Ljubavne pjesme, price......

Procitejte.......!!!!!!!

, 03 2008 21:04:06 +0200

I don't like your girlfriend,She's like so whatever,cause I can do it better,I know that you like me,I know you talk about me all the time again and again,I could be your girlfriend...!!!

¤°°¤Na pjesku sam napisala ime tvoje ali ga obrisa vjetar ludi.Na stablu sam urezala ime tvoje ali ga posjekoše zli ljudi...Tad ga ureza u srce svoje gdje će zauvjek ostati moje.¤°°¤

_M_MALO JE ONIH KOJI ME RAZUMIJU
_A_ A JOŠ MANJE ONIH KOJI TO I POKUŠAVAJU
_L_ LAKO JE REĆI DA TE VIŠE NEVOLIM
_E_ EVO REĆU TI TO I SADA
_N_ NO SAMO BOG ZNA DA TE VOLIM SVE JAČE I VIŠE NEGO TADA
_N_NEMAM HRABROSTI TO TI REĆI
_A_ ALI ŽELIM TVOJE OBEĆANJE STEĆI.....DA ĆU OSTATI ZAUVIJEK TVOJA
_M_A_L_E_N_N_A_

Samo taj jedan trenutak.Nemoj mi ga ukrasti.
(ovo je slicno, mom zivotu....)
Budim se u nadi da će ovaj dan biti bolji...
Budim se u nadi da ću se danas nasmijati...
Budim se u nadi da više neću plakati...
Budim se u nadi...
Više ni ta nada nema smisla.
/nada umire posljednja?/
Svaki dan razmišljam o istoj temi.
Svaki dan se trudim da će biti dobro,da neću plakati.
Mislite da je lako?
Morate se smijati,pred drugima glumiti,a zapravo vam se srce raspada?
Nemam snage pokazati svoje stvarne osjećaje.Bojim se da će me osuđivati.
/ionako nebi bio prvi put/
Nada više u meni ne postoji.Možda tako razmišljam.
Iako je uvijek podsvjesno prisutna.
/ponekad mrzim tu podsvjest,da nije nje,možda bih danas bila u boljoj situaciji/
Kroz sve te faze pokušavam shvatiti neke stvari;ali ne uspijeva mi.
Pokušala sam pobjeći od stvarnosti.Da,jesam.
Pokušala sam i opet sam se morala vratiti u realnost.
Realnost.Koja originalna riječ.
Tako stvarna.
/nikad me nećeš znati pročitati,ionako me ni ne poznaješ./
Nemoj se truditi.Nećeš uspjeti.
Da,rekla sam ti istinu.
"Ne želim te povrijediti ali..."
To su bile tvoje riječi.
Nemoraš objašnjavati,shvatila sam.
Jedini si znao sve moje pokušaje,poteze.Sve.
Ok,ionako sam ja ta koja previše očekuje.
Mogao si jednostavno reći da želiš moj trenutak sreće.
A,ne ovako postupiti.
Sad je kasno.
I'm sorry.

I opet ću se nadati.I opet ću upaliti svijeću i pomoliti se.Podsvjest.
Kada zivot postane sranje!

I kada sve ode k vragu, kad sve stvari do kojih ti je nekad bilo stalo, za koje si mislio da su vazne u tvom zivotu, postanu nestvarne i nebitne, shvatis poraznu cinjenicu da je zivot sranje! Da je zivot kurva, da je zivot svaka onda bezobrazna rijec, i jos gore od toga!
Tako sam nesretna veceras, tako sam potistnena, tako sam usamljena, tako mi se place, a i suze me izdale, nema vise nicega, postajem prazna kutija, bez ikakvih osjecaja i iznenadjenja u meni! Onda mi se opet place kad pomislim kako sam postala prazna, kako sam postala robot...I suza krenu prva, pa druga, pa peta, pa deseta, i onda sam im izgubila redosljed samo su curile jedna za drugom!
Ja gledam u prokleto bijeli zid, mrak mi pada na oci, ruke mi trnu, noge mi trnu...sva sam se ukocila, znam sta mi je uvijek je tako kad placem, i kad sam nasekirana, isplacem se, i sve to prodje, onda bude bolje...Obrisem suze, i slazem sama sebe kako zivot nije sranje, kako je fino biti odvojen od roditelja, nemas nikoga nad glavom da ti kvoca, kako je dobro biti sam u dalekom svijetu, jer tako ojacavam svoju licnost, da budem jaka, da budem hrabra, i tako ja sama sa sobom se svadjam, daleko u noc, dok san ne dodje na moje oci...Onda vise nista ne znam, tad spavam! Rijetko sanjam, sanjam samo kad sam sretna! Probudim se ujutro, Sunce predivno sija, i ja se pitam, zasto sam sinoc bila tuzna, zasto sam tako mnogo plakala...Sunce mi sapne da je za sve Mjesec kriv, i onda budem ljuta na Mjesec, zasto mi to radi...A Mjesec ko mjesec, samo se tajanstveno smijao naredne veceri, nije mi odgovorio zasto se poigrava samnom...Znam samo to da zivot nije sranje, nego je nekad vise okrutan nego bi trebao biti...

