mashtara http://mastalica.blog.rs/blog/mastalica Cinim pravu stvar... Mozda i dogodi se cudo,<br />i onda uspijem presutjeti teske rijeci i sve grubo...<br />Sve sto ljudi govore kad se vise ne vole,<br />mozda se jednom rodi nada<br />i onda uspijem ti priznati da si najbolja do sada,<br />da s tobom nijedna ne moze se mjeriti<br />nema pravila, tu nema pameti...<br />Kad nastupi tisina mi smo dvoje ljudi<br />sto se ne mogu razumjeti.<br />I cinim pravu stvar: ne spominjem te ja.<br />Jezik pregrizem da ne bih opsovao,<br />da ne bih opsovao ovaj zivot sto ga dijelim na pola.<br />I kada pozelim te ja jezik pregrizem <br />da ne bih opsovao, da ne bih opsovao<br />ovaj zivot sto ga dijelim na pola.<br />Sto je moje, sto je tvoje, ja tako ne mogu razmisljati.<br />Sve smo gradili u dvoje, i sve iz temelja, sad cemo podjeliti, kome noc a kome dan...<br /><br /> http://mastalica.blog.rs/blog/mastalica/generalna/2009/08/06/cinim-pravu-stvar... , 06 2009 00:09:46 +0200 Bez dobrog naslova... <p>&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; &quot;Prepricavanje uvek poprimi vid spletkarenja. Cak i kad istinski zelimo da u secanju obnovimo neki dozivljaj, tacno-onako-kako-je-bilo, upadamo u zamku najgore vrste -spletkarenja sa sopstvenom dusom. Zahtev za &quot;potpunom iskrenoscu&quot; zavrsi se nehoticnim domundjavanjem sa sobom: <br />ulizicki oduzimamo, dodajemo, prekrajamo, laskajuci i kad, navodno, sebe u sebi najvise opanjkavamo.</p><p>&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; Secanje nije zapecacena konzerva koju po potrebi otvorimo i zateknemo uvek isti sadrzaj: ono preobrazava proslost, upisujuci joj sadashnje znanje, iskustvo i osecajnost. Zato pricu o proslom (a svaki trenutak je vec proslost..prokletstvo vremena je upravo u tome sto retko uspevamo da uhvatimo i prozivimo trenutak, neponovljivost i punocu sadasnjosti, bez tereta proslosti i neizvesnosti buducnosti), dakle, govor o bilo cemu, treba uzeti sasvim uslovno, kao mesavinu malo nehoticnih lazi, malo stvarnog zaborava, malo dodvoravanja vlastitoj tastini i sasvim malo iskrenosti, sve stopljeno u pitku cafe creme, u koju, umesto secera, sipamo gomilu spletki.&quot;</p><p>&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp; M. Jovanovic&nbsp; </p> http://mastalica.blog.rs/blog/mastalica/generalna/2009/08/02/bez-dobrog-naslova... , 02 2009 00:30:55 +0200 I tako... <p>&nbsp;&nbsp; Kako sam pukom sluchajnoshcu motivisana od strane jednog prijatelja da otvorim svoj blog, umesto svoje uvodne rechi opozvacu se na njegove... (tek da probijem led <img src="http://www.blog.rs/js/tinymce/plugins/emotions/images/smiley-wink.gif" border="0" alt="Wink" title="Wink" />)</p><p>&quot;Naizgled obične stvari uvek su najteže. Naposletku, uvek se desi da se pojavi neko dovoljno smeo da se začudi i to glasno kaže i inspiri&scaron;e te time da uradi&scaron; i ono od čega beži&scaron;.&quot;</p><p>O tome, ko sam, shta sam ... pokazace vreme kroz ove stranice. </p><p>&nbsp;</p><p>&nbsp;</p> http://mastalica.blog.rs/blog/mastalica/generalna/2009/07/03/i-tako... , 03 2009 17:17:32 +0200