Na zapadu ništa novo

Priče iz davnine

, 01 2007 13:24:15 +0200

Moju malo već trulu svakodnevnicu uzburkao je dolazak čudnog bića iz davnine u Zagreb, gdje sad živim. I nakon 45 minuta čekanja na trgu pomahnitalog bana jelačića, na hladnom vjetru, moje stare kosti skljokale su se u najskuplji kafić u gradu, jer je slučajno na samome trgu, s direktnim pogledom na konja, pače jaja od konja.

Oko mene su sjedili penzioneri odjeveni u Chanel iz 80-ih. Pogađate? Da, židovi. Ko mi nađe penzionera Hrvata koji plaća kavu 3 eura, a da nije moj dida, ja ga častim u tom istom kafiću. I nakon pročitanih par poglavlja za tutorial (nekoć se to zvala lektira), eto ti nje, dohopsa sva vesela i brže bolje naruči ČAJ OD ŠIPKA, koji inače dođe 2 ipo eura, i sjedne i pogleda me svojim očima kao čiuvaua.

Ja se meškoljim jer vidim sve one poglede baba po imenu Rahela, Debora i tako dalje, i pitam je za zdravlje. Odgovara brzinski, i traži svoju kazetu. Pa nisam ti je donila, budući da je postojala velika vjerovatnost da se uopće nećeš pojavit, i srknem kavu brže bolje. Kad su počeli arlauci, te frekvencije... Pa psovke, one babe su zaboravile na judaizam i počele se KRSTIT.

Nakon šta je uspješno izvela hit Ramba Amadeusa AJDE U PIZDU MATERINU (cijeli refren, moliću lijepo) opet je stala buljit u mene kao čiuvaua, ali ovaj put s crvenim bijesnim sjajem. I ja jedva dočekam da srkne svoj čaj i da mi odhopsamo, a ja oteturam) do nekih zanimljivosti, tipa algoritam (u bg je to plato) na tri kata, da bi na kraju puta (križnog) i svih 14 postaja, ja bila starija za 20 godina, a zagrebački židovi imaju o čemu pričat sve dok mesija ne dođe.

Sa periferije Pičkovca do Kodak Arene po Oskara

, 26 2007 12:43:51 +0100

Jeste li čuli za Jennifer Hudson? Ja ne. To je ona iz Dream Girls. Ko je Dream Girls? Jel se to jede? Beyonce Knowles i Eddie Murphy (koji je ostavio trudnu spajsicu Mel B) su unovčili san Amerike 50ih – crnački girl sastav i pretvorili ga u tipičnu amerikanadu i shodno tome, zvanu Dream Girls. E sad. Jennifer Hudson je doslovno NOBODY koja je došla iz nekog pičkovca na American idol i proslavila se, jer kao i sve debele crnkinje, ima glas koji nijedna bjelkinja nema (unatoč ozbiljnom prežderavanju). I tako dođe ona i prijavi se za ulogu u toj pizdariji od filma, i tapa tapa tapa, osvoji oskara za najbolju sporednu ulogu, ostavivši iza sebe Cate Blanchett. Ja pala u nesvijest.

čunjoglavac de mi corason dio 2.

, 25 2007 15:08:27 +0100

jedan od najstrašnijih momenata u mom cijelom životu bilo je upoznavanje osobe koju sam upoznala preko interneta. bilo je crlo jednostavno sve dogovoriti, izvesti malo teže, ali kročiti nogom na strano tlo i pogledati u njega po prvi put - zastrašujuće!
on je naravno bio vrlo cool, širokim osmijehom bi proljepšao i carlu del ponte. ja sam bila toliko ustrašena da sam se doslovno tresla. sjedila sam na zidiću i čitala knjigu, a on mi je prišao kao da je to po ko zna koji susret. ja sam zamišljala da će bit lako, pis of kejk, ali u stvari sam prvih 15 minuta bila čak i neugodna, sve od nervoze. on, naravno, tipično muško, nije uopće primijetio da sam ja na rubu živčanog sloma. i naravno, mislila sam da ce moja prva misao biti u stilu, jes jes jes, my precioussss. zapravo je bilo vise u silu, GRANDE GLAVA! to je ta čuvena srpska fizionomija, dakle. ramena ok, da vidimo dalje, hmmmm, daaa, nije lose, nije lose... ne znam koje su njegove misli bile, ali i moje su mi previše. tih deset sati je prošlo nevjerovatno brzo, dapače proletilo. idem u bg za par dana, i moram priznat da jedva čekam.

