<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>labudica</title>
  <link>http://labudica.blog.rs/blog/labudica</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>nevidljivi covek</title>
   <description>&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p align=&quot;justify&quot;&gt;pi&amp;scaron;em ovo kao Majka nevidljivog deteta, nevidljivog čoveka. ne samo za državu odnosno za institucije koji bi, teoretski gledano, njima trebalo da se bave. a ne bave se očigledno. nevidljiv je i za dobar deo familije, prijatelja, poznanika. nevidljiv uop&amp;scaron;te. sem za nas u kući. Ivo Andrić kaže&amp;nbsp; da u svemu &amp;scaron;to nam se de&amp;scaron;ava nismo ni prvi ni jedini. možda postoje porodice kao moja sa sličnim problemima i sa istom izvesno&amp;scaron;ću da su sami i jedini. moj sin ima dvadeset pet godina i tone u demenciju kao posledica moždanog udara. to je dijagnoza prevedena na meni razumljiv jezik. &amp;scaron;ta ja kao Majka treba da uradim to lekari ne kažu. jedan njegov dan za mene je nepoznanica...od skoro ga oblačimo, hranimo, kupamo, obuvamo, jezik mu se sveo na trideset reči koje malo ko razume, otezano se kreće....&amp;nbsp; u jednom trenutku smo poverovali u pravednost sistema pa smo zatrazili pomoć. na neki odgovor čekamo već skoro godinu dana.&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://labudica.blog.rs/blog/labudica/generalna/2017/08/19/nevidljivi-covek</link>
      <pubDate>, 19  2017 19:43:37 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://labudica.blog.rs/blog/labudica/generalna/2017/08/15/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 15  2017 13:07:30 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