LJUBAVNA PRICA..

, 03 2008 16:11:36 +0200

Dvoje mladih zaljubljeni bise voljeli se od zivota vise...
Kad je doslo vrijeme za udaju ranu u proljece u mjesecu maju
nastadose problemi i muke jer roditelji umjesase ruke...
Radi starog obicaja svoga obecase cerku za drugoga.
Jednog dana majka cerku hvali,mila ceri mi smo tebe dali,
za komsiju iz bogate kuce,otac majka hoce da je vuce...
Mila majko zivota ti tvoga sto mi branis za dragana moga..?
Sto mi branis za dragana moga ja ne trazim ni imanje ni
blago niti drugoga.
Mila kceri ne ulazi tuda to je ta kuca i nepostoji druga...
mora biti kako ti se kaze ni BOG dragi tebi ne pomaze...
Suze lije,rukom ih brise i ovako dragom pismo pise... :
...moj dragane,moj voljeni raju moji mene za tebe ne daju
vec me daju za imanja malo za komsiju pusto im ostalo. Za drugoga ziva poci necu,ili za te ili u grob lecu...
Kad je cuo tuzne vjesti oko njega zemlja se okrenu pa on podje u sred bijela dana nadje dragu lica uplakana.
Ne placi draga,nemoj suze liti skupa cemo u grob i ja i ti ..!
Zagrli je,pa se poljubise i u hladnu vodu zaskocise...
Hladna vodo mojoj maci kazi neka svako svoju ljubav trazi !!!
jer sam samo molila se BOGU,a sad mladi lezimo u grobu...
ja sam njemu majko vjerna bila nikad drugog ja nebi ljubila...

...jedna tuzne zivotna prica.....

