http://voodootoo.blog.rs/blog/voodootoo voodootoo 2026-05-30T16:32:16Z http://voodootoo.blog.rs/blog/voodootoo/generalna/2009/03/30/jutro-poslije <p>Ah, kako sam težak jutros, kao crna zemlja. Svi oni snovi sinoć su me tako iscrpili kao da sam vozio Giro d`Italia. Glava mi je kao bubanj. Tijelo utrnulo, jedva se mičem. Kafa na stolu. Miri&scaron;e i polako me tjera da se trgnem iz te letargije...</p><p>Zurim kroz prozor na mokru ulicu, nema nikoga. Sa zvučnika se čije Džon Mejal i bluzbrejkersi. Lagana jutarnja doza muzike. I ba&scaron; se slaže uz ovo vrijeme, oblačno, nikakvo... a evo mart je na izmaku a mene kao da tek hvata ona obavezna zimska depresija, žvaće me i vrti oko prsta kao Lolitatako naivno, dječje, ali me jo&scaron; nije ispljunula... Heh, pa nedam se ja, niti volim plavu&scaron;e.</p><p>Jo&scaron; malo me vremena dijeli od odlaska na posao. I ne vaspitane bagre, nestrpljivih poslovnih ljudi, a možda i nje same.&nbsp;</p> Generalna 2009-03-30T12:09:07Z voodootoo http://voodootoo.blog.rs/blog/voodootoo/generalna/2009/03/30/noc <p>Duga. Te&scaron;ka. I ona prvi put u mojim snovima. Niije to bio jedan dug san, da se pojavila i oti&scaron;la, već desetine kratkih snova, gdje sjedim i razgovaram sa njom, slu&scaron;am je... U svakom je imala kosu vezanu u rep, smeđu i sjajnu. Plave pantalone i sivu bluzu, nokte je, naravno, lakirala u crveno, vatreno crveno.</p><p>Pričala je o sebi i svojim nedoumicama sa takvom lakoćom, kao da se ne radi o njoj, već o nekome drugome, nebitnom. Govorila je polako, pomjerajući usne taman toliko da dopusti riječi da izađu van. Prekr&scaron;tene noge i lakat desne ruke na koljenu, dodirivala je kosu, dok je prstima lijeve ruke udarala po naslonu stolice u pauzama između razgovora.</p><p>A te pauze sam pravio ja. Uglavnom je ona govorila, volio sam da se slu&scaron;am, a kada bi na mene do&scaron;ao red, većinom bih samo klimnuo glavom ili promrmljao tek nekoliko riječi u znak podr&scaron;ke... Samo sam želio da gledam u nju.</p><p>Onda su do&scaron;li njeni prijatelji, obradovala se. Dok su se pozdravljali gledao sam u stranu, oni su bili suvi&scaron;ni, jer jo&scaron; sam gladan. Htjeo sam da hranim svoj ego držeći je tu, kraj mene, ne želeći da nas iko prekida, ponajmanje dvoje istih faca sa kojim je svaki dan. Te&scaron;ko mi je to palo. Dugo su bili tu.</p><p>Nisam joj ni&scaron;ta rekao, jer, Bože, ja nju jo&scaron; ne poznajem&nbsp;</p> Generalna 2009-03-30T11:39:45Z voodootoo