<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>The Shine.</title>
  <link>http://moonshine.blog.rs/blog/moonshine</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Poem 13</title>
   <description>Ćuti.&lt;br /&gt;Ne govori ni&amp;scaron;ta.&lt;br /&gt;Ne sada. Ne ovde.&lt;br /&gt;Pusti me&lt;br /&gt;da se koncentri&amp;scaron;em&lt;br /&gt;da poku&amp;scaron;am da je čujem&lt;br /&gt;dodirnem&lt;br /&gt;osetim njenu čar.&lt;br /&gt;Da je uhvatim za ruku&lt;br /&gt;i povedem u svoj svet.&lt;br /&gt;Da joj dozvolim&lt;br /&gt;da mi se opet javi&lt;br /&gt;kao otkrovenje&lt;br /&gt;kao blagoslov&lt;br /&gt;čista poput suze&lt;br /&gt;sveta poput spasenja.&lt;br /&gt;Da me ponovo ohrabri&lt;br /&gt;svojim nežnim, majčinskim zagrljajem&lt;br /&gt;i donese srž preporoda neophodnog mojoj du&amp;scaron;i-&lt;br /&gt;da mi udahne mir.&lt;br /&gt;Dopusti da, umesto tebe,&lt;br /&gt;ovog puta progovori ti&amp;scaron;ina.&lt;br /&gt;&lt;br /&gt;</description>
   <link>http://moonshine.blog.rs/blog/moonshine/ljubav/2009/03/19/poem-13</link>
      <pubDate>, 19  2009 21:05:59 +0100</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Trenutak Večnosti, Večnost Trenutka</title>
   <description>&lt;p&gt;Da li pamti&amp;scaron; kakav je osećaj kad zadrhti&amp;scaron;- onako istinski, kada ti celim telom prostruji neuhvatljiva struja, magija Erosa, dar Univerzuma upakovan u svetlucavu kutiju sa ma&amp;scaron;nicom?&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da li se seća&amp;scaron; svog odu&amp;scaron;evljenja, koje te grli mi&amp;scaron;ićavim rukama toplote i neizmerne radosti dok otvara&amp;scaron; taj poklon i dopu&amp;scaron;ta&amp;scaron; mu da se dopadne najtananijim receptorima tvojih čula?&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Da li poseduje&amp;scaron; jo&amp;scaron; uvek onu čarobnu kičicu kojom smo bojili dane i noći, zimske i letnje, u sve dugine boje i sve boje nikad naslikane i nikad dostupne jalovom umu?&amp;nbsp;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Nemoj mi reći. Znam odgovore.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;Uvek smo kroz ta iskustva koračali zajedno. Verujem da smo zato počeli da delimo sve osećaje. Delimo i ovaj. Posle toliko vremena. Znam da se u tebi krije isto &amp;scaron;to i u meni. Jednostavno znam. Jer smo nekada davno, u nekom drugom svetu, u neko nepoznato doba poklonili sebe jedno drugom i time postali neraskidivi. Znam da se i ti jo&amp;scaron; ježi&amp;scaron; pri samoj pomisli na najdublje delovanje na&amp;scaron;eg zajedničkog bića, znam da i tebe očarava i pla&amp;scaron;i istom neodoljivom snagom ta nit koja ne truli vremenom. Znam da i ti uživa&amp;scaron; u zvucima na&amp;scaron;ih ujednačenih koraka koji ponosno odzvanjaju na pločniku Večnosti. Konačno- znam da ni ti nisi zaboravio ni delić tih primarnih dostignuća duhovnog stapanja i da je zaista suvi&amp;scaron;no postavljati ta pitanja iznova.&lt;/p&gt;&lt;p&gt;I ovaj put učinila sam to zbog sebe- da bih sama sebi dala odgovor. Jer Ja sam Ti.&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://moonshine.blog.rs/blog/moonshine/ljubav/2009/03/16/trenutak-vecnosti-vecnost-trenutka</link>
      <pubDate>, 16  2009 22:14:53 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