, 03 2008 15:56:48 +0200

Uskoro ce ponoc i preda mnom je josh jedna duga neprospavana noc. Ponovo pred ocima imam tvoj lik koji mi ne dopusta da zaspim. I nocas me odjednom svaka sitnica podsjeca na tebe. Ali je na zalost kasno za nas, ti nisi moj..!!!...Pokushavam shvatiti ko si mi zapravo ti..??...Jel' mi te Bog poslao kao kaznu ili kao nagradu?Shta mi vise znaci u zivotu: kada izmjenimo koju jadnu rijec ili samoca,tuga i bijes u nocima poput ove...Ti jednostavno znas biti ono shto treba. Iako sam svjesna da me ne volis u meni zivi nada da ce nas sudbina opet na isti put navesti...
....I svaki put kad se tebe sjetim ne mogu sakriti da te ponekad tako silno zelim vidjeti...dotaknuti...osjetiti....Vec danima ti pokushavam naci manu koja ce me natjerati da te zamrzim i zavolim nekoga drugog!!...Ali sve je to uzalud...svaka tvoja mana na kraju postane simpaticna i samo josh vishe pridonosi tvojoj neodoljivosti...Iz dana u dan svakog momka uporedjujem sa tobom, ali ni jedan nije simpatican kao ti.nije njezan kao ti,nema tako plave oci kao ti...Jednostavno nije TI...Koliko sam samo puta zazeljela da te nikada nisam zavoljela. Da te nikada nisam ni upoznala onaj dan...!!!...Ali neke se stvari jednostavno dogode, one nemaju veze sa nama...Pokushavam saznati koju ulogu uopce igram u tvom zivotu..?!??
Kako god da okrenem ja sam ta koja gubi. Uostalom ti si vjerovatno sretan, a ja sam ta koja ne moze dobiti ono shto najvishe zeli..TEBE...! Ponekad te zelim nazvati samo da ti cujemo glas. Ali tada shvatim da to nema smisla. Polako ali sigurno, u ove dvije godine postao si dio mene i to me izludjuje. Na koju god stranu zivota da krenem, pronadjem dio tebe, i to me polagano ubija...!!
...Zelim okrenuti novi list, zaista to zelim, ali.....Jednostavno ne mogu...!!!
Tuzno je kako sve prolazi kada treba biti najbolje...Ali za ljubav ja necu moliti, jer te ne mogu natjerati da me zavolis...NE MOGU....!! Svake noci placem jer se ne mogu pomiriti sa stvarnoscu. Sa tolikoti boli sve ovo pishem, oprosti mi ako sam te zbog necega povrijedila. ali vjeruj mi da to nisam napravila namjerno. Tesko je kada zivot zaboli, kada odjednom ti sve krivo krene, kda te niko ne razumije, kada ti nema niko vise cuvati oslonac, kada savkoga razocaras...
...Sve shto sam napravila bilo je krivo, i zbog toga mrzim samu sebe. Ali vrijeme se nazalost ne moze vratiti. Znam da ti ove moje rijeci ama bash nishta ne znace...mozda su ti cak i smijesne....Ali jednoga dana mozda ih cak i budesh shvatio....AKO SE IKADA ZALJUBIS U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRACENA NIMALO...!!...sjetit ces se mene kad zaplaces prvi put....
U zivotu sam samo tebe bash voljela,zeljela....ali josh te volim, samo te nikada necu imati....probala sam, ali ne mogu pronaci nacin da zaboravim ovu ljubav, bol koja me cijelo ovo vrijeme gushi...ne mogu...pkusala sam...u ovom trenutku se pitam zasto ja tebi uopste sve ovo pishem...??!!??
Ne znam ni sama..? Zasto se stalno ponizavam zbog tebe?? Zasto?...Zasto mi to treba?..Sta imam uopste od ovoga?...
...Nista! Ali mozda ti zelim pokazati da uopste nisam tako losha osoba?...
Pa zar bih ti sve ovo pisala da sam neka hladna kuja ili da mi uopste nista ne znacis??!!...
Sta josh cekam..?
Zasto josh placem za tobom..?
Kada znam da te suze uciniti mojim nece, josh uvijek se slamam, nedostajes mi sve vishe!!! Ne mogu prestati misliti na tebe! Ne znam da li si ti moja kazna ili nagrada...ali ti mogu reci josh samo jedno...
....OPROSTI MI SHTO TE VOLIM...!!!

DEGENČINA

, 02 2008 20:09:32 +0200

LIJEPO JE BILO BITI S TOBOM DOK NISAM CULA ONO ZBOGOM ...TA RJEC JE BILA GORA NEGO NOCNA MORA.CEKAM DA PADNE PRAVA KISA MOZDA TE IZBRISEM IZ SRCA MOG MOZDA TE ZBOG OVOGA KAZNI BOG.ZAR NEZNAS KAKKO JE KAD TE OSTAVE.NISILi NIKAD DOZIVIO DA TE DRUGI ZALEE.ZNAM DA TI JE RADITI STO TI ZELIS ALI ZASTO SE MOJIM SUZAMA VESELIS NEMISLIS LI DA CE I TEBE PODSJETITI JER KAD TAD CES I TI OSJETITI.....

