<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Ruža Jerihona</title>
  <link>http://rusna.blog.rs/blog/rusna</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Susret i kraj</title>
   <description>&lt;p&gt;Brod je isplovio iz luke. Motori su tiho brujali, ali to nije moglo da narusi tisinu. Lagano je suncee zaslo i utonulo u more. Galebovi su grktali, i noseni nocnim povetarcem ka kopnu. Sedeđla sam u ljigistulu ,oslonjena o ruku i zagledana u pucinu. More se belasalo dok se mesec uzdizao visoko na mo?drom nebu.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Osetila sam lagani dodir po rameenu. Podigla sam pogled. Srela saam se sa predivnim plavim ocima koje su se caklile u nocoi. Nemo sam gledala u tako poznato lice koje sam poslednji put videla pre triideset godina.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Miroslave!! - tiho sam proosaputala.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Da. - zacula sam njegov tako poznati glas.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Lagani trnci suu prostrujali mojim telom. Dugo sam cutala i upijala svaki detalj na njegovom licu. Samo po neka bora je narusila njegovu lepotu lica. Godine su ucinile svoje. Lagano sam presla preko svog lica. Godine su ostavile trag.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Ziv si! - progovorila sam tiho.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Da, ziv sam. Sve je to veliki nesporazum.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Nesporazum, nesporazum! - prosaputala sam tiho. - Nesporazum, takav nesporazzum.Dobila sam telegram da nisii ziv.&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Da, nesporazum. Trebalo je da se vencamo,ali moja majka nije mogla da sshvati da necu ziveti sa njom u nasem mestu. Nije zelela da shvati da si ti moj zivot, da zelim da budem sa tobom ma gde bila.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Zarr ne bi bilo bolje da si mi se ti javio, a ne slanje telegrama. Trideset godina lazi i uvreda. Boze koji je to bol - duboko sam uzdahnula.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;- Bol je i moj, promaseni zivooti - rekao je tiho, dok su mu se ruke drhtale, a lagano palio cigaretu.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;-&amp;nbsp; Milane, ovo putovanje je moj povratak u zivot. Vracam se svom zivotu, oprosti, nakon ovoliko godina sve je bledo secanje, secanje koje je sada potpuno nestalo. Sretno!&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;Ustala sam i otisla. Tog trena sam zelela da otplivam do obale, ali i dalje su se culi motori koji su tiho brujali.&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://rusna.blog.rs/blog/rusna/generalna/2018/01/04/susret-i-kraj</link>
      <pubDate>, 04  2018 00:04:27 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://rusna.blog.rs/blog/rusna/generalna/2018/01/03/cestitamo2</link>
      <pubDate>, 03  2018 14:16:30 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

