<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Izlivi sadasnjosti.</title>
  <link>http://bebaaa3.blog.rs/blog/bebaaa3</link>
  <description></description>
 </channel>
    <item>
   <title>on!</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;meta content=&quot;text/html; charset=utf-8&quot; http-equiv=&quot;Content-Type&quot; /&gt;&lt;meta content=&quot;Word.Document&quot; name=&quot;ProgId&quot; /&gt;&lt;meta content=&quot;Microsoft Word 10&quot; name=&quot;Generator&quot; /&gt;&lt;meta content=&quot;Microsoft Word 10&quot; name=&quot;Originator&quot; /&gt;&lt;link href=&quot;/C:%5CDOCUME%7E1%5CDada%5CLOCALS%7E1%5CTemp%5Cmsohtml1%5C01%5Cclip_filelist.xml&quot; rel=&quot;File-List&quot; /&gt;
 
  &lt;strong&gt;&lt;span style=&quot;font-size: xx-small&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;&amp;quot;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/strong&gt;&lt;span style=&quot;font-size: xx-small&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;Da, opet sam pokleknula. Opet sam
se dovela u istu situaciju, iz koje ni prvi put nisam znala da izadjem. Ali
morala sam da se oslobodim tog tereta, samo mi je jedan deo bio ostao. I sad,
tako tesko ce biti pogledati ga u oci. A jos teze ne gledati ga uopste. Jer
znam da ce meni svaki put pogled poleteti ka njemu. Ma koliko god ja ne zelela
to, jednostavno, u moj mozak je urezana radnja da svaki put ga moram pogledati,
kada mi je dovoljno blizu toliko da umem da &lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;span style=&quot;font-size: xx-small&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;vidim svaki osecaj&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;span style=&quot;font-size: xx-small&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;, svaku neravninu
na njegovom licu, i da je ispravno protumacim. A svi njegovi drugovi ce se
okrenuti ka meni, i nasmejati se, a ja cu brzinom svetlosti skrenuti pogled i
pretvarati se da nisam nikada nista ni uradila, da ga nisam pogledala, niti da
on stvarno i postoji. Meni ce biti tesko, a njemu je stalo, samo ne dovoljno da
mi kaze ono sto zelim da cujem. Ne dovoljno da me oslobodi ovih silnih
nedoumica. I kada on ode, ja cu uvek traziti taj sanjivi pogled, te prekrasne
oci i taj neverovatan osmeh, na istom mestu na kom je uvek i bio, na istom
mestu na kom mi se prvi put javio, na isto mestu na kom je bio dok sam ja suzu
pustila za njim, a on nije znao. Na istom jebenom mestu... A tu ce se naci neki
novi klinci, neke nove oci, neke nove face, ipak, nijedne kao njegove. I onda
se zapitaju zasto ja sve ovo radim. Cemu sve ovo?! Ehh... Realnost je da ja ne
zelim da se nadjem u ovakvim situacijama, ja zelim da znam da ce njegov pogled
uvek ostati moj, da ga nikad necu gubiti, ni iz vida, a ni glave, kao ni srca.
Da ce njegov osmeh mene uvek umeti da nasmeje, bez imalo reci, samo jedna kriva
linija na njegovom licu. A svaka druga prepricavace nase trenutke... Svako
smejanje, i plakanje, i svadjanje. Svaka bora imace svoje znacenje, a
protumaciti cemo je moci samo mi. Samo nas dvoje, jer su te bore nasih ruku
delo... Nasih srca delo. A meni ce tada, kao i ovog trenutka, trebati jedan
snazan zagrljaj, da znam da nisam sama, i da uvek ima nekog da me doceka
rasirenih ruku, da me nasmeje cinjenica da ima neko bolji od njega, iako je on
za mene najbolji. On nece biti uvek tu, ja to znam. I to me plasi, ali sam
svesna. Svesna sam da je ovo samo jedan trenutak, da ce sutra biti drugacije...
Da ja sutra necu misliti o ovome, ali da, hocu, vraticu se ovim mislima.
Zasluzuju to... Svesna sam da su stvari takve kakve su, da ne stoje bas na
idealnom mestu, ali da se bar drze u uspravnom polozaju. A mnogo se bojim da se
ne poruse, kao domine koje smo svi nekada slagali sa bakom i dekom... Kojima
smo se svi smejali, sa kojima smo se svi igrali, ni ne znajuci sustinu igre.
Nije bila bitna pobeda... Bilo je bitno to vreme, svaka sekunda i minut, ne
proveden uzalud... A cemu ovo danas vodi? Sve se svodi na ogromnu kutiju
kablova i kojekakvih gluposti, koja ume da pusta muziku, koja ume da svetli, da
strci... I mi se tome divimo. Cak su i te domine sakrivene u celjustima te
strasne zveri, koja guta i ovo sto pisem... Koja guta vase zelje za pravom
igrom, cak i dok ovo citate. I vi to znate, ne? E pa ne znate da je prekasno...
Tako ce i mene progutati proslost, tamo jednog tmurnog, ili pak suncanog
dana... Progutace me, i ispljunuti, onako malaksalu i bez volje da se secam
onoga sto je bilo... Bez volje da se secam njega. I tu lezi sva ljubav? Ne. To
nije ljubav. Jer uz nju ne ide zaborav... A toliko cu pozeleti da ga se ne
setim, jer ce me svaka pomisao nagrnuti na suze, na onaj haos u glavi, kao i
stomaku... A leptirica nece biti, jer nema njegove blizine... I sve vise
pocinjem recenice da zavrsavam sa famozne tri tackice - srecom, boli i
realnoscu. Sto znaci da se i to sve nastavlja, da cu mozda opet za nekoliko
godina pisati isto ovo za nekog tamo drugog. A njega ce necu ni secati. Mozda
sada necu imati razlog da ga se tada secam. A mozda se tada necu ni setiti da
sam ga sada imala. A mozda ni sada, a ni tada, necu shvatiti da je on taj
razlog. Mozda cu se bojati da shvatim, mozda cu bezati. Ali uvek ce me sustici
osecanja... I jesam, opet sam pokleknula... Idemo ispocetka...&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;strong&gt;&lt;span style=&quot;font-size: xx-small&quot;&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;&amp;quot;&lt;/span&gt;&lt;/span&gt;&lt;/strong&gt;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&lt;strong&gt;da, moji izlivi ljubavi ili cega vec.. zbog samo jednog decka. nzm vise ni gde da ga trazim /: skroz sam zbunjena.. koe shit. ali ae, volim ovaj text. &amp;lt;3 &lt;/strong&gt;&lt;/p&gt;&lt;span style=&quot;font-size: 12pt; font-weight: normal; font-style: normal&quot;&gt;&lt;/span&gt;</description>
   <link>http://bebaaa3.blog.rs/blog/bebaaa3/moje-pricee./2009/11/04/on</link>
      <pubDate>, 04  2009 13:24:14 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

