<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Sindikalac</title>
  <link>http://sindikalac.blog.rs/blog/sindikalac</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Država kao organizovani kriminal</title>
   <description>&lt;p&gt;Svakodnevno čitamo članke o privatizaciji. Većina tih članaka je posvećena lo&amp;scaron;im privatizacijama. Neko reče da nema dobre pivatizacije, i ja se slažem sa tim.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Sam koncept privatizacije jeste problematičan. To jeste neizbežan proces ka demokratskom dru&amp;scaron;tvu gde je privatna svojina svetinja a dru&amp;scaron;tvena usko orjentisana na važne kompanije u smislu stabilnosti države i administraciju. Medjutim, nema po&amp;scaron;tene privatizacije. U svakom pojedinačnom postupku koji je sproveden u Srbiji postoji neko &amp;quot;ali&amp;quot;. To se kod nekih pokaže nakon par meseci, kod nekih nakon par godina. Prvi razlog za to je lo&amp;scaron;a provera porekla kapitala koji se ulaže za privatizaciju. Moje lično mi&amp;scaron;ljenje je da je preko 50% kompanija kupljeno državnim parama koje su se godinama slivale u nečije džepove i poslednjih nekoliko godina vratile u Srbiju kroz &amp;quot;uspe&amp;scaron;ne&amp;quot; privatizacije.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Neko će možda reći - pa dobro, bitno je da su se vratile nazad. Da, ali ako se uzme u obzir da je taj novac u vlasni&amp;scaron;tvu svih gradjana Srbije, onda sledi da bi gradjani Srbije trebali da budu vlasnici tih privatizovanih kompanija. Medjutim, to nije slučaj.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Naime, ceo proces privatizacije liči na jednu dobro organizovanu kriminalnu aktivnost koju vode državni organi.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Ja sam često učestvovao u pregovorima oko privatizacije firmi u Srbiji, najče&amp;scaron;će onih manje uspe&amp;scaron;nih - jer se najče&amp;scaron;će pri tim privatizacijama javi potreba da se pregovara i ugovara za&amp;scaron;tita zaposlenih. Vi&amp;scaron;e puta smo svi bili svesni da novac koji se ulaže ima nejasno poreklo, da firma i pored privatizacije neće uspe&amp;scaron;no izaći iz krize. Medjutim - privatizacije su sprovodjene. Sećam se jednog slučaja kada je jednom uspe&amp;scaron;nom direktoru jedne uspe&amp;scaron;ne državne kompanije savetovano da firmu dovede u stečaj plaćanjem fiktivnih usluga potencijalnom kupcu, a da za par meseci kasnije taj potencijalni kupac samo preuzme firmu na osnovu tih dugova. Na sreću - taj direktor to nije želeo da uradi. Na žalost - on je dao ostavku a novi direktor je sve ideje sproveo u delo. Sličnih privatizacija ima koliko želite.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Kada se sada vratimo unazad i malo pogledamo na proces privatizacije iz ugla održivosti rada tih prodatih firmi - dolazimo do poražavajućih podataka. Veliki broj njih je zatvoren a dobar deo jo&amp;scaron; uvek ima problema sa naplatom ugovorenih tran&amp;scaron;i od strane novog kupca.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Ponekad čak pomislim da država svesno prodaje neke firme iako zna da će ubrzo iz nekog razloga privatizacija biti poni&amp;scaron;tena. Mesec dana je dovoljno da kupac izmuze firmu i vrati je državi u gorem stanju nego kada je preuzeo. Novac se podeli, nova privatizacija - i tako u krug.. &lt;/p&gt;&lt;p&gt;&amp;nbsp;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://sindikalac.blog.rs/blog/sindikalac/privatizacija/2009/04/04/drzava-kao-organizovani-kriminal</link>
      <pubDate>, 04  2009 02:11:01 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