kako je zivot komplikovan

, 02 2008 20:03:13 +0200

TUZNA LJUBAVNA PRICAAAA

Imala je crnu kosu i crne oci...Imala je 16 godina i tek je bila pocela da voli i to ono pravo...Iskreno ...iz sveg srca...nevino...kako je samo ona znala...Nije znala kako je kad ti neko slomi srce,znala je samo da voli svom snagom i svim srcem...nesvjesna neminovnosti rastanka...Na jednom od brojnih sastanaka za koje je jedinstveno zivjela,uzivala je u sreci...uzivala je gledajuci ga...Odjednom joj neka slutnja prodje kroz srce...On je tada sutio,a sutila je i ona...Onda je poceo:"Znas draga...ti znas da ovo ne moze vjecno da traje...bar ne ovako..."Nije mu dozvolila da nastavi,ustala je i naglo se okrenula i potrcala....Vikao je za njom...nije ga slusala...Trcala je bez predaha i odjednom stala,naslonila se na drvo pored rijeke i pocela da place...Plakala je gorko,plakala je dok su joj se ramena tresla...Pamet joj se pomutila,nije mogla svijesno da razmislja...Osjecala je samo gorcinu i neizmjernu bol koja joj je pritisla dusu...Mjesec je gledao,a rijeka je tekla brzo,bila je mutna...On je i dalje trcao zastajkujuci da vidi da nije gdje skrenula,a u sebi se pitao:Zasto je otisla??Zasto me nije saslusala??Zar ne shvata da mi je dosadilo da krijemo,da sam zelio da svako zna da se volimo???zasto je otisla???ali odgovora nije bilo.....ona se utopila...Kada je stigao na obalu rijeke nasao je samo njen sal...Kada ga je podigao na pijesku obasjanom mjesecinom pisalo je :"Zbogom".Dobro je znao kome je taj pozdrav upucen.Stajao je na ivici obale i gledao rijeku....Gledao je i plakao...Plakao po prvi put otkako je odrastao...Plakao je a onda kao i ona umro...Niko ih vise nije vidio niti pronasao...Njihove grobnice su bile prazne i mozda su bas u dubini te rijeke nasli svoj toliko zeljeni mir...

JAOOOOO...TUZNO ZAR NEE?? :(

, 02 2008 19:52:23 +0200

Kostala me ta tvoja ljepota barem pola mog zivota..... jer ti nikad nisi znala da na dusu mi je snjeg pao i da svaki put mi se srce zaledi kad te poljubi taj neki drugi .......te suze koje vidsi ..one su zbog tebe...ali ti to nemozes razumjeti..niko nemoze razumjeti TUZNe kad se samo sa tugom druze...NIKO mi nemoze pomoci.......Ali ja CU TE VOLJETIIII ,znam da cu gubiti vrijeme ali Sve suze cu sakriti znam d< mi one nista ne vrijede i VOLjecu te iako znam da od toga nema nista .....Jedne veceri rekla si da me volis,a sljedece si vec otisla..Ostavila si me samog,zbunjenog,zaljubljenog...Ali ti nisi marila za to,za mene,za moje osjecaje,okrenula si se tako hladno,nezainteresovano i otisla si...

otisla si drugom u zagrljaj da isprobas nesto novo..jer tebi je to tako..pronasla si mozda nekog LIJEPSEG I BOLJEG od mene ...mozda si sad njemu u zagrljaj pala .... I ni jedan trenutak nisi pomislila kako se ja osjecam...Ako nista mislio sam da ti je bar malo stalo do naseg prijateljstva,ali sad vidim da sam i to izgubio...U posljednje te vrijeme ne mogu prepoznati,toliko si se promijenila ,ne znam da li je ta promjena nabolje ili nagore za tebe,ali znam da u toj promijeni nema ni mene,a ni naseg prijateljstva...I sta sad da radim nakon svega,moze li mi itko to reci?Da li da i dalje placem i tugujem ili da je prebolim i nadjem novu?Mnogi mi govore da je bolje da te zaboravim,ali ne mogu ni zamisliti kako je to tesko...mnogim je to smijesno i govore MA LAHKO JE NJU ZABORAVIT,pokusaj biti HALDNOKRVAN prema njoj ..ali tesko je to......svaki dan saznajem nesto gore i gore o njoj...to me ubija........kako moze nakon svaga.svega sto smo prozivjeli zajedno to da mi radi...i danas je dobra prema meni....cini mi se da je i dalje tu i da dise samo za mene..a sutra je sve drugacije...NEMOGU vise .......I sto vise razmisljam o tome shvatam kako je moj zivot postao trokut izmedu tebe,tuge i mene...Poceo sam se pretvarati u laznu osobu koja potiskuje svoje osjecaje da bi „dokazao“ da je sve zaboravio...Ali kod kuce,u mojoj sobi je sve drugacije...tu mogu da saslusam samog sebe ...u tihoj noci sam sa tugom...mislim na tebe...suze mi same niz obraze teku..iako uporno pokusavam da ih brisem...one liju liju i liju..........kad ce to prestati.......srce mi se slama.......OSjacam da te MRZIM zbog svega ...a onda opet NEMOGU BEZ tebe i jedva cekam novi dan kad cu te ponovo vidjeti..o znam da cu ponovo popustati pred tvojim laznim smijhom i ponovo cu pomisliti da me mozda VOLIS da sam ti tu negdje u srcu..a onda ces me opet slomiti....i ja to necu izdrzati...sljedeci put to necu moci podnjeti jer svaki trenutak mi se cini kao kraj ...... i mislim da UMIREM zbog tebe ........tebe koja si mi srce uzelaa....

