<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Dnevnik jednog navijaca</title>
  <link>http://navijac.blog.rs/blog/navijac</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>Nije bilo kolor televizora</title>
   <description>Nije bilo kolor televizora, barem ih nije bilo mnogo u tom vremenu, ali ipak nekako pamtim utakmicu žutog i plavog tima, valjda je to Zoran Popovski tako uverljivo dočarao da smo imali utisak da zaista vidimo boje nacionalnih timova.&lt;br /&gt;Bila je to ona čuvena utakmica Rumunije i Jugoslavije, u kvalifikacijama za svetsko prvenstvo u Argentini.&lt;br /&gt;Sećam se imena samo jednog igrača, Jordanesku.Dao nam je jedan gol, izjednačio je, čini mi se na 3:3, a ja sam mislio da se svet ru&amp;scaron;i. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Utakmicu sam gledao u jednom selu na brdu iznad grada u kom sam odrastao, gde me je otac često vodio kod na&amp;scaron;ih prijatelja.Imali su predivnu malu kućicu na samom vrhu uzvi&amp;scaron;enja, a na ulasku u njihov posed je bila velika drvena kapija identična onoj na ulasku u vajate u američkim western filmovima.Pre nego &amp;scaron;to bismo u&amp;scaron;li na njihov posed, otac bi izlazio iz kola, i pomerao ogromnu kapiju. Ne znam za&amp;scaron;to al uvek mi je zastajao dah od tog prizora. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;To je moje prvo sećanje na fudbal.Imao sam tri godine. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Pobedili smo tada 6:4, ali nas na svetskom prvenstvu nije bilo. Verovatno smo kasnije izgubili neku utakmicu kao i mnogo drugih. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Iz Argentine se sećam mno&amp;scaron;tva papirića koje su bacali navijači kada bi igrala domaća reprezentacija, dugokosog Marija Kempesa o kom su svi pričali a ja želeo da budem kao on i sećam se reprezentacije Perua. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Ličili su mi na družinu olovnih vojnika, tako sam ih i doživljavao.Imali su bele dresove sa crvenom prugom , ba&amp;scaron; kao i jednonogi vojnik iz Andersenove bajke. Svi su mislili da su im lak zalogaj, a oni su se srčano borlili.Pro&amp;scaron;li su u drugi krug gde su izgubili sve tri utakmice, valjda nisu mogli da izdrže ceo turnir igrajući sa jednom nogom. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Imali su Kubiljasa, i njega se sećam. &lt;br /&gt;&lt;br /&gt;Bilo je to divno vreme,..., a posle je do&amp;scaron;ao Miljan Miljanić.</description>
   <link>http://navijac.blog.rs/blog/navijac/generalna/2009/04/27/nije-bilo-kolor-televizora</link>
      <pubDate>, 27  2009 00:38:39 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo!</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://navijac.blog.rs/blog/navijac/generalna/2009/04/27/cestitamo</link>
      <pubDate>, 27  2009 00:34:16 +0200</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

