<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Ne tako zanimljiv život jedne srednjoškolke</title>
  <link>http://nikiiii.blog.rs/blog/nikiiii</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Neobičan talenat</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-size: medium&quot;&gt;Hmmm... Sumnjam da ovo neko čita, ali ako čita... Srdačan pozdrav. :)&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-size: medium&quot;&gt;&lt;/span&gt;Ovo je moj prvi članak ( nadam se ne i posljednji ) . :)&lt;/p&gt;&lt;p&gt; Često se pitam o svojim talentima, kao i svaka mlada osoba na koju utiču drugi ljudi 24 sata. Svaki put sam dolazila do istog zaključka, da ga nemam. Da, ja nemam talenat. Ne ple&amp;scaron;em dobro, užasno pjevam, pisanje mi ne ide ba&amp;scaron;, za sport imam dvije lijeve i ruke i noge... No međutim, kako odrastam, učim, čitam, slu&amp;scaron;am, ipak sam uspjela pronaći svoj talenat. Nije tako genijalan, ne plijeni pozornost. Makar, ne na prvi pogled. &amp;nbsp;Empatija. Čudno ? Jeste, zaista, jeste. Mogu sve da razumijem, da objasnim sebi tuđe razloge, da takoreći &amp;quot;pro&amp;scaron;etam u tuđim cipelama&amp;quot;. Možda je to zbog mog iskustva, iz vlastitih doživljaja u životu. Sada se pitate kako jedna srednjo&amp;scaron;kolka može imati nekakvog životnog iskustva. Ali, život je takav da neko odraste preko noći, a neko nikada ( o tome neki drugi put ).&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da jo&amp;scaron; smije&amp;scaron;nije ( ili tužnije ) bude, svi imamo empatiju. To je dar koji svako ima, samo smo oslijepili na njega. Ne želimo ga prihvatiti iz sebičnih razloga. Ja sam ga prihvatila, empatija je moj put kroz život. Ne želim osuđivati, mrziti. Želim pomagati, biti rame za plakanje, biti tu kada te niko ne razumije. Ja razumijem i ne osuđujem. Želim slu&amp;scaron;ati da te čujem, ne da odgovorim.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sa svakim talentom dolazi odgovornost. U mom slučaju, odgovornost je da ne prelazim granicu. Pod granicom mislim na davanje sebe u smislu mentalnog zdravlja. Nisam zagovornik teorije da se ljubav može potro&amp;scaron;iti, ali ovdje je riječ o doziranju iste. Ali, ljudi, iz nekog razloga, imaju potrebu da iskoriste tvoje razumjevanje, naklonost i ljubav. Možda to ne rade namjerno, ali često mi se desi, ma koliko ja za druge bila tu, povratna reakcija često izostane. Ne zamjeram, niti jednog sekunda, nikome. Samo se zapitam, &amp;scaron;ta je to toliko kameno u ljudima ? Za&amp;scaron;to se svi pla&amp;scaron;e pokazati svoje osjećaje, razumjevanje ? Empatija je kao instinkt. To nam je urođeno. Bezosjećajnost je &amp;quot;novi trend&amp;quot; 21og vijeka. Ne dozvolite sebi da budete dio tog vala.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;Drago mi je &amp;scaron;to je ba&amp;scaron; empatija moj talenat. Težim ga ga usavr&amp;scaron;im, i uživam u tome. Prije nego &amp;scaron;to osudite nekoga, sjetite se da smo svi isti, jednaki, stvoreni po liku Božijem. Mržnja nikada nije način!&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://nikiiii.blog.rs/blog/nikiiii/empatija/2016/12/11/neobican-talenat</link>
      <pubDate>, 11  2016 00:15:15 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