renesansa pećinskog čovjeka

, 07 2007 14:46:57 +0100

ponekad poželim da se zovem Wilma Flinstone i da je onaj moj jednostavno dostupan 24 sata dnevno za sve moje potrebe,a sve šta on želi od mene su pohani batci pterodaktila i omlet od brontosaurovih jaja.

ne volim februar

, 07 2007 10:15:59 +0100

ne volim februar. jedino dobro je šta je kratak mjesec pa su računi nešto manji, ali ne puno. u Zagrebu je vruće, nekako sparno i vlažno (bez nekakvih konotacija, molim). imam idući tjedan nekoliko ispita, al mi se brate ne daaaaaaaaaa... ovih (predispitnih) dana radim sve samo da ne bih učila, čistim stan po feng shui metodi:

- osloboditi prostor oko ulaznih vrata, hodnika, predvorja, stepenica...

- oprati ulazni prostor i predvorje nečim s mirisom bora, zatim s morskom soli; za to vrijeme se treba moliti da dobri ljudi i prilike uđu kroz vrata.

- razgovarati s biljkama, ukloniti umiruće biljke

- pričvrstiti poštanski sandučić

- ukloniti paučinu

- ne valja: kaktus, ništa bodljikavo i suho – iscrpljeni chi, škripanje vrata, polomljeni namještaj.

Prijavila sam jučer ispit liku na filozofskom, i to mailom i prijavnicom. Šalje on meni odgovor: Postovana kolegice, do daljnjih te navodno ne tako dalekih tehnoloskih revolucija u nasem visokom obrazovanju, ispit se prijavljuje tako da se u odgovarajuci sanducic (u ovom slucaju onaj ispred B016) pravovremeno (dakle barem sedam dana
prije) ubaci prijavnica za taj ispit. E sad, ja sam prasnula u smijeh. lik ima nesto malo godina (djeluje do 30). mislim se da li da mu napisem;

get laid
u civiliziranom svijetu je PRISTOJNO najavit ispit I MAILOM
baš ti fala

To je ona ista osoba šta povremeno izvali nešto genijalno i prene me iz sna. Tipa da nama svima Aristotel i Platon lebde iznad glave i bore se za našu književnu dušu, hehehehehe....

lonely hearts club = grupa luđaka?!

, 05 2007 13:33:59 +0100

uvijek me fascinirala sažetost i konciznost oglasa u novinama, pogotovo onih pod "osobno". pa evo malo kako te žene pišu o sebi, a kako zapravo izgledaju:

U 40-ima = 49 godina
Atletski građena = Nemam sise
Avanturistica = Spavam sa svima
Prosječnog izgleda = Ružna sam
Predivna sam = Patološki lažov
Zarazan osmjeh = Pijem mnogo pilula
Emotivno stabilna osoba = Na lijekovima
Feministica = Debela krava
Slobodnog sam duha = Junkie
Otvorenog uma = Očajna
Komunikativna sam = Glasna i često osramotim ljude
Strastvena = Teška pijandura
Cijenim profesionalizam = Kučka
Pohotna = Jako debela
Krupne građe = Ekstremna debljina, nisu me mogli izvagati u bolnici
Tražim srodnu dušu = Nijednog nije odobrila moja mama

nebuloze s predavanja

, 05 2007 13:25:22 +0100

There is always a little Plato devil and a little Aristotle angel hovering above your head. And they're fighting for your literary soul! knjizevnost

