Nerma's Neverland

Lijepo je otkrivati...putanje 2

nerma — Wed, 08 Dec 2010 21:45:18 +0100

* Mogu me žaliti ako hoće...iz nekih njihovih razloga. Problem imam kad mi počnu zavidjeti. Tek tada je moguće svašta da se desi...Toliko su zlobni.

* Sreća pripada hrabrima. Hrabrima, jer ona je njihov usud...da preduzmu sredstva i odaberu put što ih vodi do istinske sreće. A kukavice ili ih smatraju otrcanima ili beživotnima...I jednako postavljaju pitanje: 'Otkud ova dosada i gorčina?' Život je sranje!'

Šteta.

* Svaku(!) kritiku, komentar, lijep, pa čak i onaj ironičan i oštar gledaj da tebi ide u prilog. Sve primi sa poukom...

* Prezirem tu paraliziranost, čestu čovjekovu nemogućnost da kaže ono što treba reći...Da uradi što treba uraditi. Opet, sudbina baci svoju čaroliju i onda, iz neobjašnjivih razloga, ondje ste gdje trebate biti.

* Sve što radiš, radi u ime Boga. Zavoljet ćeš život...jer shvataš da ne lutaš...i da si najbliži istini!

* Po ko zna koji put...

Sreća pripada hrabrima...Sve dolazi od Onog, a čvrsto vjerujem da smo u svemu tome, ono što biramo da budemo...i što želimo! Sve zavisi od jačine našeg uvjerenja. I na šta god da izađe, već je naveliko bilo predodređeno. Za obični ljudski mozak nepojmljivo, nespojivo...ali ne i za dušu. Kako? Ne znam. Jednostavno...tako je!

Svim ženama...

nerma — Tue, 19 Oct 2010 21:27:05 +0200

Lijepa žena se pita

Gdje su moje tajne laži...

Ja nisam privlačna

Ili napravljena da odgovaram veličini modela

Ali kada počnem da im pričam

Misle da im govorim laži.

Rekla sam, to je dohvat mojih ruku

Širina mojih kukova

Napredak mog koraka

Ivica mojih usana

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

Ulazim u sobu

Baš sjajno kao što želiš

I za čovjeka, drugovi stoje

Ili padnu dole na koljena

Onda se skupljaju oko mene

Kao košnica pčela

Rekla sam, to je vatra u mojim očima

Bljesak mojih zuba

Zamah mog struka

I radost u mojim stopalima

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

Muškarci se samo pitaju

Šta vide u meni

Trude se mnogo

Ali oni ne mogu dodirnuti

moju unutarnju misteriju

Kada pokušam da im pokažem

Oni ni dalje ne vide.

Rekla sam, to je luk mog oslonca

Sunce mog osmijeha

Put mojih grudi

I gracioznost mog stila

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

Sada razumiješ

Zašto moja glava

nije pognuta

Ne trebam vrištati ni skakati

Ili pričati vrlo glasno

Kada me vidiš da prolazim

To treba da te čini ponosnim

Rekla sam, to je uspjeh mog oslonca

Uvojak moje kose

Dlan moje ruke

Potreba za mojom brigom

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja.

-- iz filma 'Poetic Justice'

Lijepo je otkrivati...putanje

nerma — Wed, 06 Oct 2010 20:27:04 +0200

* Zašto te je stid zaplakati kad srce zja i zašto misliš da si jadan slabašan? Zar nisi ponosan što si u tom momentu najiskreniji?

* Mojom pažnjom usmjerenom na davanje, lijepo je i kada nešto primiš...To ozareno lice i osmijeh. Ah, kako to volim!

* Promijeniti svijet...Mnogi se ne usuđuju ni izgovoriti. A znači vlastiti usud i užasno veliku odgovornost. Znam da tražim previše, ali rezultat ispod stopostotnog i oni zbog kojih to ostane na pokušaju...održava gorčinu. Dovraga.

* Bez hljeba je teško...Al' bez ljubavi...! Ipak, mlakonje i kokuzi znaju najbolje...

* Ne znam šta je žalosnije...Ne obići i posjetiti sva mjesta ove Zemlje, ili kada nam to već postane rutina, izgubiti suptilnost. Mislim da je ovo drugo veća 'kazna'! Ne želim je izgubiti. Ubijemo li osjet, ne znam šta nam onda bitno ostaje?

