veki

Komercijalizacija svadbarskim sokakom

Subota i nedjelja u mom gradu su rezervisana za vjenčanja,što bi rekli:ko je jamio,jamio.Ističe vrijeme za reklame,termine za nadogradnje noktiju,kose,šminkanje,feniranje,lobotomija,itd.Svi termini su popunjeni,mlade spremne,mladoženje na pragu alkoholizma dok klize na ludom kamenu.Ništa novo,svakodnevnica.Najunosniji biznis današnjice,bar ove naše,zaostale,needukovane pojmom urbanizma,jesu vjenčanja.Plati stolicu,jedi,pij cijeli dan i gledaj kako se lažni zubi isto tako smiju jedni drugima,ulaze u zajednički život,i dok ti se zahvaljuju što si došao na svečanost,misle:"Ako je ispod 100,nećeš se dobro provesti! "

Na vjenčanja,zarad popunjavanja mjesta,stolica na kojima sjede debele tetke,stare iznemogle komšinice,koje su jednom nogom na onom svijetu,ujaci,zaklete neženje,morate doći.Svira neki bend sa talentovanom pjevaljkom,okićenom evrićima,a ako imate više sreće,neki tamo novčanik dubok kao Bajkalsko jezero,možda zapjeva neka grand zvjezda sa hitovima " da sredimo račune" i tako redom.Bez priče na instagramu to ništa ne vrijedi,da znate,jer ako niste na LIVE , nigdje niste bili.Lokacija je neminovna,čuj,nisi valjda u tom salonu,pa jadan ne bio,svi glavni se žene u onom.Eto jada,odoh u manje popularan svadbeni salon,džaba što se zove kao grčka boginja.Ako mlada nije u drugom,trećem stanju,to je već za razmatranje, i za razgovoro sa nekim stručnjakom.Što se bona udaješ,ako nisi trudna? Ko te tjera,gdje gori? Svašta ljudi rade,pa i to.Medeni mjesec ništa manje nego Zakintos,povoljnija Grčka od Crne Gore,opšte poznato.

Ako vas interesuje ko se idući ženi udaje,jasno će vam biti sa LIVE djevojačkih večeri,meni je to sve poznato,tako da odoh da se spremam za bazen,opet ugrijalo.

Prag tolerancije,stepen prilagođavanja

Razmišljala sam kako da napišem naslov,a da ne bude konfuzan,mada je sama tematika konfuzna.Kako znati koji je naš prag tolerancije,i da li se on poklapa baš sa stepenom prilagođavanja? Još konciznije,da li je to isto?

Čovjek da bi ostvario,održao,i najbitnije,da bi bio zadovoljan svojim socijalnim kontaktima i vezama , je konstantno u poziciji da se prilagođava.Naravno,prilagođavanje je širok pojam,ne odnosi se samo na laičko shvatanje prihvatanje nečega što nam se ne sviđa,što nam ne odgovara,zbog osobe,ili situacije u kojoj se nalazimo. Prilagođavanje je mnogo kompleksnije,jer nam nekada podsvjesno neke stvari odgovaraju,ali mi odbijamo da ih prihvatimo,zbog nekih razloga koji su povezani sa našim egom,ili krajnjih ciljeva,povezanih sa superegom.Pa egomanijaci se neće prilagoditi,makar i željeli,jer je to nedopustivo."Hej,pa znaš li ti ko sam ja? Ja sam neko i nešto u ovom gradu,svi me poznaju,sve je sređeno u roku od sec(Vuk Karadžić ovog seca nije izmislio pa da gori!) ." Elem,takve osobe imaju minimalni stepen prilagođavanja,ili nemaju uopšte,ali su "vrlo" tolerantne. Ironično,ne prilagođavaju se,a tolerantne,kako to? Postupci,dešavanja,čak i sitnice,povrijede te osobe,naruše im samopouzdanje,ali iznutra,spolja jedinstven govor tijela:Ne dotiče. Kada mislimo da im ne smeta,da je super što su toliko tolerantni,zapravo tada ih najviše povređujemo.To bi isto bilo kao da obučemo iz ormara sve što imamo,i onda želimo doći do potkošulje,kako? Treba vremena,strpljenja,i naše,sopstvene tolerancije,i prilagođavanja.Pa da,lako je pričati,o tuđem pragu tolerancije i prilagođavanja,najteže je definisati sopstveni,odnosno ponašati se u skladu sa sopstvenom definicijom kompromisa između tolerancije i prilagođavanja.

