<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Distopija</title>
  <link>http://andrijanadolas.blog.rs/blog/andrijanadolas</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Distopija</title>
   <description>&lt;div style=&quot;text-align: left&quot;&gt;&amp;nbsp;2017-03-25&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: left&quot;&gt;&amp;nbsp;&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: left&quot;&gt;&lt;span style=&quot;background-color: #ffffff; font-size: large&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-family: &#039;times new roman&#039;, times&quot;&gt;Tog ranog zimskog jutra 2116. godine začulo se snažno lupanje na Miinim vratima. U dugom i dosadnom gledanju u ružičasti plafon, Miu je omela iznenadna poseta nepoznatog čoveka uplakanog lica, u čijim očima se oslikavao težak život. Mia mrzovoljno otvori vrata i ispred sebe ugleda mr&amp;scaron;avog ozeblog mu&amp;scaron;karca u poderanom kaputu i sa arogancijom u glasu ga upita: ,,&amp;Scaron;ta  traži&amp;scaron; ovde?!&amp;rdquo;. Sredovečni čovečuljak se postide, obri&amp;scaron;e suzu i blago se nasme&amp;scaron;i, pa tek molićivim i iznemoglim glasom izusti: ,, Gladan sam, pomozi mi!&amp;quot;. Na ovo Mia uz  nemilosrdan i ironičan smeh zalupi vrata ispred nepoznatog čoveka, na njegovo neveliko iznenađenje . Nesrećni čovek razočaran u ljude sa bolom u du&amp;scaron;i napravi par koraka i ispusti poslednji dah svoga života. Napustio je ovaj  svet u kojem odavno već žive ljudi, gotovo bez emocija. Svet u kome nepostoji neizlečiva bolest, sem bolesti slomljenog srca. Čovečanstvo  je napredovalo u medicini, ekonomiji, tehnologiji i u svemu onome &amp;scaron;to je razdvojilo ljude i  od njih napravilo robove. Oni su pametniji, ali socijalno ugroženiji. Reč emocije, zamenila je reč ravnodu&amp;scaron;nost. Ljudi su kamen! Кamen iznutra, kamen spolja na kome  samo mahovina raste.Odnosi među ljudima su hladni, dobijaju se nezaslužene nagrade, usvajaju se lažne istine i raste egoizam.  Vrlo je važno znati da bol na ovom svetu ni 2116. neće prestati, sve dok nam srce svima različitim lupa ritmom, ljudi će se hvaliti svojom du&amp;scaron;om sitnom.&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/div&gt;&lt;div style=&quot;text-align: left&quot;&gt;&lt;br /&gt;&lt;/div&gt;</description>
   <link>http://andrijanadolas.blog.rs/blog/andrijanadolas/generalna/2017/03/25/distopija</link>
      <pubDate>, 25  2017 11:11:49 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://andrijanadolas.blog.rs/blog/andrijanadolas/generalna/2017/03/25/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 25  2017 10:53:46 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