Self-referenciality is literature which refers to itself. knjizevnost

Hrvatski muzikolog je otisao u talijanski arhiv da bi tamo nasao knjigu srpskog muzikologa koji je pisao na slovenskom jeziku o hrvatskom baroknom kompozitoru koji je pisao na talijanskom jeziku, a umro u Londonu. muzikologija

kako je relatvno mali newfoundlander uljepšao vikend

, 02 2007 20:19:44 +0100

da napišem ovaj post me motivirala danas jedna kolegica na ispitu iz lektorskih vježbi.

ja sam naravno kasnila, sjednem ja iza, i okrene se ona dok sam taman stavljala rukavice u torbu. KOJA TI JE TO ŽIVOTINJA U TORBI?! ja: um, ovaj... misliš na silvestera i peru kojota?! NE, NEGO... TO!, i pokaže prstom kao da sam ponila vlastito govno šta sam jutros posrala sa sobom u torbi. ja: a, to... to su mi rukavice. zar ne vidiš da na ovom krznu piše 100% poliester?! mislila sam da će me objesit za jaja (opisno se izražavam, da). okrene se, svejedno me sumnjičavo pogledala još par puta.

u prošli petak, dakle prije 7 dana, vraćam se ja tako doma s akademije, i dolazim ispred kuće sva sretna šta ću se, kao što imam običaj petkom, ispružit i opustit uz french & saunders ili nešto engleskog humora druge vrste, tipa red dwarf, itd. i naiđem na neke dvi djevojčice s jednim veeeelikim psom. newfoundlander, pa još beba od 6 mj. ja pomazim pasa, on cili umiljat i drag, ma divota. djeca: a znate li vi, teta, čiji je ovo pas? moje misli: o, ne. ne, ne, ne, ne! NE! shit. bugger bugger bollocks bollocks bollocks! i ja na brzinu skeniram situaciju, jedino slično azilu za napuštene životinje u mom kvartu je veterinar, i tako se uputimo kao fellowship of da ring preko nasipa do savskog mosta (ne znam kako se zove, zaboravila sam, mislim da je most slobode) i pas uredno sluša, sve 5.

dođemo kod veterinara blatnjavi, prljavi (ja), smrdljivi (pas). e, sad – da malo opišem tu kliniku. preko šanka (šaltera tj.) koji je bez problema mogao u studio 54 gleda me neka kokoška s prezirom jer sam zadihana (valjda se dame ne bi trebale dovest u takvu situaciju, šta ja znam), na lijevom zidu ogromni flat screen tv, a desno akvarij s nekim ribama u bojama nove sezone Lacroix avec Commes les Garcons (aka vrišt boje). za neke od tih boja nisam znala ni da postoje (to su one kad minjate toner na printeru, cyan, magenta i te šeme). oporavivši se od prvotnog šoka, zatražim da pozove azil i transport (slično kao na simse2). i doista, ona pozove. odgovor: puni smo. ja: ali, ali, ali... vi primate lovu da biste imali mjesta.... i vidim ja da tu nema kruva, cimnem ja par udruga (noina arka – ništa, npr.) dok su dica posjedala po kožnim foteljama s aluminijskim nogama (da mi je vidit pedera koji je to dizajnirao) koje 100% traumatiziraju ŽIVOTINJE koje se tu dođu liječit. zamisli da dođeš u likara i sjedneš u nešto šta je bilo tvoj susjed! hehehe, sad mi svašta pada na pamet. pas se izvalio na pod i malo odahnuo, sirotan ko zna kad je zadnji put bio na toplom. dok sam našla udrugu koja ga može uzeti, prošlo je DVA SATA. u međuvremenu mi je ta glavna kravetina, Zoja (klinika se zove Zoe) dreknula da šta ja njoj imam dilit lekcije, da ona radi sa životinjama, ne ja. ja: PAHAHAHAHAHAH! još su nas zamolili da odemo zbog KLIJENATA. gamad profiterska.