NEVINA ŽENA

, 02 2008 15:00:12 +0200

I posljednja kap pad i izbrisa swaki tracak wode. Umire njena mladost, sreca i zivotna radost. On drugoj u zagrljaj ode, njoj se nikad wratit nece. I nije ga uopste briga, kraj druge on spokojno dise. Ljubaw se polahko gasi sad joj suza lice kwasi, suzni ociju pismo mu pise, jos jedan uzdah i nista wise. Sad je ona potpuno sama u owoj pustoj sneznoj noci. Tuga joj mirno srce slama jer zna da on nece doci. Padose kapi krwi, ugasi se jos jedan ziwot ni prwi ni posljednji. Ode jos jedna nesretna dusa, na put koju drugu sansu nepruza. Pismo natopljeno suzama nađose u krwawim rukama: SAMOCA ME UBI JER ON DRUGU LJUBI. BEZ NJEGA NECU DA ZIWIM ZA SWOJU SMRT NJEGA NEKRIWIM. Sanduk njen ponesose u hladan grob ga spustise. Sad on suze lije, njega srce tuzno boli. Tugu swoju alkoholom on lijeci sto njenu smrt on nesprijeci. Ostrim ziletom on presjece wene swe zbog nje NEWINE ZENE

Poslije smrti....

, 02 2008 14:46:09 +0200

Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica,prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:"DVA SVJETA MI SMO,NIKAD SKUPA MOGLI BITI NISMO,KRAJ TEBE SAM SE OSJECALA KO PTICA U LETU BIO SI MI SVE NA SVIJETU.VOLJELA SAM SVAKI DIO TEBE I ZBOG TOGA PROKLINJALA SEBE,PRATILA SAM SVAKI KORAK TVOJ I PRIZELJKIVALADA SI SAMO MOJ,ALI TEBI JE VAZNIJA BILA DROGA GLEDAO SI U NJU KAO UBOGA.VOLJELA SAM OCAJ NA TVOM LICU DOK SI SVUGDJE SA SOBOM NOSIO SPRICU.KOLIKE SAM NOCI PROPLAKALA MOLECI BOGA DA TE IZBAVI IZ PAKLA TOGA.ZBOG TEBE SAM SKORO UBILA DOK TE DRUGA PRED MOJIM OCIMA LJUBILA.SVAKE NOCI U MISLIMA SU MI BILE TVOJE SMEDE OCI.HTJELA SAM TE PREBOLJETI,HTJELA SAM TE PRESTATI VOLJETI,HTJELA SAM TE ZABORAVITI POMOCU PICA,ALI SAM TE OPET OSJECALA U SVAKOM DJELU SVOG BICA.CIM SAM TE UGLEDALA:PLAVO-SMEDA KOSA,SMEDE OCI ZNALA SAM ZABORAVIT TE NECU MOCI.ZBOG TEBE SAM MORALA KROZ PAKAO PROCI I DO OVE TACKE DOCI.BIO SI MI LJUBAV PRVA,A JA ZA TEBE OD LJUBAVI NI MRVA.NOSILA SAM TE U KRVI A SAD CE NJOM DA SE HRANE CRVI.KAD SE VRATE LASTAVICA JATA VISE NECE BITI MOJIH RUKU DA SE SMJESTE OKO TVOGA VRATA.MOLIM TE SVATI SVU SRECU ZELIM TI JA,ALI NE ZELIM VISE SAMA CEKATI SUMORNE ZORE,OVO JE JEDINI IZLAZ IZ OVE NOCNE MORE.ZNAJ DA TE NE KRIVIM NI ZA STO VOLJELA SAM TE TI MENE NISI I TO JE TO.SAMO TE JEDNO MOLIM POVREMENO MI DONESI NA GROB JEDAN CVIJET,JER IPAK SI BIO SAV MOJ SVIJET!Nakon dva dana u novinama osvane prica:"NA GROBU DJEVOJKE NADOSE LES MRTVOG MLADICA.OBITELJ STO JE DONIJELA CVIJECE SVOJIM MRTVIM NASLA GA JE S NOZEM U PRSIMA.KAD JE DOSLA POLICIJA USTANOVILA MIR,U NJEGOVOJ RUCI NASLA JE KRVAVI PAPIR-JA SAM VOLIO TEBE AL ME OVAJ ZIVOT NEPOVRATNO SJEBE.GADIM SE SAM SEBI JER PRVU LJUBAV NISAM MOGAO PRUZIT TEBI,A VOLIO SAM TE SVJEDOK MI BOG SAD KAD TE NEMA KO DA NEMAM NIKOG SVOG.GURAO SAM TE STALNO OD SEBE JER NISAM ZELIO UNISTITI TEBE.NISAM HTIO DA PATIS,A TISUCU PUTA SAM POZELIO DA MI SE VRATIS.LJUBAV JE KUJA KOJA TE NA SVE NACINE SJEBE,LJUBAV JE ONA GUJA KOJA TE ODVOJILA OD MENE.NE ZELIM VISE BITI TUGE I BOLI ROB,JEDNA ZELJA MI JE DA S TOBOM DJELIM GROB.U ZORU KAD MI SRCE PRESTANE DA LUPA,KAD NISAMO MOGLI ZA ZIVOTA,U SMRTI CEMO BITI SKUPA.........

