<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<?xml-stylesheet href="http://www.blog.rs/styles/rss.css" type="text/css"?>
<rdf:RDF 
  xmlns:rdf="http://www.w3.org/1999/02/22-rdf-syntax-ns#" 
  xmlns="http://my.netscape.com/rdf/simple/0.9/"
>

 <channel>
  <title>Osmeh</title>
  <link>http://osmeh.blog.rs/blog/osmeh</link>
  <description>&lt;p&gt;Blog o običnim stvarima i tekstovima, pričama, pesmama, slikama i ostalom.&lt;/p&gt;
</description>
 </channel>
    <item>
   <title>Tajna noći</title>
   <description>&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-size: small; font-family: helvetica&quot;&gt;Gledao je u
 put ispred sebe, duboko uvijen u svoj braon &amp;scaron;al od 
pamuka, dok mu je vetar &amp;scaron;ibao kosu, već dosta mokru od snega koji nije 
jenjavao. Bio je visok, ogrnt crnim kaputom od somota, praznog pogleda i
 lica kao u nekom grču. Pahulje su padale neravnomernim tempom, a 
naslage mokrog snega su &amp;scaron;kripale pod njegovim čizmama, stvarajući noćnu 
atmosferu jo&amp;scaron; jezivijom od &amp;scaron;ume kojom je bio okružen. Oslu&amp;scaron;kivao je 
svaki svoj pokret, svaki zvuk noći koji je znao da je samo neki insekt 
ili pak bezazlena siću&amp;scaron;na životinja koja traži hranu. Ipak, obuzimao ga 
je strah. Dok se mesec pomalo nazirao kroz gusto granje drveća opalog 
li&amp;scaron;ća, njemu su se ruke znojile i brisao ih je o unutra&amp;scaron;nju stranu svog 
kaputa. Kretao se užurbano, kao da bi i jedan usporen korak bio fatalan 
po njega. Spotakao se o granu i pao. Od hladnoće nije ni osetio da se 
malo ugruvao ali dug jauk pri padu ga je presekao kao ledena kapljica 
koja se spu&amp;scaron;ta niz kičmu. Več je počeo da trči, a sive oči koje su mu se
 presijavale na mesečini su vapile da vide uličnu svetlost, ili bilo &amp;scaron;ta
 osim ove jezive crne &amp;scaron;ume. Ispred njega se put sve vi&amp;scaron;e &amp;scaron;irio i već je 
ugledao dosta tragova čizama u blatnjavom snegu. Pomisli: &amp;bdquo;Uh, otisci su
 sveži, grad mora da je blizu, jo&amp;scaron; stotinak metara&amp;ldquo;. Srce mu je zalupalo
 jače i brže dok je trčao po ugaženom snegu, i gledao u sve ređi broj 
stabala koja su ga okruživala...&lt;br /&gt;Udarac. Tresak. Treptaj. Vrat mu je 
brideo od bola. Poku&amp;scaron;avao je da se uhvati za vrat, da odagna bol, ali je
 shvatio da mu je ne&amp;scaron;to, ili neko držao ručne zglobove. Uspeo je da 
izusti samo prigu&amp;scaron;eni siktaj. &amp;Scaron;irom otvorenih očiju, ugledao je obljesak
 hladne o&amp;scaron;trice ispred svog lica. I dok je poku&amp;scaron;avao da otvori usta, 
shvatio je da su ona već bila &amp;scaron;irom otvorena.....&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;&lt;p&gt;&lt;span style=&quot;font-size: small; font-family: trebuchet ms,geneva&quot;&gt;&amp;nbsp;&lt;/span&gt;&lt;/p&gt;</description>
   <link>http://osmeh.blog.rs/blog/osmeh/generalna/2010/07/17/tajna</link>
      <pubDate>, 17  2010 23:19:02 +0200</pubDate>   
  </item>
    <item>
   <title>Čestitamo!</title>
   <description>Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.</description>
   <link>http://osmeh.blog.rs/blog/osmeh/generalna/2010/01/16/cestitamo</link>
      <pubDate>, 16  2010 23:20:10 +0100</pubDate>   
  </item>
  </rdf:RDF>