* Žrtvovanje za dobro vaše zajednice, globalno dobro, ali i odgovornost su veliki. Srećom, još je veća nagrada – Božije, i vlastito zadovoljstvo.

* Izdaja, prevara i izdignuto obećanje su...kao nečujni tumori. Potajno vas zadese, i kada ih otkrijete, polako vam oduzimaju snagu...a do lijeka je teško doći. Teško se podnose, a valja živjeti. Ipak, valja živjeti.

* Koliko god se trudili, svačiju ljubav nemoguće je zadobiti. I čudno, ali to je ono što ohrabruje. Otvara više vrata za tebe samog, čuvaš je za ono što vrijedi. Ne zanemariti druge, ali živjeti po pravilima i na način koje traži vaš personaliti. Prihvatate sebe sami, a i pojedini ljudi...vaš odabrani ili odabrana.

Život je divan!

To you...

nerma — Sat, 25 Sep 2010 21:44:54 +0200

Far away

but so close...

Not familiar

but so very known...

When I will face with that

I for so long suppose?

When we will be finally

to each other shown?

When?

How?

Where?

For how long more?

I don't know.

It's like reaching unreachable...

Catching our eternal sunshine of

a spotless mind,

Fighting for not to be blind...

...Unforgettable.

Dreaming a Dream,

Waiting to become a real.

Sounds insane

But you will be my man.

You!

Something whispers me it's the biggest

True.

Ever.

To H.

(...a riječi naviru, pa naviru...od srca.)

...jedan zračak 'iza'...

nerma — Sat, 25 Sep 2010 21:34:34 +0200

Iako ih probah potisnuti i nekako izmetnuti iz podsvijesti, a u pokušaju da se sve obavi, strepnja i grč zbog gomile fakultetskih obaveza dugo su bili prisutni. Počela sam gubiti osjećaj za mladalačkom slobodom, rekreacijom bilo koje vrste, običnom literaturom za kojom sam žudjela...Pobogu, trebalo mi je samo još zbaviti štap i udijeliti penziju! Srećom, dođe još jedno regenerativno ljeto, dani slobode, dani tancanja, ovaj put na duže staze - Njemačka. Za dugih vožnji, voljela sam te priuštene prilike zurenja u daljine, kako neki kažu, blejanja. Što širi horizont, veća divota. Dođosmo do naših destinacija, Riedericha i Huckelovena.

Rodbina, prisnost, opuštena druženja, zezanja, zabave svake vrste... I meni kao porodičnom tipu, veoma značajno. Pa je l' mi trebalo još nešto? Radovala sam se svakom trenutku...Od ukusnih i jedinstvenih hamburgera i piletine iz McDonaldsa, kineskih restorana i degustacija pekingške patke i sušija, brčkanja u bazenima, kupovine u jednom od najvećih trgovinskih centara Oberhausenu, obilaska prirodnih predjela, tornjeva do nekoliko okolnih gradića. Ono na čemu zavidim stanovnicima ove zemlje su red, rad i disciplina. Sva obrađena i zasijana brda su samo jedan od razloga koji opravdavaju moj stav. Zaista. Po povratku kući, kulturološki šok - lokalni vašer. Puf! Ajde, nek' se ljudi vesele! Svako na svoj način.

Na kraju, da bih dovršila krug, odlazim u želji da još jednom udahnem jadranski miris za ovu godinu. Korčula, po prvi put!

Sve bude i prođe. Muka, žalost i tuga definitivno da, to brzo zaboravljam. Ostalo nosim sa sobom, ovdje, unutra. Ne tjeram ga, ali izgleda da mu je mjesto upravo tu. Još jedno ljeto iza mene. Divno ljeto.

* Dešava li vam se često da nekim slučajem pri gubljenju konekcije, izgubite i upravo napisani tekst, bez mogućnosti da ga povratite?

Sad znam kako je. Preporučujem aspirin. ;)

Ha ha ha ha

nerma — Sun, 25 Jul 2010 18:24:35 +0200

Komunalna sluzba u pomanjkanju radnika

Prezivljavanje recesije - nasa kucica, nasa slobodica

...To ti je kad se hoces parkirat´ u milimetar

Lovac u ceki!

Vjecna ljubav

Odmor vozaca

Seksualna dubioza

Sigurno slijetanje!

Koka ili pijetao?

Vrijednost dolara

Ubijanje dosade u wc-u - sudoku

Rezervisano za pijanice

I na kraju, meni najdraza, super baka 21.-og stoljeca!