Srebrena kisa andjela

, 02 2008 14:38:38 +0200

Na ljetnoj kiši stojiš ti…Stojiš i kisneš…Gledaš u mene svojim velikim plavim očima…Nisam sigurna što mi želiš reći, nisam sigurna želiš li mi prići, ili samo stojiš i čekaš…
Tvoje usne polako se razdvojiše, rukom prođeš kroz plavu, mokru kosu, te se kapljice rasprše…
Traperice su ti razderane, krvariš…Da li plačeš?
Krećeš…Pokret ti je tako mekan…Ali, zašto sije sunce dok pada kiša? Zašto je srebrna…? Vidim svijetlost na nebu, čudna je…Zove me…Gledaš me…Zašto? Zašto ništa ne govoriš, samo hodaš prema meni i lomiš se…
Zašto ne odgovaraš?…Plačem, želim te zagrliti, ne mogu se pomaknuti, što je to? Pomozi mi…Prolaziš kraj mene, sjedaš na mokar pod, dodiruješ sjenu…Što ti je?
Tu sam…kraj tebe…ne gledaš me više…
« Dođi…» - govoriš…» Dođi mi opet nazad brzo…»
Ne razumijem…
« Naše vrijeme, nedostaje mi…Naši poljupci utisnuti su na mojim usnama…» - pričaš mi i bacaš crvenu ružu u bezdan…Što je to…» Ne boj se…Sada si gdje želiš biti…Nedostajem li ti?»
Hvata me strah…Što to pričaš…Želim te, boli me…Praznina u meni je…
Srebrna kiša te i dalje moči, ti se ne opireš…Razdvajaš usne, ljubiš me, otvaraš ruke, grliš me, diraš moje lice, diraš moje usne, smiješ se…» Oh, kako volim te…» - govoriš…Sretan si, ali, odlaziš…Opet odlaziš…Okrećeš se…» Ne zaboravi me»
O, živote moj, ne idi od mene…
Pogled skrenem prema dolje…Vidim dugu, ali kako? Vidim anđela, o moj Bože…
Kiša me dodiruje, lakše mi je…Otvaram usne, izgovaram « Volim te «…U svijetlu polako nestajem, čujem te kako govoriš, a nema te, zašto? Čujem kako plačeš, osjećam miris ruža i svijeće.
Plovim kroz nebo, letim iznad otoka, zelenila…Vidim plavi vodopad, zove me…Spuštam se…Biserno more, okružuje me…Ali ne, ja nisam na zemlji…Što je to?…Ne bojim se, dobro mi je…
«Ne boj se» - okrenem se, anđeo i vila rastvoriše krila, i odvedoše me pred sud Božji…Ne vjerujem, ja sam umrla, od boli ja sam mrtva…A ti tek sada plačeš za mnom, tek sada me trebaš i želiš…
Ali ja ne mogu bez tebe…Dođi i poljubi me, dođi i voli me…
Jer srebrna kiša anđela odavno je prestala…moja bol opet je stvarna postala…Dođi i oslobodi moju dušu…Dođi, zagrli me…
Ljubavi, trebam te!

