<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Uz šoljicu kafe</title>
  <link>http://uzsoljicukafe.blog.rs/blog/uzsoljicukafe</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Kavez</title>
   <description>&lt;div&gt;I &amp;scaron;ta sad da radim? Trčim oko tebe kao da si malo dete. Uvek se brinem o tebi kad se razboli&amp;scaron;. Al uvek to bude jer me ne poslu&amp;scaron;a&amp;scaron;. Koliko već dugo ti tražim da ode&amp;scaron; kod lekara i pogleda&amp;scaron; srce. I sama zna&amp;scaron; kako je brinuti se i nekom bolesnom matorcu. Rekla da neće&amp;scaron; život da mi upropasti&amp;scaron;. Za&amp;scaron;to onda ne pazi&amp;scaron; na sebe? Imam 20 godina i život je predamnom. Sa svih strana tuče, pa si sad i ti na&amp;scaron;la da zajebava&amp;scaron;. Voza&amp;scaron; me tamo, vamo, onamo. Sve hoće&amp;scaron;, a zapravo ni&amp;scaron;ta neće&amp;scaron;. Jednom sam ti rekla da ne mogu odma da moram poslati e-mail, a ti si odmah digla frku. Čemu to? Mislim uvek si ti preuveličavala stvari. Al ako sam već stvarno toliko primorana da ostanem kod tebe, imaj bar malo razumevanja. Jesi ti meni majka, i volim te najvi&amp;scaron;e na svetu. Al ovu pticu kavez ubija. Sloboda je moj život. A bez slobode sam ni&amp;scaron;ta. Prazna, bezvoljna, bez volje za bilo čim. Ceo život si me držala pod staklenim zvonom, jedva sam čekala da odem na faks. I onda mu ovaj mali raspust zasere&amp;scaron; kao nikad.&lt;/div&gt;&lt;div&gt;Sad sam opet mala ptica u kavezu...&amp;nbsp;&lt;/div&gt;</description>
   <link>http://uzsoljicukafe.blog.rs/blog/uzsoljicukafe/nepravda/2022/04/25/kavez</link>
      <pubDate>, 25  2022 18:04:26 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Uskršnje jutro</title>
   <description>&lt;span style=&quot;font-size: 17px; color: #3c434a&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-family: &#039;times new roman&#039;, times&quot;&gt;Jutro je do&amp;scaron;lo, na&amp;scaron; Hrist je vaskrsnuo. Sve se &amp;scaron;areni. Jaja u svim bojama, i&amp;scaron;arana u raznim &amp;scaron;arama. U kući veslje, muzika, slavlje. I ja slavim, bar to pokazujem. Al iznutra tugujem i sebe žalim. Pro&amp;scaron;ao je prvi uskrs bez tebe. Prvo je slavlje u kući a tebe nema. Opet sam sa svima, a tako sama. Čekam samo da zakuca&amp;scaron; na vrata, da ti pritrčim u zagrljaj ko nekad. Da te poljubim i osetim ukus tvog balzama nakon brijanja. Prosto se pitam kad si samo oti&amp;scaron;ao. Sve tako brzo prolazi. Znam da bi se pozdravio da si znao da će&amp;scaron; otići. Ali to niko nije znao&amp;hellip; Niko nije čak to ni očekivao. Pro&amp;scaron;le godine si me pobedio u tucanju jaja. Ove godine sam ja sve pobedila, znam da tebe ne bih. Ne znam da li jedva čekam sutra da te posetim ili ne. Taj vetar tamo i sama bučna ti&amp;scaron;ina mi i prijaju i remete mi mir. Toliko mi fali&amp;scaron;&amp;hellip; Tvoje jaje je najsjajnije od svih koje sam farbala. Sveća je najžućija. Danas je Hrist vaskrsnuo, &amp;scaron;to ne bi i ti?&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;</description>
   <link>http://uzsoljicukafe.blog.rs/blog/uzsoljicukafe/zivot/2022/04/24/uskrsnje-jutro</link>
      <pubDate>, 24  2022 15:03:03 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Pozdrav!</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-family: &#039;times new roman&#039;, times&quot;&gt;Danas je Uskrs. Dan kada treba da se započinju nove stvari. Zato sam ba&amp;scaron; danas odlučila da započnem i otvorim blog. Ja sam Nina Hill i vodiću vas kroz moje poetske crtice. Uz &amp;scaron;oljicu kafe sa mojim dnevnim razmi&amp;scaron;ljanjem.&amp;nbsp;&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://uzsoljicukafe.blog.rs/blog/uzsoljicukafe/zivot/2022/04/24/pozdrav</link>
      <pubDate>, 24  2022 14:54:43 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