Plešući san

nerma — Mon, 05 Jul 2010 11:47:09 +0200

Svjesnost se izražava kroz kreaciju. Ovaj svijet u kojem živimo je ples kreatora. Plesači dođu i odu u tren oka, ali ples i dalje živi. U mnogim prilikama kada plešem, osjećam da sam dotaknut nečim svetim. U tim trenucima, osjećam da mi se duh vine i postaje jedno sa svim što postoji. Postajem zvijezde i mjesec. Postajem onaj što voli i voljeni. Postajem pobjednik i pokorenik. Postajem gospodar i sluga. Postajem pjevač i pjesma. Postajem znalac i znani.

Nastavljam plesati, i onda, to je beskrajni ples kreacije. Kreator i kreacija se isprepliću u jedan jedinstven užitak.

Nastavljam plesati i plesati...i plesati, sve dok postoji samo...ples.

--- by Michael Jackson ("Dancing the Dream")

Neodgodivo putovanje

nerma — Sun, 04 Jul 2010 16:15:02 +0200

Nerma Razigranović

Ul. Snova, Ritma i Plesa bb

Nedođija

Kozmopolitska država

Draga Melodijo,

Nakratko ti dajem na znanje da sam od dugoročnih, jednoličnih obaveza što su me ščepale, napokon uzela godišnji odmor i odlučila ga iskoristiti za meni nadraže putovanje. Uostalom, znaš da te često posjećujem, a pošto si uvijek bila velikodušan domaćin, uvjerena sam da mi još uvijek čuvaš mjesto tamo. Ti me razveseljavaš, zbog tebe mi svaki djelić tijela trne...zbog tebe imam trajan osmijeh, živim tu i sada. Neobičan si davaoc nesebične pažnje, prisnosti, ljubavi. Fališ mi radi toga, znaš? Šta sad radimo...rumbu, mambo, salsu? Sigurna sam da ćemo opet imati nezaboravno druženje, kao i svaki put. Donosim novu kolekciju sa sobom...

Unaprijed se radujem susretu. Srećom, viza mi ne treba!

S ljubavlju,

Nerma

Merak mi je...

nerma — Mon, 03 May 2010 21:34:52 +0200

Priroda već odiše svojom ljepotom! Drveće ponosno prpoši olistalim krošnjama...Neka su tek na pomolu. Tog jutra bude me, uhu ne tako uobičajene, simfonije ptica i ostala uzvrkutala stvorenja. Znaju me kao spavalicu i da ne volim kad mi bilo šta pomete san, ali bivaju tvrdoglave u namjeri i ubjeđenju da mi se mora svidjeti, jer svaki put komponuju nešto novo. I svaki put im nemam srca proturječiti, jer je zaista tako. "Nerma to voli" je misao što im se mota po njihovim majušnim glavama.

Svaka liska lahori uz potanani vjetrov ples, hrast, breza, javor, pa čak i gruba jela se veselo njišu...Samo što nisu progovorili, ali ćute uvidjevši da me i njihov razdragani spokoj razdražuje. Čak se oporavljaju i oni koji su zbog produžene zime bili na izmaku snage. Tamo gore, na najvišem brdu vidim puno djece, raštrkane po čitavoj livadi i osluškujem negodovanje što, eto već moraju ići na ručak...Nikome nijedan posao ne pada teško...Sve komšije nešto raduckaju okolo, jedni metu, jedni sade cvijeće za ovu sezonu, a drugi prave zaštitu tek isječenim drvima za, opet drugu sezonu.

Došlo i društvo! Alkoholno piće se nije posluživalo. Druženje je bilo dovoljno. Razgovor je tekao prirodno. Čak je i tišina u društvu bila ugodna - topla tijela jedno do drugog mirno su sjedila i slušala udaljene zvuke laveža pasa što su pratili lovce. Nikome nije bilo potrebno 'natakanje'. Ko god bi govorio, odrasli ili djeca, svi su slušali.

Pored sve većeg ovdašnjeg ludila, kao organizatora našeg vremena i života, vratismo se elementarnom. Svatih kako smo, barem nakratko, uspjeli naći i uhvatiti vrijeme u inat njegovom proteku. Ubijemo li osjet, ubili smo i vrijeme!

Blessed!

nerma — Sat, 01 May 2010 13:23:04 +0200

Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao i nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje.

Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki prevoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme.

A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: Volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: Volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: Živim s njim,bez njega moj život ne postoji...

-- Meša Selimović