.......evo jedna tuzna ljubavna prica.........

, 30 2008 19:47:13 +0200

Od kada znam za sebe, znam i za nju. Zvala se Ana, imala je smedju kosu, smedje oci i mogu slobodno reci da je bila najsladja i najsimpaticnija devojka u gradu. Ali ona toga nije bila svesna. Uvek je zelela da bude opasnija, bolja riba od drugih. Da nije bilo te njene sulude zelje ne bi bilo ni ove price.
     Imala je 16 godina, bila je drugi razred srednje skole. Uvek je bila odlican djak, lepa kao lutka, pametna kao pcelica, ali lakomislena.
     U osmom razredu osnovne skole po prvi put je osetila bol, ali onaj pravi. Po prvi put je osetila sta znaci izgubiti ljubav, po prvi put joj se ucinilo da nema razloga za srecu. Povukla se, nije nigde izlazila, od one vesele i nasmejane devojke koja je zivela za izlaske nije ostalo ni traga. Isla je u skolu, ucila za prijemni, pokusavala da preboli Marka i njihovu neostvarenu ljubav. Cekala je leto.
     Polozila je prijemni, upisala se u skolu koju je zelela. Marka jos nije bila sasvim prebolela, ali joj je dosadilo da place zbog njega, da pise tuzne stihove, slusa "njihove" pesme, zatvara se u sebe.
     Pocela je da izlazi, da se ludira, da se zabavlja. Svake nedelje je imala novog decka. Nijednog nije volela, zezala ih je, svetila im se zbog bola koji joj je Marko naneo. Jos ga je volela, ma koliko se trudila da to sakrije. Takvo ponasanje ju je drzalo malo vise od godinu dana.
     Onda je upoznala Dragana. Bio je pet godina stariji, imao je najbolja i najskuplja kola, najbrzi motor, kucu koja lici na hotel, crnu kosu, crne oci, "lice andjela" kako je govorila. Medjutim, ono sto sam ja znala, a ona nije mogla pored opcinjenosti njime da primeti, je da se ispod tog lica andjela krije nesto drugo.
     Dragan je imao 21 godinu, nie nista studirao, ziveo je na racun roditelja, menjao je devojke tri puta na dan, pio, pusio, ponekad se i drogirao. Nije bio ni neki lepotan, ako cemo iskreno. Medjutim, bio je veliki sarmer, ribe su padale na njegove fore, mirisao je na najskuplje parfeme, uvek je bio lepo obucen - jednostavno, devojke su sekle vene zbog njega.
     Ali, moja Ana nije. Njoj je bila dovoljna lekcija pod imenom Marko da shvati zlatno pravilo: ako decko pored tebe ima jo 2-3 devojke nije vredan truda, ima onih za koje mozes biti jedna i jedina. Dragan je prema njoj bio takav u pocetku. Zabavljao se sa plavusama, crnkama, udatim, razvedenim, mladim, starijim, nije mu bilo vazno, a zvanicno je bio njen decko.
     Raskinuli su. Ana to nije htela da trpi.
     Ali, ubrzo su se pomirili. Ostavio je sponzoruse koje su ga jurile, bio je samo njen. Cesto joj je pustao Djokinu pesmu: "citav zivot jurile su me plave, sve neke iste kao kopije, hej moje plave, dosle ste mi glave, dosadne krvopije, HOCU JEDNU MALU GARAVU, da je gricnem kao jabuku..." Ne znam da li se bio zaljubio u nju, ponekad mislim da jeste, a ponekad, opet, pomislim da on to ne ume. Sve u svemu, bili su zajedno non-stop. Vozili su se autom, motorom, isli zajedno u diskoteke, kafice, provodili se. Spavala je s njim nekoliko puta. Nije joj bio prvi, ali je govorila da je on njena treca i najveca ljubav. Da se sve nastavilo kako je pocelo, ja mislim da bi se oni vencali odmah nakon njene srednje skole. Ali, sudbina je htela drugacije.
     Te proklete veceri, bio je petak 13, otisli su na neku zurku. Tad su se prvi put posvadjali. Rekao joj je da se promenila, da nije vise ona devojka koju je upoznao. Da je postala gruba prema ljudima, smatrala ih manje vrednim, svaku lepu devojku smatrala zakletim neprijateljem, uvek zelela da bude najbolja u svemu, "gazila preko leseva" da bi ostvarila ono sto hoce. Govorio joj je da previse pije i pusi, da to ne valja.
