usamljena srca

Bez povoda ali sa razlogom...

, 11 2009 23:11:23 +0200

Na ovom blogu sam od septembra, prošle godine, a nikada od tada, pa dosad, nisam osjećala veću potrebu da napišem nešto...Ovo je više priča za mene samu, ako se tako može reći, mada želim da je "pretočim" na internet stranice, jer mi je jako bitna... Zbog nje preispitujem svoje dugogodišnje stavove...Evo i zašto...

Maltene oduvijek, bila sam neko ko prema ljudima ima izraziti "guard", rezervisanost, gleda druge "preko nišana", što bi se reklo...Nisu na to samo uticala neka moja "simpatična" iskustva sa drugima, već i urođena, ogromna, nepovjerljivost... Bolje rečeno, bila sam ubijeđena da većina ljudi nije u stanju da pokaže onu iskonsku, neuprljanu dobrotu, koja je, inače, imanentna ljudskoj duši...Da ljude život, sam po sebi, tjera na to da njihova dobrota, tj. "dobrota" bude ili "diplomatska", ili "koristoljubiva" ili "egocentrična", onda kada činimo nešto dobro samo da bi ispali veliki u vlastitim očima.Ali, razuvjerila sam se, i neobično sam srećna zbog toga...Ima među nama i onih koji se nasmiješe na ulici strancu i pozdrave ga...Onih koji "obaljuju" sve stereotipe...I onih koji, iako, skromno, govore da nisu baš neki altruisti, a ustvari, sami sebe demantuju svakom svojom riječju...Ima li većeg čovjekoljublja, danas, u korporativnoj kulturi, od onog kada neko bezuslovno pokaže poštovanje, a da to nije ni strahopoštovanje, ni čista, ukalupljena formalnost...Mogli bi neki od nas da uče od tih ljudi...Njih monotonija svakodnevnice nije toliko "osakatila i "otupila"... Nije ih ni dotakla... Nisu postali roboti, banalno rečeno...U društvu takvih, nažalost, malobrojnih, i najveći "fighter" može da spusti "guard"...I "najnevjerniji Toma" mora, makar za sekundu, da povjeruje da ima još onih koji se nisu pretvorili u humanoide...Ne znam im "ni imena ni lica", ali oni su me nadahnuli da napišem ovaj blog....Razgovarate sa njima samo jednom, i najčešće, nikada više, to potraje jako kratko, ali i to vam bude dovoljno da osjetite da prave vrijednosti postoje, da nenametljivo žive, i da trebate samo znati da ih primjetite, uočite.To saznanje me čini, makar za kratko, optimističnom. Inače sam nepopravljivi pesimista.

U to ime, ovaj blog posvećujem svima onima koji umiju da iskažu dobrotu i poštovanje bez povoda, razloga, uslova i koristi. Bez egoizma...Pa, barem i za trenutak...A, više od svega, ovo je za "maj u aprilu"... Pa, ko razumije, shvatiće...

Da l' koala da li meĐed?

, 06 2009 02:35:28 +0100

Šta reći a ne zgroziti se nad tzv. pobjedom najvećeg mogućeg meĐeda koji se ikad pojavio na televiziji,meĐeda zvanog "koala"!Ovo je odraz slike našeg društva:sve se može kupiti,a kad je voda mutna uvijek blato ispliva na površinu!E pa da vidimo malo šta je to sve pobijedilo sa (J)ADNANOM!Dakle,pobijedili su: najveći mogući primitivizam i nasilništvo,začinjeni psovkama,pijančenjem i neviđenim egocentrizmom;pobijedila je glupost kojo je normalno i moguće da "pijevac snese jaje";pobijedio je najniži mogući nivo balkanoidne iskompleksiranosti kojoj je dozvoljeno da "muški i junački" iza leđa pljuje i podmeće djevojci koja ga je odbila;pobijedio je "guzonjin sin" u ime svih onih guzonjinih sinova koji drpaju od usta sirotinje i iz opštinske kase da bi ispunili svoje nerealne želje;pobijedio je Mile KITIĆ,Grand,izopačen sistem vrijednosti;pobijedio je Ado koji se za spasavanje od nominacija Danijelu zahvaljuje tako što na njega nasrće,prijeti i upućuje najgore moguće bogohulničke psovke koje niko normalan,a kamoli pristojan nikada neće izgovoriti;pobijedio je slabić koji cmizdri čim je nominovan i koji pati od sindroma "neću da se igram,vrati mi moje krpice" čim nije po njegovom;pobijedilo je neznanje engleskog jezika u ime svih nepismenih sponzoruša koje parfem plaćaju "70000 dolara";pobijediO je krkan u ime svih krkana koji krkanluče a psuju na sva usta i HLJEB i MRVU;POBIJEDILI SU "NACIONALNI TAKMIČARI" IZ ZATUCANE SREDINE SA KOMPLEKSOM INFERIORNOSTI u ime Dubaia i Saudijske Arabije,jer ko će žene i dalje,u 21.vijeku kamenovati ako ne "koalini" navijači;pobijedio je Saša Popović i grandovski retardi;pobijedilo je pjevanje pod šatorima,lijepljenje para na čelo,skidanje,divljanje;pobijedilo je nazovi bratstvo i jedinstvo koje favorizuje nacionalni ključ;itd,itd.itd..................

Raduj se Babajiću, ti si slika naše propasti!Samo iako pobjeda može da se kupi,ljubav ljudi koji vjeruju pravim vrijednostima još uvijek ne može!Tu ti ni babo ni Mile Kitić ne mogu pomoći!

Čestitamo!

, 07 2008 22:11:53 +0200

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.