove s kojima su se susretali dok su pozivali ljude u obožavanje jednog jedinog Gospodara.

Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao ashabe i nas kako da dovimo Allahu, džellešanuhu, za džennet, rekao je: “Tražite Firdevs.” Kada budete tražili džennet, tražite Firdevs jer je to njegov najuzvišeniji dio. Ovime nas podučava da ne budemo zadovoljni samo time što smo u džennetu već da se trudimo i od Allaha, džellešanuhu, tražimo najuzvišenije stepene u džennetu.

Tako i mi trebamo težiti savršenstvu u našem ahlaku. Allah Uzvišeni spomenuo je u Kur’anu ajet koji je temelj i srž islamskog odgoja: “A Mi te nismo poslali osim kao milost svjetovima.” (El-Enbija, 107).

Ovaj ajet, iako sažet, sadrži bit Muhammedovog poslanstva. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je kao milost svjetovima – da ljude izvede iz tmina na svjetlo

Osim toga, Allah Uzvišeni poslao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao milost svjetovima kako bi pokazao šta je ahlak, šta su moralne vrijednosti i kako treba izgledati uzorno ponašanje.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Poslan sam da upotpunim lijep ahlak

vrline, ali i negativne navike koje je trebalo ispraviti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je da popravi i usavrši ahlak te da ljude uputi ka određenom stepenh savršenstva u ponašanju.

Iz ovoga zaključujemo da vrline mogu biti urođene ili stečene.

Allah Uzvišeni kaže u Svojoj plemenitoj knjizi: “O ljudi! Mi smo vas stvorili od jednog čovjeka i jedne žene i učinili vas narodima i plemenima da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.” (El-Hudžurat, 13)

Ovaj nam ajet govori da su ljudi međusobno povezani, u stalnoj korelaciji, ovisni jedni o drugima. To primjećujemo u svom životu – u odnosu s roditeljima, braćom i sestrama, rodbinom, komšijama, kolegama na poslu ili s fakulteta. Naši životi prožeti su vezama s drugim ljudima.

Allah, džellešanuhu, spominje da smo stvoreni “da bismo se upoznali”, odnosno uspostavljali kontakte i stvarali poznanstva. Ovo ukazuje na to da smo, na neki način, upućeni jedni na druge. Međutim, upravo zbog tih odnosa može se dogoditi da jedni druge povrijedimo, uvrijedimo ili ponizimo, da se smatramo boljim od drugih i da pokazujemo nadmenost. Allah Uzvišeni ovdje postavlja jasno pravilo: najugledniji i najplemenitiji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.

Kao što smo ranije spomenuli, Allah Uzvišeni je poslao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi ljudima pokazao ispravan način obožavanja Allaha.

Istovremeno, poslao ga je i da bude primjer edeba i islamskog odgoja. Kada Allah Uzvišeni kaže: “A ti si, zaista, najljepše ćudi” (El-Kalem, 4), to znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio uzor najljepšeg ahlaka.

Kada je Aiša, radijallahu anha, bila upitana o ahlaku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorila je: “Njegov ahlak bio je Kur’an.” To znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, živio Kur’an, bio njegov praktičan primjer i interpretacija. On je jedini uzor u tome i najbolji primjer.

Kada je Aiša rekla da je njegov ahlak bio Kur’an, to znači da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavao svaku naredbu koja je došla u njemu i bio prvi koji bi se udaljio od onoga što je zabranjeno. To je pravi ahlak.

Imam Tirmizi bilježi da je Abdullah ibn Mubarek, opisujući lijep edeb (ponašanje), rekao: “Lijep edeb je vedro lice, činjenje dobra drugima i neuznemiravanje drugih.”

Lijep ahlak odražava identitet muslimana. Uvijek se, a pogotovo u današnjem vremenu, dojam o islamu stjecao na osnovu ponašanja muslimana.

Loše ponašanje može uzrokovati negativan stav prema muslimanima i samom islamu, dok lijep ahlak predstavlja vjeru u njenom najboljem svjetlu.

U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Doista će vjernik lijepim ahlakom dostići stepene postača i klanjača.” Ovo znači da će osoba lijepog ahlaka dostići visoke stepene kod Allaha, ravne onima koji dobrovoljno poste danju i ustaju na noćni namaz.

AKAID (1. dio) – bilješke sa predavanja – (prvi stepen)

studentislama — Wed, 12 Nov 2025 12:08:51 +0100

Akida u jeziku: Od riječi el-akd, što znači svezati, čvrsto zategnuti i pričvrstiti. El-akd ili svezati suprotno je od el-hill – odvezati, riješiti, osloboditi.

Sinonimi za termin akida su: et-tevhid, es-sunne, el-usulud-din, el-fiqhul ekber, eš-šeria, el-iman.
Terminološko značenje Uvjerenje u koje čovjek nimalo ne sumnja.
Akida je čvrsto vjerovanje u Allaha kroz ispravno poimanje tevhidul-uluhijjeta, tevhidur-rububijjeta i tevhidul-esmai ves-sifata, kao što obuhvata i vjerovanje u meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, kader – određenje dobra i zla.
Važnost akide
Važnost islamskog vjerovanja, akide, ogleda se u sljedećem:
Akida je temelj bez kojeg Uzvišeni Allah ne prihvata dobra djela, na osnovu kojeg je zasnovan spas na ahiretu i uspjeh u džennetu.
Suprotno tome, niti jedno djelo Allah, subhanehu ve te‘ala, neće prihvatiti od onoga čija akida bude neispravna, te će shodno tome, na Sudnjem danu, biti od onih koji su propali.
Ova akida je osnova i okosnica pozivanja svih Allahovih poslanika, alejhimu selam. Nijedan poslanik nije poslan svome narodu a da prvo u šta ih je pozivao nije bio poziv u akidu – ispravno vjerovanje.
Akida je prijeka potreba svakog čovjeka, više je treba nego zrak i vodu, jer bez nje ne može dokučiti istinite i ispravne odgovore na suštinska pitanja koja se nameću čovječanstvu: Odakle smo došli? Zašto smo stvoreni? Gdje nakon smrti? Šta je ishod svega?
Ona je razlogom spuštanja bereketa s nebesa i iz zemlje.
Ispravna akida je:
Jasna
Prirodna
Nepromjenjiva
Počiva na jasnim dokazima