     - U sta si se to pretvorila, mala? - pitao je, ali nije dobijao odgovor.
     Cutala je. Nije znala sta da mu odgovori.
     Dragan i ja, njena najbolja drugarica, smo bili jedine osobe na ovom svetu prema kojima se normalno ponasala. Ali, u poslednje vreme se i to promenilo.
     - Daj, oladi Dragane! - bilo je sve sto je rekla. - Ajde, idemo kuci.
     Trazila je da vozi. Dragan se bunio, govorio joj da je pijana, ali nije slusala. Sela je u njegov crni kabriolet. Imala je opet onaj cudan sjaj u ocima, gotovo bolestan i ludacki. Vozila je brzo, vrisnula je na sav glas i pustila volan.
     - Ana, ne zajebavaj se s tim, pijana si, udaricemo u nesto... - dreknuo je Dragan.
     Nije se obazirala. Ponovila je to, pustila volan i podigla ruke visoko u vazduh. U tom trenutku je iza krivine naisao kamion i dva automobila iza njega. Dragan je zgrabio volan, ali prekasno...
     U pola pet ujutru je zazvonio telefon. Javila sam se i cula Aninu mamu kako govori nesto nepovezano. Sve sto sam razumela je da je Ana imala udes.
     Odjurila sam u bolnicu. Videla sam uplakane ljude, nosila na kojima su je doneli su bila skroz krvava. Dragan je imao posekotinu na glavi i polomljenu ruku. Bio je pod stresom, dali su mu sedative da se smiri. Zelela sam da cujem detalje, kako se to dogodilo. Nije znao da mi kaze nista osim: - Ja sam kriv, nije trebalo da joj dozvolim da vozi. Bila je pijana, trebalo je da je sprecim...
     Ja sam bila u soku. Jedna zena mi je ispricala kako se sve desilo. Rekla mi je da su udarili u kamion, da je Ana izletela iz kola. Nisam mogla da verujem.
     Tesila sam Anine roditelje. Svi smo bili u soku. Posle pola sata se pojavio doktor. Anina majka je potrcala prema njemu.
     - Kako je ona? Dobro je, zar ne? Da li je povredila kicmu? Moci ce da hoda, recite mi nesto, pobogu!
     Doktor je tiho rekao:
     - Zao mi je gospodjo. Vasa cerka je izletela iz auta. Srce joj je stalo na mestu, izgubila je mnogo krvi...Primite moje saucesce.
     Ne mogu opisati osecaj koji smo svi imali tog trenutka.
     Od doktora sam saznala svaki detalj. Od silnog udara njeno srce se pomerilo i prestalo da radi istog trenutka. Pored toga, izgubila je mnogo krvi, imala teski potres mozga, polomljene obe noge, kicmene prsljenove. Da je prezivela, bila bi u komi ko zna koliko, a ako bi se ikada probudila iz kome ostala bi nepokretna.
     Tuzna povorka ljudi u crnom, njeni najblizi izgledali su kao senke. Kovceg nisu otvarali. Zeleli su da je ljudi zapamte onakvu kakva je bila. Lepa, najlepsa. Bar dvadeset ljudi je govorilo na sahrani, svi su plakali, sahrana je trajala tri sata. Kako da su svi odugovlacili, kao da niko nije zeleo da se oprosti od nje, zauvek.
     Od tada je proslo neko vreme. Rane su jos uvek sveze.
     Sa Draganom sa nedavno pricala. On ne moze da se pomiri sa cinjenicom da Ane vise nema. Njenu sliku u najvecem formatu koji postoji je uramio. Gleda u nju, tuguje, pije, ne shvata sudbinu koja mu je uzela.
     Ja sam tuzna, ali se trudim da tu tugu nekako sakrijem. Ma sta da se desi, idi dalje - Ana je to uvek govorila.
     Ali, nje nema da mi sada pruzi podrsku, da me svako vece pita: "A sto se ne smuvas s onim, bas je sladak? Ili sa onim tamo, to mi je drug, lako cu ti ga srediti...", da mi gleda u solju, da mi pomaze oko matematike, da se smeje i kad nema razloga za smeh i radost.
     Zivot ide dalje, to je tacno, ali kako i na koji nacin, to zavisi malo od nas, a malo i od Boga...