otišli smo doma (tj. kod mene doma) i bio je 2 noći i cijelu nedjelju, dok ovi iz Future nisu došli po njega. budući da oni nemaju svoj prostor, sad je u hotelu za životinje koji mu plaća neka donatorica. meni se srce kidalo kad su ga odveli, ali šta ću, ja sam prva godina faxa, nema me nikad doma. bit će mu ok, neko će ga udomit, mlad je. nadam se da ću ga vidit još koji put. šmrc. svi mi kažu, učinila si dobro djelo. meni se ne čini ništa extra. kad biste našli dijete na putu, prljavo, gladno i umorno, zar ga ne biste primili? ne vidim neku razliku između psa i djeteta, ne na ovoj razini anyway. pretpostavka je da ga je neko izbacio na ulicu jer je narastao prevelik i počeo previše jest. šmrc. dok je bio kod mene pojeo je 2 kg mesa i još pola kila konzerve za pse. bebica mala, ima samo 35 kila.

Glupe male ovce smaraju mene the genija

, 02 2007 11:47:29 +0100

O bože. dođem na SRPSKI blog da pobjegnem od kojekakvih idiota a ono etoo ih zamnom kao morski psi za brodom - male nadrkane neispunjene duše, zavidne i vidno i ljigavo nesretne. pa boli mene kurac šta ste vi nesretni! ja sam sretna i ne zanimate me! ovo je moj blog. otvorila sam ga ja. za sebe. ne da bi se sviđao nekome drugome. da ponovim za kokošje mozgove. NE DA BI SE SVIDIO DRUGIMA! zato svi vi zlonamjerni ljudi, ODJEBITE s moga bloga i prekinite mi kvarit sinergiju! moji izbori su samo moji i NITKO nije pozvan da me preko komentara vrijeđa! ako ti se ne sviđa, ZAOBIĐI! FALA BOGU., BLOGOVA NE FALI.

što danas prolazi na blogovima?

, 01 2007 18:53:05 +0100

ponekad se pitam zašto ljudi toliko vole čitati o tuđim problemima, sigurni iza svojih kompjutera, daleko od stvarnosti. uzmimo na primjer moj blog.hr; vrhunac posjećenosti je bio kad sam pisala o tome kako sam upoznala Srbina preko interneta i zaljubila se preko telefona. U međuvremenu sam shvatila da su stvari postale ozbiljne i prestala pisat o tome. Odjednom: posjećenost nula. onda sam se uvatila politike - kontraefekat - moje vlastite prijateljice me napadaju bezobraznim komentarima na opću radost svakoga ko to čita. ponekad se pitam. baš kao što ide ona pjesma, Što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote? malo sam čitala po internetu i stvarno - najposjećeniji blogovi su tipa danas sam oprala zube tri puta za razliku od jučer kad mi je poštar zvonio na vrata. komentara ko u priči.

Vratimo se na Turke. Čitala sam da je Hrvatska danas etnički najčišča zemlja istočne Evrope. E sad, to je mogla napisati samo osoba koja nikad nije bila u Sloveniji, ali nije bitno. Recimo da je istina, jer će ionako bit u roku od deset godina. I sad je veliki evropski um (čitaj: CIA im je naredila) smislio kako kazniti Hrvate (dakle cijeli narod - za zločine Zagreba i okolice) - uvalimo im Turke pa nek se oni jebu s njima! doslovno! i onda za 100 godina kad se moji praunuci udu igrali sa Ljatifom i Junuzom, ne zaboravimo i Čing Činga i Ungabungija, pisaće se hvalospjevi o krasnim Hrvatima koji su tako velikodušno primili sve te jadne ljude. E sad, nit su Hrvati velikodušni, nit su ti ljudi jadni. Umjesto da im omoguće život bez rata, rastjerali su ih po svijetu i onda uvaljuju siromašnim balkancima da ih prime na grbaču.