Da li sam tolerantna ako zatvaram oči pred onim što me povređuje i pravim se da ne vidim? Da li sam tolerantna ako uradim istu stvar,i ne naljutim se.Da li se prilagodim onda ako uradim istu stvar? Da li sam glupa zbog toga što pređem dalje zbog nečega što mislim da je to,to.E,da li je to to,ko zna, ovo zalazi u emotivni kontekst,a ne bih nešto pisala o tome,ali sam morala navesti jedan upakovan primjer tolerancije.

P.S. ništa od bazena,pala kiša.

Retro(in)spekcija

RETRO(IN)SPEKCIJA

Čekajući 2 sata da odem na bazen,po drugi put na bazen,dok na jutjubu ide pjesma Još te koštam,zamišljam osobu kojoj posvećujem tu pjesmu.To radi svaka djevojka.zamišlja kako baš u tom trenutku,sređena,lijepa,digntute glave prolazi pored momka koji je iznevjerio,i sada mu je naravno krivo.Naravno,ako je, blagim riječima saopšteno,materijalista,da ne kažem da ima nekog D.O.O ,stih : „ Još te koštam litar benzina“ je baš za nju.Elem,lagala bih kada bih rekla da nikoga nisam zamišljala slušajući ovu pjesmu,međutim,više sam zamišljala ove situacije koje su mnogo više urnebesne,nego one iz spotova,mada ruku na srce,Romana ih ima vrlo malo,spotova.Ona je više retro,tu je svrstava DJ iz moga mjestašca,da ne kažem gradića.Nije gradić,ima 30 000 stanovnika,realno rečeno grad.

I dalje čekam da se spremim,kupaći i pravac bazen.Drugi put danas,bila je takva sedmica da se nisam nikako okupala,pa ću danas dvostruko uživati.Sjedićemo i u kafiću,trebali bi što da ne,vrviće od stalnih gostiju,jednih od dosta grupica koji tu bivstvuju i po danu i po noći.Nije to do njih,no bazena,takva usluga.Dobro mi došlo i jedno malo točeno,samo jedno da mi dan počne,i malo da se pokvasim u rijeci.Rijeka-bazen,dobar remix na ovom retro mjestu gdje ljubav počinje.To nije ni retro ni kliše,ali se negdje svrstava.Možda u okolnosti,možda u ljubav.Na bazenu većina gleda,zauzeti,oženjeni,djetetom nagrađeni,djeca,opet ponavljam djeca u tijelima djevojaka sa pertlama od gaćica,i push-up-om,momci nahranjeni mekinjama,pardon,sterodima,atraktivnim šorcevima sa printovima medvjedića i cvjetića. I oni gledaju,odmjeravaju,naravno ne prilaze,ipak je ovo Hercegovina,šta je s vama.

Naravno,postoje i pacijenti,žargonski rečeno,osobe koje dođu same na bazen,prilaze svakom stolu,pričaju sa svim ljudima,zapravo ni sa kim.Takav jedan me maltretira već neko vrijeme.Meni je maltretiranje,čim ga vidim,narušeno pshičko zdravlje mu izbija iz očiju.Jednom prilikom,u kafiću u Starom gradu je pao sa stolice gledajući me,zatim prišao pitao za ime broj.Obično sam drska u pogrešnom trenutku,tada ne,tako da sam ga samo kulturno odbila.Našao me je na fejsbuku,i od tada kreće agonija.Kada me u gradu vidi,gleda,prilazi,dobacuje,osjećam se neprijatno.Razmišljala sam fa ga prijavim policiji,mada ne znam koliko bi to zapravo pomoglo,mada ne bih željela da doživim još neprijatnih situacija.Prijetnja bi mogla doću u obzir,zar ne?

Da se vratim na taj kafić na bazenu,ima posebnu priču.To je više urnebesna priča,ali evo već je blizu 2h,morala bih se spremiti da ne kasnim,da iskorijenim ovu svoju manu,mada nema veze ako kasniš,ako si vrijedan čekanja.Otišla,javite da neću kasniti.

Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.